Koje zeleno gnojivo možemo primijeniti u voćnjaku i o čemu to ovisi?

Zelenom gnojidbom se regulira vodni i zračni režim i istovremeno popravljaju fizičke osobine tla, odnosno čini ga strukturnijim. Regulira mu se i toplinski režim i skoro u svim slučajevima umanjuje opasnost od zimskih mrazeva. Također, zelenim biljkama spriječava se ispiranje hranjivih tvari, prozračuje tlo do dubine korijenovog sustava voćaka.

Osim toga, pojedine biljke imaju mogućnost fiksacije dušika i ostavljaju u tlu voćnjaka određenu količinu dušika. Ova gnojidba primenjuje se u mladim voćnim nasadima, u kojima se još nisu sklopile krošnje stabala.

Izbor kultura ovisi i od osobina samog tla

Primjenjuje se na strmim terenima, čime se spriječava erozija tla u voćnjacima. Osim toga, njime se pospješuje i uništavanje korova, a jeftinije je nego korištenje ostalih organskih i mineralnih gnojiva.

Izbor kultura za zelenu gnojidbu ovisi i od osobina samog zemljišta. Ukoliko je godišnja količina oborina niža od 500 do 600 mm ne primjenjuje se.

Usjev lupine: Tri namjene visokovrijedne biljke

Za pjeskovita i tla neutralne-slabo kisele reakcije najbolja je lupina. Ona se u toplijim krajevima sije u jesen u količini od oko 180 kg sjemena/ha površine međuredova nasada. Daje pet do šest vagona zelene mase. Zaorava se kad je većina biljaka u cvijetu, odnosno početkom lipnja.

Zaoravanje u jesen ili proljeće

Za laka tla s dovoljno vapna koriste se grahorice - dlakava i panonska, u količini 140 kg sjemena/ha. Pošto znaju polijegati, obično siju u kombinaciji s raži i zobi (količina njihovog sjemena je 50 - 60 kg/ha). S njima je moguća sjetva sredinom ljeta (srpnja i kolovoza) ili u jesen, pa je shodno tome zaoravanje biljne mase u jesen ili proljeće. Spadaju u fiksatore dušika zbog simbioze s korijenskim bakterijama-nitrifikatorima, pa za sobom ostavljaju značajne količine dušika u tlu (60 - 80 kg N/ha).

Za kisela tla kako za jesensku i proljetnu sjetvu pogodan je i stočni grašak u količini 140 kg/ha. Biljka se brzo razvija i daje velike količine mase. Potpada pod fiksatore dušika. Sklon je polijeganju pa se sije u kombinaciji s raži i zobi (40 kg/ha). Prednost ima ozimi stočni grašak koji je otporan prema mrazevima.

Važnost zelene gnojidbe u poljoprivrednoj proizvodnji

Za suša i tla iscrpljena slabom gnojidbom najpogodnija je spomenuta lupina. Ona je također otporna prema mrazevima, pa se sije u rujnu, a zaorava u travnju ili svibnju. Može se sijati u ožujku (150 - 200 kg/ha sjemena), a zaorava u cvijetu, početkom lipnja.

Facelija, soja, sudanska trava

Za brdske krajeve upotrebljava se heljda. Uspijeva na svim tipovima tla, a na jako kiselim može dati čak dva otkosa godišnje. Njena zelena masa se brzo raspada u zemlji. Sije se sredinom ljeta u količini 150 kg sjemena/ha, a zaorava u jesen. Može se sijati i u ožujku, ali je bolja ljetna sjetva.

Za ovaj tip gnojidbe mogu se uzgajati i facelija (medonosna biljka - u količini 15 kg skemena/ha), soja, dketelina, sudanska trava i druge.

Prilikom sjetve pokrovnih kultura u međuredove voćnjaka, radi pravilnije gnojidbe tla (manjeg iscrpljivanja u hranivima) obično se zasijava svaki drugi međured. U vrijeme cvjetanja ili formiranja mahuna, a prije zaoravanja, biljna masa se najprije povalja i usitni tanjuračama ili rotofrezama, a zatim se tako samljevena unosi u tlo plićim oranjem ili teškim tanjuračama.

Sljedeće godine zasijavaju se susjedni međuredni prostori.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor