Susjedov me pas ugrizao, a susjed moli da ga ne prijavim

Možda vas niti vaše bližnje nikad nije ugrizao pas, ali sigurno poznajete više ljudi koji su se našli u ovakvoj situaciji. Vjerojatno poznajete i nekog čiji je pas taj koji je ugrizao nekoga, ali velika je vjerojatnost da se ti vlasnici neće baš hvaliti ovim nemilim događajem. Dok god životinja ima vlasnika, on je odgovoran za njegov zdravstveni status i njegovo ponašanje. No, pravo poznaje i pojam isprovociranog ugriza.

Vremena se mijenjaju, ali sporo

Psi su nekada bili potrošna roba. Smatrani su samo sredstvom za čuvanje, traganje ili lov. U osviještenim sredinama danas ipak polako postaje član obitelji. Mlađe generacije svjesnije su činjenice da je i on biće koje ima svoje osjećaje i raspoloženja, te mu je ponekad potrebno društvo, utjeha, igra, suosjećanje i sl.

Doduše, u našim ruralnim sredinama, velik dio pasa i dalje živi na lancu, a kada zgriješe, vlasnik ih ukloni po kratkom postupku, te zamijeni mlađom verzijom. Ovakvi psi često su po noći pušteni da slobodno tumaraju okolišem. Ovo su mahom nesigurne, ustrašene i samim time opasne životinje. Isto tako, oni koji se dugotrajno drže u boksevima i bez ljudskog kontakta, mogu iskazivati frustraciju, agresivnost i promjene u ponašanju. S takvim se ne radi na socijalizaciji i ako se nenadano nađu na slobodi mogu predstavljati sigurnosni rizik za osobe na koje nabasaju (djeca i starija populacija su u većoj opasnosti). I na kraju, u Dalmaciji su višekratno uočeni križanci domaćeg psa i vuka. Ove životinje u susretu s čovjekom pobjegnu, ali ako su stjerane u kut mogu se ponašati agresivno.

Istraživanja potvrdila: Od 17 križanaca vukova i pasa, 16 ih je u Dalmaciji!

Danas u Hrvatskoj postoje udruge i klubovi koji se bave obukom pasa. Ako ne možete ili ne znate sami izaći na kraj s ponašanjem vlastitog ljubimca, preporučljivo je odraditi ciklus tečajeva za osnove poslušnosti i socijalizacije. A ako i nakon ovakve edukacije ne nalazite zajednički jezik s vlastitim psom, dobro je razmisliti o udomljavanju i nabavci neke prilagođenije pasmine.

Situacije u kojima se događa ugriz

Ugriz slobodnog psa bez nadzora može se dogoditi dok prolaznik vozi bicikl ili motocikl, ili čak samo šeće u blizini uznemirenog psa. Učestalo se događaju u situaciji kada vlasnik pokušava obraniti svog ljubimca od agresivnog psa bez nadzora i zadobije ugriz prilikom pokušaja razdvajanja. Ponekad pas iz ograđenog dvorišta ili boksa zagrize pruženu dječju ruku, ali tu bi se dalo raspravljati o isprovociranosti ugriza. Psi grizu i kada se osjećaju ugroženima, kada su ozlijeđeni, kada čuvaju svoje leglo i sl.. Najveću opasnost ipak, predstavljaju oni koji su loše tretirani i mučeni.

Veličina niti pasmina ne određuju učestalost ugriza, ali mogu utjecati na ozbiljnost povrede. Jedini bitni element je ima li taj vlasnika i ako ima je li pas uredno cijepljen.

Neposredno nakon ugriza

Žurno se treba udaljiti od psa i zatražiti pomoć. Ako je ugrizena osoba u vidljivom šoku, ili srčani bolesnik, potrebno je pozvati hitnu medicinsku pomoć, a do tada je umiriti i utopliti.

Rana može biti površinska ili dubinska. Bez obzira o kakvoj je rani riječ potrebno ju je očistiti ispiranjem pod mlazom vode i ponekad blagim sapunom, te pokriti sterilnom gazom prevenirajući daljnje onečišćenje. Može se koristiti i antiseptik. Ranu je važno držati čistom dok je liječnik ne pregleda. Ako pak jako krvari, treba je držati na povišenom položaju i pritiskom sterilne gaze pokušati zaustaviti krvarenje. I na kraju, treba otići liječniku bez obzira na dubinu rane jer će on procijeniti mogućnost infekcije opasnim bakterijama ili zaraznim virusima.

