• Uzgoj lješnjaka
  • 27.05.2021. 12:00
  • Osječko-baranjska, Kneževi Vinogradi

Domagoj Dropulić: Za dobre prinose lijeske mogu zahvaliti nadmorskoj visini

Osim suše, najveći problem u ovoj proizvodnji je dočekati urod koji dolazi tek nakon sedam godina od sadnje. Kao da oročiš novce i ne možeš ih podići toliko godina, slikovito opisuje ovaj baranjski voćar.

Foto: Renata Prusina
  • 980
  • 1.306
  • 0

U voćnjaku lijeske Domagoja Dropulića trenutno se obavlja malčiranje. "Trava je malo porasla, jedan dio smo pokosili, a drugi nikako da uspijemo zbog kiše“, kaže nam ovaj baranjski proizvođač lješnjaka dodajući kako su prije toga obavljene dvije prihrane s ukupno stotinjak kilograma dušika po hektaru. 

Redovita je to gnojidba svake godine u travnju i svibnju, a koja se, ističe sugovornik, obavlja ponajviše zbog porasta rodnih, jednogodišnjih grana koje daju plodove. 

Smeđa mramorasta stjenica prijeti

Sljedeća agrotehnička mjera je zaštita, a na ovom voćnjaku obavlja se sveukupno pet prskanja prosječno, dva s bakrom u vrijeme mirovanja i tri protiv štetnika i bolesti tijekom vegetacije.

Standardno suzbija ljeskotoča, za sada najvažnijeg štetnika lijeske, te lisne uši. No, u zadnje dvije godine veliki problem, ne samo kod lijeske već i u nasadima jabuka, kruške, paprike, kukuruza šećerca i soje, u zemljama poput Italije, Gruzije i Srbije, stvara invazivni štetnik Halyomorpha halys ili smeđa mramorasta stjenica, ali tome se, naglašava Domagoj, u Hrvatskoj ne pridaje velika pažnja. 

Zbog toga se samoinicijativno prošle godine prijavio na predavanje koje je organizirao Ferrero, poznati talijanski proizvođač i otkupljivač lješnjaka, na kojem je dobio razna saznanja kako se s ovim opasnim štetnikom bore u drugim zemljama.

"Oni idu s kemijom, ali je problem što ima sve manje dozvoljenih preparata. U Italiji su to organizirali tako da je u pojedinim regijama dozvoljeno korištenje sredstava koji nisu na listi za lijesku u kritičnom periodu od, na primjer 1. travnja do 1. kolovoza, kao neka izvanredna mjera“, pojašnjava. Uvezli su, dodaje, i samurajsku osicu (Trissolcus japonicus), koja, kako su utvrdili, odlaže jaja u jaja stjenice i tako ju biološki suzbija.

Srbija, primjerice, već dvije godine ima službu koja obavlja monitoring nad ovim štetnikom, a čiji su simptomi napada sitni bjeličasti okrugli ubodi, koji kasnije izazivaju gorak okus plodova. Osim njih, uočava se i pojava deformacija, što umanjuje tržišnu vrijednost plodova. U slučaju jakog napada može dovesti i do potpunog gubitka prinosa. 

"Ova stjenica nije kod nas još toliko izražena, ali mogla bi biti i Hrvatska treba napraviti nešto po tom pitanju“, napominje.

Kada je riječ o bolestima, kod ove se kulture najčešće javlja trulež ploda zbog čega Dropulić preventivno tretira početkom lipnja, čime odmah sprječava i pojavu bolesti lista. Lijeska je, kaže, dosta osjetljiva i na bakteriozu zbog čega se nakon opadanja lišća u kasnu jesen te nakon rezidbe u proljeće preporučuje korištenje dva tretmana bakrom. 

Od vremenskih neprilika suša jedini problem

Inače, Domagojevih 22 hektara konvencionalnih nasada lijeske je smješteno na Banovom brdu, od čega je starog nasada, više od 16 godina, na 17 hektara, a novog, posađenog prije tri godine, pet hektara. Izabrao je ovu proizvodnju, objašnjava, jer je već posjedovao zemlju na ovoj lokaciji, na kojoj je zbog podneblja i položaja mogao birati hoće li se baviti voćarstvom ili vinogradarstvom. Pošto u okolici već ima velik broj vinograda, odlučio se za voćnjak, i to lijeske, jer je zahvalna kultura. 

