Dalmatinska ampelografija: Povijest, sorte i kulturna baština jadranskog vinogorja

Procjene ukupnog broja sorti vinskog grožđa u svijetu kreću se između 10 i 13 tisuća. Ovaj velik broj rezultat je tisućljeća uzgoja, križanja i prilagodbe različitim uvjetima. No, samo 1.368 sorti aktivno se koristi za proizvodnju vina. O tome je autorski trojac Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz napisao knjigu "Wine Grapes: A Complete Guide to 1,368 Vine Varieties, Including Their Origins and Flavours". No, o njoj neki drugi put.

Od ukupnog broja, samo od 100 do 200 sorti grožđa zaista dominira svjetskom proizvodnjom vina, jer su široko rasprostranjene i komercijalno popularne, a relativno mali broj široko se uzgaja i priznaje diljem svijeta. Često se nazivaju "međunarodnim" i uključuju: Cabernet Sauvignon, Merlot, Pinot Noir, Chardonnay, Sauvignon Blanc, Rizling i Syrah/Shiraz

Identifikacija sorti i vrsta

Ampelografija je znanstvena disciplina u sklopu vinogradarstva koja se bavi proučavanjem, opisivanjem, identifikacijom i klasifikacijom sorti vinove loze (Vitis vinifera L.) Naziv dolazi od grčkih riječi apelos - loza i grafein - pisati. Cilj je utvrditi morfološka, biološka i gospodarsko-tehnološka svojstva korištenjem znanstvenih metoda.

Ova disciplina omogućava identifikaciju sorti i vrsta, određivanje njihovih svojstava, mogućnosti uzgoja i rentabilnosti. Pomaže u odabiru sorte, klona, podloge i tehnologije uzgoja. Jedan od problema koji se javlja u tumačenju ove discipline je veliki broj naziva za sorte: zbog prenošenja u različite krajeve, sorte su dobivale različite nazive (sinonimi), a različite sorte ponekad isto ime (homonimi). Stoga ampelografi nastoje utvrditi ispravnost naziva.

Sorte dobivaju ime prema obilježjima, podrijetlu, uzgoju ili ljudima koji su ih širili. Primjerice: graševina (bobica nalik grašku), plavac (boja bobice), rukatac (krilca grozda nalik rukama) ili pagadebit (visoki prinosi).

Za hrvatsku ampelografiju važan je rad Stjepana Bulića, hrvatskog agronoma rođenog u Vranjicu kraj Splita 1865. godine, a preminulog u Splitu 1937. godine. Završio je poljodjelsku školu u San Micheleu u Tirolu 1887. godine, a tijekom učiteljevanja na poljodjelskoj školi u Dubrovniku završio je i studij za učitelja voćarstva, vinogradarstva i vinarstva u Klosterneuburgu u Austriji.

Bulić je unapređivao voćarstvo, vinogradarstvo i maslinarstvo te napisao prve knjige o hrvatskim sortama maslina i vinove loze: Građa za dalmatinsku elajografiju (1921.) i Dalmatinska ampelografija (1949.).

Knjiga Tiho proljeće je kamen temeljac modernog ekološkog pokreta

U knjizi "Dalmatinska ampelografija" (1949.) opisane su gotovo sve dalmatinske sorte vinove loze. Bulić ih je obradio 200 i naveo oko 1.000 sinonima, budući da se ista sorta u različitim krajevima često nazivala različito. Knjigu je napisao dvadesetak godina ranije, no tiskana je tek nakon njegove smrti i dugo je bila nedostupna stručnoj javnosti. Osim onima koji su se potrudili potražiti PDF kopiranog originala na internetu.

Nakon gotovo osamdeset godina od prvog izdanja, knjigu je tijekom protekle godine ponovno objavila izdavačka kuća Dominović, a cijena izdanja iznosi 119 eura.

Jedinstveni terroir

Bulić je prvi sustavno istražio i zabilježio izvorne sorte jadranskog područja, trajno ih ovjekovječio u svojoj dokumentaciji. U knjizi je detaljno opisao bolesti, objasnio načine uzgoja trsova te predstavio vinogradarsko oruđe i materijale. Pri tome je koristio lokalne nazive, čime je od zaborava sačuvao brojne stare dalmatinske izraze. Tako Dalmatinska ampelografija, kojoj se tepa da je biblija dalmatinskih sorti vinove loze, nije samo vrijedan izvor za vinogradare, nego i za jezikoslovce.

Ponovno otkrivanje i promocija autohtonih sorti grožđa postali su posebno važni u posljednjih nekoliko godina. Vinari nastoje diferencirati svoja vina i izraziti jedinstveni terroir svojih regija koristeći se ovim često zanemarenim grožđem. O brojnim hrvatskim primjerima, poput Šolte, zaleđa Zadra i Svetog Križa Začertje, pisali smo na našem portalu.