Kod liječnika

Bez obzira kolika rana bila, ako su zubi probili kožu ugrizene osobe, preporučljivo je otići kod liječnika. Postoji opasnost od različitih infekcija pogotovo kod imunokompromitiranih osoba (dijabetes, bolesti jetre). Liječnik će isprati ranu i procijeniti je li došlo do povrede mišića ili vezivnog tkiva. Rana se ne šiva osim ako postoji opasnost od velikih ožiljaka na vidljivim mjestima ili od daljnjeg ozljeđivanja. Ako tako procijeni, žrtva će primiti preventivnu kuru antibiotika. Također, kada je rana duboka, velika opasnost prijeti od infekcije tetanusom i liječnik će provjeriti u vašim podacima kada ste zadnji put primili antitetanus cjepivo, Ako je to bilo prije više od 10 godina, slijedi vam hitno cijepljenje. I na kraju, ali ne manje važno, u igri može biti i bjesnoća. Kod necijepljenih osoba, bjesnoća predstavlja smrtnu opasnost. Nakon posjete liječniku, slijedi kontrola, i upućivanje na epidemiološku službu.

Epidemiološka služba

Epidemiološka služba će uzeti podatke žrtve, pitati za psa i ako je nepoznato je li cijepljen on će biti izuzet na promatranje. Donedavno, obvezatno je bilo cijepljenje ugrizene osobe (antirabična terapija), ali kako je Hrvatska trenutno "slobodna od bjesnoće", liječnik će procijeniti stupanj opasnosti od ove bolesti na osnovu ozbiljnosti rane i statusu životinje.

Što se tiče životinje koja je zadala ugriz: 

Ako je životinja poznata, potrebno je zatražiti knjižicu cijepljenja od vlasnika i u njoj provjeriti je li cijepljen protiv bjesnoće. Bitno je i provjeriti odgovara li broj čipa broju navedenom u knjižici. Liječnik će uputiti nalog veterinaru da drži psa pod prismotrom 10 dana u slučaju da razvije simptome bolesti. Prvi, peti i deseti dan nakon ugriza vrši se promatranje životinje koja je ugrizla čovjeka ili domaću životinju. Prati se pojava: plašljivosti, nemira, razdražljivosti, žvakanja u prazno, gutanja svega, pojačanog svrbeža, skrivanja, promjena u redovnom ponašanju. Ako se radi o bjesnoći, životinja će uginuti za 7 dana nakon pojave simptoma. Uzimaju se svi podaci o vlasniku i životinji, pokušava se utvrditi je li ugriz isprovociran, te se pregledava tijelo životinje na stare ugrizne rane. U slučaju da je životinja nepoznata, pacijent bi se trebao odmah cijepiti, a Veterinarsko-higijenski servis i lokalno lovačko društvo se obavještavaju o potencijalno zaraženoj životinji na slobodi. Ako je životinja u međuvremenu uginula, analizira se mozak na prisutnost uzročnika bjesnoće.  

Tetanus je svuda oko nas

Tetanus je bolest koju uzrokuje bakterija Clostridium tetani. Ona je prisutna u tlu i životinjskom izmetu, a drži se mračnih, vlažnih prostora bez pristupa zraka. Ulaskom u tijelo stvara otrov tetanospazmin koji uništava motoričke neurone uslijed čega dolazi do grčenja i ukočenosti mišića (posebno vratnih i čeljusnih), otežanog gutanja, znojenja, vrućice i ubrzanog rada srca, te bolnih grčeva koje može pokrenuti buka, svjetlost i sl. Djeca u Hrvatskoj još u dojenačkoj dobi primaju kombinirano cjepivo DiTePer, a jedno od njih je antitetanus pa je ovo oboljenje prilično rijetko u našim krajevima. Kod necijepljenih osoba, smrtnost je velika.