"Lješnjak u skladištu može, ako je potrebno, stajati i do godinu dana. Također, berba nije ograničena vremenom kao na primjer jagoda ili jabuka“, ističe, što se pokazalo dobrim baš prošle jeseni kad ubiranja plodova koje se odužilo na gotovo dva mjeseca.

Padine Banovog brda su prednost ali i mana (Foto: Renata Prusina) 

Zbog nadmorske visine na kojoj se nasadi nalaze, ima manje problema s bolestima  i prekomjernom vlagom. 

"Oni dolje svi imaju velike probleme s prekomjernom kišom, a gore je tu vjetrovito i ocjedito, pa ako danas padne kiše, brzo se prosuši i mi već sutra možemo ići raditi. Zbog takvog položaja imamo i manje štetnika i bolesti“, naglašava. Trenutno ne razmišlja o uvođenju sustava za navodnjavanje. Procijenio je kako bi mu to bio prevelik trošak jer je vodu i pumpe teško dovesti do gore. 

Problem su mu jedino veće kiše koje znaju sprati tlo i hranjive tvari, a prošle i pretprošle je godine iz toga razloga sudjelovao u pokusu zagrebačkog Agronomskog fakulteta.

"Ispitivali su eroziju tla. Došli su s uređajem koji simulira kišu, kao da je u sat vremena palo 30 litara, i otkrili da se velika količina tla i hranjiva ispire“, pojašnjava. Preporučili u mu malč ili obrađivanje zemlje, no to može samo dok lijeska ne dođe u rod, jer se u berbi plodovi skupljaju s tla koje mora biti idealno ravno. 

Pokrenuo i proizvodnju sadnica

Uzgaja ukupno deset sorata, od Rimskog i Istarskog okruglog, do uvezenih talijanskih poput Tonda Gentile Romana, Nocchine, Tonda di Giffoni, Tonda Gentile Trilobata i brojnih drugih koje je uveo, pojašnjava, iz čiste znatiželje, da vidi kako će se prilagoditi ovom podneblju. Uzgojni oblik je grm, a razmak sadnje je kod starih sorti četiri metra u redu i pet između redova, dok je kod novih 4,40 x 5,40 m.

Objasnio je i razliku između dvije najzastupljenije sorte i one koje daju najveći urod- istarske i rimske. 

"Rimski je okrugli, dok je kod istarskog plod duguljastiji, što je velikim konditorskim industrijama problem, jer su svi strojevi prilagođeni okruglim plodovima. Ako je uži, propadne i zdrobi se, tako da su oni kod otkupa nešto jeftiniji“, navodi dodajući kako i berba zna biti otežana jer istarski teško ispada iz "košuljice" pogotovo ako je sušno ljeto, onda se "zapekne" u njoj i stroj ga prepoznaje kao smeće te baca van. "Osjetljiviji je i na sušu, teži za rezidbu, ali uzgaja se zbog oprašivanja“, nabraja karakteristike ove sorte. 

Proizvodnju sadnica planira povećati na 10.000 godišnje (Foto: Lucija Bencarić)

Dropulić se 2016. odlučio i na proizvodnju sadnica koje uzgaja na dijelu zemlje u Kneževim Vinogradima. 

Kaže kako su sadnice certificirane, a nadzor obavljaju inspektori i Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu koji dolazi u kontrolu. 

Zadovoljan otkupnim cijenama i prinosima

Osvrćući se na prošlu godinu, kaže kako je bila cijela sušna i da je zbog toga plod bio 10-tak posto sitniji. Kvaliteta je bila lošija, no količine su sve to nadoknadile. Cijena je također bila dobra, 16 kuna po kilogramu lješnjaka u ljusci, dok je prijašnjih godina znalo biti i 12 ali i 18 kn/kg standard kvalitete - sedam posto vlage i jedan posto primjese. 

