• Autohtone sorte
  • 23.03.2020. 16:30
  • Splitsko-dalmatinska, Vrgorac

Vratili dite materi, braća Gašpar od autohtonih sorti rade vrhunska, sve traženija vina

Vinogorje Vrgorac ima preko 12 milijuna trsova što ga čini najvećim odnosno najbrojnijim u Hrvatskoj. To je prirodno bogatstvo uvijek bilo nadohvat ruke, ali da ga većina tamošnjih vinara sve do nedavno nije bila svjesna, kaže Dario Gašpar, pokretač obnove autohtonih sorata vinove loze.

Foto: Marko Čolić/Gašpar-arhiva
  • 1.197
  • 178
  • 0

OPG vinarija Gašpar, braće Darija i Borisa Gašpara kod Vrgorca ima vinograde sa oko 15.000 trsova, a godišnje proizvedu 12.000 butelja vina samo od autohtonih sorata, kao što je zlatarica i plavka, nakon kojih dolaze razaklija i prošip vrgorski. No tu ne misle stati već imaju ambiciozne planove da dođu od 25.000 do 30.000 litara buteljiranog vrhunskog vina, jer je tržište 'odlično reagiralo'.

Dario Gašpar na promociji svojih vina u Zagrebu, kaže da je Dalmacija kolijevka autohtone vinove loze, a da ništa nije bilo prirodnije, iako je bilo podsmjeha na početku, prije 10 godina kada su obnovili gotovo stoljetnu obiteljsku vinogradarsku i vinarsku tradiciju - nego 'vratiti dite materi'. Dodaje da je to prirodno bogatstvo uvijek bilo na dohvat ruke, ali ga većina tamošnjih vinara sve do nedavno nije bila svjesna.

Autohtone sorte daju vrhunska vina  

Naime, uporni Gašpari su uz pomoć struke s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, krenuli s prvim izoliranim kvascem u Hrvatskoj iz Dalmatinske zagore, koji nosi naziv broj 9, te im vina imaju prirodne kvasce, a ne one iz Afrike i vrlog, novog svijeta. Ipak, zlatarica je iznimno zahtjevna sorta, podložna bolestima i svim vremenskim neprilikama i zato su je ljudi polako napuštali.

Braća Gašpar: Zlatarica je otkriće, plavka iznenađenje. 

Međutim, Gašparima je upravo to bio izazov odnosno dišpet, jer su znali kakav nektar će poteći. Od četiri loze prve godine napravili su njih stotinjak, a sada imaju više od 3.000 loza, probranih klonova. Struka s Agronomskog fakulteta je podržala 'teren' i u travnju će studenti saditi matičnjak u Vrgorcu.   

Dario je s bratom Borisom nedavno imao promociju vina u Zagrebu 

Naravno, od početka su bili odgovarani da rade vina od domaćih, autohtonih sorata, jer se za njih držalo da daju mala, prosječna vina. No, vinarija Gašpar od 2015. godine, ima vrhunska vina. Dario ističe sve popuralniji trnak, sortu za koju drži da je najpotentnija crna dalmatinska sorta, koja traži nešto veću nadmorsku visinu,  između Mediterana i Biokova, a nešto ranija berba u rujnu mu odgovara.     

Gašpar se jako uzda u agronomsku struku, jer se uvjerio da i kod jako osjetljive sorte kao što je zlatarica, ako joj se posvetite, odnosno date sve što ona i kada traži, onda nema problema u vinogradu. Iako, njeni prinosi jako variraju od godine do godine. "Klon zlatarice, kao i pošipa se dijeli na 40 posto 'žuti', odnosno 60 posto 'zeleni', onda ih mi kombiramo", kaže on. Primjerice, prošip vrgorski ima manji list od pošipa s obale ili otoka, kojeg mnogi drže najpotentnijim dalmatinskim vinom, ali i naši nešto umanjeni gabariti trokutastog lista, mogu dati jako dobro vino, uvjeren je Dario.

S druge strane, plavka je vrlo zahvalna za uzgoj, pa se Dario čudi što čekaju drugi domaći vinari, jer se pokazala jako dobra i za odležavanje vina u slavonskom hrastu. Njega drži boljim od onog iz Francuske, a samo dvije bačve iz uvoza, po 220 litara, koštaju 20.000 kuna.       