Valja voditi računa o tome da cjepivo traje 5 do 10 godina i da će ga liječnik obnoviti uslijed ugriza psa, mačke, duboke punkcijske rane, rane jako onečišćene tlom i životinjskim izmetom i sl. Inkubacija bolesti traje 7-8 dana, a liječenje ne postoji. Terapija je suportivna, odnosno koriste se sedativi i antibiotici, a na početku se može aplicirati antitoksin za tetanus. Zato, u slučaju bilokakve duboke i nečiste rane treba otići liječniku, te provjeriti status cijepljenja.

Bjesnoća

Pseći ugriz je posebno opasan ako je životinja prethodno zaražena bjesnoćom. Bolest je to za koju je većina nas čula i negdje se u podsvijesti sjeća fotografija lisica na cesti kojima slina curi iz usta.

Uzrokuje ju rabdovirus, a prenosi se zaraženom krvlju i slinom što je posebno opasno upravo kod životinjskih ugriza. Virus napada sivu tvar u mozgu uzrokujući različite neurološke simptome: svrbež i peckanje na mjestu ugriza, slabost i umor, glavobolju, visoku tjelesnu temperaturu, strah od vode i povećano lučenje sline. Uslijed pogoršanja simptoma pojavljuje se: grčenje mišića, halucinacije, delirij, gušenje i zastoj disanja. Ako čovjek ne počne terapiju (cijepljenje) neposredno nakon ugriza, za njega ne postoji pozitivan ishod.

Lisice su jedni od glavnih prijenosnika virusa bjesnoće u divljini (uz šišmiše, čagljeve i dr.). Zemlje Azije i Afrike u razvoju pogođene su bjesnoćom i čak 99% slučajeva prenesene s pasa uzrokuje godišnje oko 50.000 ljudskih žrtava. U Hrvatskoj i Europi, organiziranim akcijama se bolest posljednjih 10-ak godina drži pod kontrolom.  

Prije početka oralne vakcinacije lisica 2011. godine, prosječan broj potvrđenih slučajeva u RH iznosio je 650 do 800 na godinu. Oralna je vakcinacija provedena uspješno i posljednji slučaj bjesnoće u Hrvatskoj je zabilježen 2014. godine.

Započela je jesenska oralna vakcinacija lisica protiv bjesnoće

U 2019. godini su na području EU zabilježene samo 4 životinje oboljele od bjesnoće (3 lisice i domaća životinja na farmi).

Žrtva ugriza ima pravo na odštetu

Ugrizena osoba ima pravo na odštetu od strane neodgovornog vlasnika, i to u slučaju da se dokaže da pas nije bio isprovociran, i da nije držan u skladu sa zakonom. Visina odštete ovisit će o težini nanesene ozlijede. No, od visine odštete puno je važnije razumno postupiti nakon ugriza radi očuvanja zdravlja ugrizene osobe.

Ugrizi od strane pasa događaju se svakodnevno i svuda oko nas. Velika većina nije evidentirana jer nije prijavljena, a za one s najgorim posljedicama čitamo u dnevnom tisku. Vlasnici pse obavezno trebaju držati pod nadzorom, pogotovo u blizini djece, drugih životinja i odraslih ljudi. Pod nadzorom za nekog znači uzica, a za nekog blizina vlasnika i naredba, ali da, logičan je prijedlog da osobe koje prvi puta nabavljaju psa (kupuju ili udomljavaju), trebaju proći edukaciju i testiranje jer nisu svi ljudi sposobni odgovorno se brinuti o psu.

Što se tiče držanja, lanac nije rješenje, već tečaj socijalizacije i poslušnosti kroz koji skupa prolaze pas i vlasnik. Ako već dođe do nesretnog slučaja i netko je ugrizen, vlasnik je obavezan predočiti knjižicu cijepljenja i nikome ne bi trebalo biti neugodno zatražiti je jer na taj način pokazujete odgovornost prema vlastitom zdravlju. Dodatno, ako su zubi probili kožu, ugrizeni je u opasnosti od spomenutih oboljenja i valja posjetiti liječnika. Liječnik onda upućuje pacijenta dalje na epidemiološku službu, a oni pak uključuju veterinarsku inspekciju.

Pa kada vas susjed sljedeći put zamoli da ga ne prijavite, djelujte u cilju vlastite sigurnosti, a ne iz sažaljenja. Ako je susjed dobar čovjek, podnijet će odgovornost zbog vlastite greške.