Stara vrsta povrća: Ljekoviti žličnjak stignete posijati još u rujnu

Biljke koje su nekada jeli naši stari, vraćaju se na velika vrata. Ili ja barem tako volim misliti. Sve je više mlađih ljudi čulo za lobodu, štir, tušt, znaju da se od koprive ne pravi samo čaj nego da je dobra i u juhi ili piti. Da se salata može ukrasiti hranjivim cvjetovima maslačka, tratinčice ili kakvog drugog jestivog cvijeća. 

Loboda - hrana, a ne korov

Jedna od takvih biljaka je žličnjak (Cochlearia officinalis L.) koji se u narodu naziva još i lazarica, ožičica, zubata, kašikara. 

Raširen je po obalama zapadne i sjeverne Europe, ali i slanim staništima srednje Europe kao i na istoku našeg kontinenta te na Mediteranu. No, u našoj zemlji ova biljka nije autohtona. Iznimno je bogata vitaminom C, a djelovanje žličnjaka protiv skorbuta poznavali su liječnici još u 16. stoljeću. 

Prema nacionalanoj bazi flore Italije Flora Italiana, ova je biljka autohtona u Italiji, Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Njemačkoj, Švedskoj te SAD-u. 

Biljka otporna na mraz

Žličnjak voli stalno vlažno, rahlo, čak i slano tlo, piše Darko Kantoci, dipl.ing.agr. u članku Zaboravljene vrste povrća u Glasniku za zaštitu bilja 3/2008. Za njegov su rast osobito pogodna močvarna mjesta, bilo da su svijetla ili sjenovita. 

Ova dvogodišnja biljka otporna je na mraz, a sije se na otvoreno od polovice veljače do polovice lipnja te od polovice srpnja do polovice rujna, ali s obzirom na temperature i klimatske promjene, može se sijati i u drugom dijelu 9. mjeseca. Razmak između redova treba biti 30 cm, a između biljaka u redu 10 cm. 

Visine je 20 do 50 cm, a najbolje tlo za njegov uzgoj je mješavina vrtne zemlje i treseta u omjeru 1:1. Nakon klijanja, po potrebi ga možete prorijediti. U sušno vrijeme je potrebno redovito zalijevanje, a za vrijeme rasta sadnice prekrijte slojem komposta ili malčirajte. 

Što i kako sijati i saditi u jesen?

Žličnjak napada kupusna muha, pa ga redovito okopavajte ili zaštitite nekim od prirodnih insekticida. 

Mjesto uzgoja ove biljne kulture treba promijeniti svake dvije godine. 

Ukusno i ljekovito 

U prvoj godini se beru osnovni listovi koji su glatki, duže peteljke s mesnatim lišćem u obliku srca ili bubrega. Ne berite sve listove jer su mu potrebni za daljnji rast. U drugoj se bere i više puta, sve dok ne krene u cvat. Cvjeta od svibnja do kolovoza, malim cvjetićima bijele ili roza boje. Koristi se u salatama, juhama, kao prilog, a okusom podsjeća na rotkvicu. 

Portulak ili tušt se često smatra korovom, ali to je hranjiva biljka koja se lako uzgaja

Prema botaničaru Nicholasu Culpeperu, ova biljka posebno dobar učinak ima u čišćenju krvi, jetre i slezene, kada se uzima kao sok. 

Od lišća žličnjaka se proizvodilo i pivo naziva Scurvygrass ale. 

Prema narodnoj medicini, svježe lišće i cvijet kuhani u vinu, s dodatkom meda, još bolje su sredstvo za čišćenje krvi, o čemu je pisala Helen S. Wright u knjizi Old Time Recipes for Home Made Wines, a preneseno na stranici karensgardentips.com. 

Također, uz kadulju i preslicu se koristi za ispiranje grla i usne šupljine kod upala dišnih puteva. No, prije korištenja se posavjetujte s liječnikom ili kakvim dobrim stručnjakom za narodnu medicinu.