Prinosi starog nasada, jer novom treba još jedno četiri godine do punog roda, se kreću 2- 2,5 tona po hektaru u ljusci.

Berba je, prisjeća se, prošle godine krenula dosta kasno, tek 20. rujna jer je čitava vegetacija kasnila, a lješnjak je počeo padati krajem kolovoza. Međutim, zbog obilnih kiša sa skupljanjem su završili sredinom studenog. 

Najveći dio otkupa ide PP Orahovici, no radi i s nekoliko drugih otkupljivača, koji ga onda izvoze u Italiju. Za vrijeme korone s trženjem nije imao problema, ali se svakako, dodaje, osjetila manja potražnja.  

Razočarale ga mjere ruralnog razvoja

Što se tiče mehanizacije, ovaj OPG opremljen je atomizerima, malčerom, traktorima, pa i Facma "usisavačem“ za berbu. Riječ je o stroju koji se priključuje na traktor, ima dva crijeva kojima se kupe plodovi s tla i zatim ih stroj ubacuje u vreću. Takvom mehaniziranom berbom postiže se čistoća plodova više od 95 posto jer stroj, osim što skuplja lješnjake, izbacuje prašinu, lišće i sve nepotrebne primjese. 

Svu mehanizaciju, ističe, kupio je vlastitim sredstvima, jer se nikako ne može uklopiti u mjere, pa primjerice ne može kupiti samo mehanizaciju za voćarstvo. Po njemu je najveći nedostatak ovakvog financiranja za voćarstvo što realizacija predugo traje, što pak "utječe" na rod koji se ionako dugo čeka.

Dio strojnog parka (Foto: Lucija Bencarić)

"Prošle sam godine morao kupiti novi traktor koji mi je trebao 'još danas'. Da čekam fondove, a pitanje je hoću li ih uopće dobiti, može proći i do tri godine, što si ne mogu priuštiti. Jednostavno mi se ne isplati dugo čekati“, pojašnjava dodajući kako je prijavio novi nasad na natječaj, ali nije prošao, što se u konačnici pokazalo dobro. Jer, dok bi dobio sredstva, prošlo bi dvije godine, a ovako je za to vrijeme nasad već rastao.

"Mene su ti fondovi osobno razočarali i primijetio sam da onaj tko se ne bavi isključivo poljoprivredom kao osnovnom djelatnosti bolje prolazi, jer kad se javi na natječaj nije mu bitno kada će i hoće li dobiti sredstva“, napomenuo je ovaj proizvođač koji je jedinstvenim zahtjevom prijavio poticaje za izravne potpore i proizvodno vezana plaćanja. Za ostvarenje ovih potonjih obvezan je minimalno proizvesti i isporučiti 0,45 tona jezgre odnosno tonu lješnjaka u ljusci po hektaru. 

Planova za budućnost je napretek, od proširenja nasada, uvođenja novih sorata, do povećanja proizvodnje sadnica.

Za kraj smo ga pitali, koji mu je bio najveći problem u ovoj proizvodnji, očekujući da će reći troškovi ulaganja, no uzvratio je - iščekivanje uroda. 

"Nikad dočekat' da rodi. To ti je kao da oročiš novce i ne možeš ih podići sedam godina. E, toliko meni treba da dobijem neki ozbiljniji komercijalni urod“, zaključuje metaforički naš sugovornik.

Kako izgleda Dropulićev nasad lijeske pogledajte u videu:


Povezana biljna vrsta

Lijeska

Lijeska

Sinonim: Lješnjak, lješnik | Engleski naziv: Hazel | Latinski naziv: Corylus avellana L.

Lijeska je sredozemna kultura i izrazito heliofitna biljka. Vrlo je neobična voćka jer za razliku od drugih vrsta koje cvatu u proljeće, ona cvate zimi i to od prosinca do ožujka.... Više [+]

Fotoprilog


Tagovi

Domagoj Dropulić Lijeska Proizvodnja lješnjaka Halyomorpha halys Nadmorska visina Proizvodnja sadnica Strojna berba


Autorica

Lucija Bencaric

Više [+]

Magistra agroekonomike. Rado istražuje novosti u poljoprivredi.