Čamcem u vinogradu po zimi love ribe, a računaju i na mednu

Dario je spreman iz prve ruke objasniti svoja vina, poseban način obrade u vinogradima, zimska plavljenja najvećeg vrgorskog vinogradarskog polja, odnosno vinogorja, koje se i zove Jezero, gdje u vinograde idu u čamcima, a svaka kuća u selu Umčani ima i vršu. U zimskom periodu, vinogradi su pod vodom tako da plove iznad trsova i love ribu, autohtonu gobicu i endemske jegulje, koje zovu ugorići. Ali i to ima svojih draži i budi znatiželju kod modernih vinskih nomada, koji se čude otkud školjke u vinskoj kušaonici u Luci?

Samo autohtono: Zlatarica dobila svoj pjenušac, na velika vrata vraća se i debit

Ima tu još 'prirodnih fenomena' kao što je rijeka, koja pola godine teče u jednom, a pola godine u drugom smjeru! To je samo 'šira slika' za vrgoračka vina, koja su na manje od tri klometra do mora, ali moraju zaobilaznicom, a nekada su tamošnji vinogradari živjeli od prodaje grožđa velikim vinarijama u Šibeniku i Drnišu, ali ta vremena su davno prošla. Dario nam je otkrio da vinar Ivica Radan ima 5.000 trsova medne, što je staro 'skriveno vrgoračko blago', koje će opet zasjati.  

Vinarija Gašpar ima i cuvee (cabernet sauvignon, merlot, plavka) iz 2017., te Vergolas iz 2016, koji je oda rodnom kraju, koji je škrt, ali prelijep. Njegova cijena na pragu vinarije je 100 kuna, a u ugostiteljstvu, između 250 i 600 kuna. Inače, vrgorsko vinogorje u svojoj ukupnosti ima preko 12 milijuna trsova što ga čini najvećim odnosno najbrojnijim u Hrvatskoj.

Nema dobrog vinograda bez motike i okopavanja

Na trsu on ostavlja prinos od kilograma do 1,5 kg što znači da u zelenoj berbi baca najveći dio grožđa, pa i ako se grozdovi međusobno dodiruju, što se onda vidi u kvaliteti. No, tu je i druga strana vinogradarsko/vinarske medalje. Dario ističe da neće samo tako okrenuti leđa ljudima, odabranoj skupini ugostitelja, koji su u njega vjerovali na samom početku, kada za stare sorte nitko više mario jer sada može 'birati kupce za svoja vina'.

Autohtone sorte su budućnost, uvjeren je Dario 

Kazao nam je još da se protiv suše ne bore navodnjavanjem, jer vode ima, nego otkopavanjem trsova motikom svake treće godine čime se korijen loze usmjerava u dubinu. Naravno, frezanje i okopavanje je bez upotrebe herbicida. Sigurno je da tako natopljenoj zemlji treba puno vremena da se isuši tako da im nedostatak vlage u vinogradu nije problem za razliku od drugih dijelova Dalmacije, ali i kontinenta.

Gašpar će još istaknuti da mu se jako sviđaju vina u Moslavini, ali to nije onaj škrlet od prije deset godina, već se vidi veliki iskorak moslavačkih vinara, jer je stasala i mlađa garda, koji su od jednogodišnjeg vina, jer ga namaju dovoljno, napravili zanimljivu vinsku priču. 'To je dobar put, kao i nužno udruživanje, jer nitko od nas nema dovoljnu količinu', ističe on.  

Planovi su veliki. Tu je i 12 tona trešanja godišnje, ali i njih se spreman odreći 'zbog vina'. Dario lozu planira saditi još pet godina, do svoje 45 godine, a onda samo raditi vina 'kakva ona hoće biti u vinogradu, što bliža autohtonoj prirodi koja ih okružuje'.   


Fotoprilog


Tagovi

Vinarija Gašpar Dario Gašpar Boris Gašpar Zlatarica Plavka Autohtone sorte


Autor

Marinko Petković

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB