• Farma Lužak
  • 17.09.2021. 09:15
  • Primorsko-goranska, Lič

Željko Mihelić: Bez hitne intervencije, stočarstvo će neminovno propasti

Financijska pomoć je kratkoročno rješenje, kaže vlasnik farme Lužak koja se uz uzgoj u sustavu krava-tele, posljednje tri godine bavi i proizvodnjom sjemenskog krumpira.

Foto: Blanka Kufner
  • 2.827
  • 524
  • 0

Poznato je da je stočarstvo u Hrvatskoj u velikom problemu, cijena stočne hrane je toliko porasla da nema isplativosti. "Svi koji ne proizvode vlastitu stočnu hranu jer nemaju dovoljno zemlje za to, sigurno će propasti“, smatra Željko Mihelić, vlasnik farme Lužak smještene u goranskom mjestu Lič koji u uzgoju primjenjuje sustav krava-tele.

Oni nisu u takvoj situaciji jer imaju dovoljno zemlje za proizvodnju vlastite stočne hrane, a ističu i da im je to preduvjet poslovanja. Ipak planiraju smanjiti broj goveda za polovicu ili čak dvije trećine unutar sljedećih godinu dana jer uviđaju da niti njima posao nije isplativ.

"Uložili smo mnogo novaca i truda u genetiku pa nam je sada šteta prodati“, govori.

Upitan čak i sustav krava-tele

Ako vlada ne pronađe ozbiljne novce za pomoć stočarima, ovu zimu neće preživjeti niti mljekari, niti tovljači, a upitan je i sustav krava-tele, uvjeren je.

"Financijska pomoć je kratkoročno rješenje, a dugoročno bi trebalo stočarima dati prednost u zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta kako bi svaka farma imala dovoljno zemlje za proizvodnju stočne hrane. Ako se to ne riješi, neće biti ništa od stočarstva kod nas“, nastavlja.

Danas imaju oko 100 grla goveda pasmine aubrac

Njegova tvrtka Vitek d.o.o koja upravlja farmom, dobila je koncesiju na državno poljoprivredno zemljište na rok od 50 godina. Siju djetelinsko-travne smjese u ekološkom uzgoju.

U početku poslovanja izbor je pao na škotsku pasminu red angus, poznatu po otpornosti na visoke i niske temperature i sklonosti samostalnom životu u prirodi. Naknadno su napravili promjenu pa danas drže goveda aubrac s kojima postižu odlične rezultate.

"Za to je potrebna vrhunska genetika roditelja, ali i dobro uređeni pašnjaci zasijani najboljim mješavinama trava i djetelina. Ne zaboravimo tim ljudi bez kojih ništa od toga ne bi bilo“, pohvaljuje Mihelić.

Žensku telad drže do godinu dana starosti i kasnije prodaju za rasplod s čime nemaju nikakvih problema. Muške jedinke nude krajnjim kupcima za meso. U koroni su se okrenuli društvenim mrežama pa je sada i ovdje ostala navika kupnje provjerenog mesa od strane lokalnih stanovnika. Inzistiraju da kupci dođu na farmu i izaberu tele koje zatim oni voze u klaonicu, a kupac sljedeći dan preuzima meso.

Treću godinu bave se i proizvodnjom sjemenskog krumpira

U stočarstvu su od 2008. i slučajno su pokrenuli tu priču, otkriva, a danas imaju oko 100 grla. U firmi rade supruga, brat, on, te još 5 zaposlenih. Zadovoljni su, nema većih problema u poslovanju, ali perspektiva je doista zabrinjavajuća. "Za sve poljoprivrednike“, dodaje.

Proizvodnja sijena je ozbiljan posao

Veliki problem im stvaraju divlje svinje koje razruju livade i pašnjake. Bez obzira na sve dopise institucijama, ne uspijeva se ništa riješiti, doznajemo.

Godišnje imaju oko 10 posto štete od vuka, radi se o 6-7 telića. "Nema pomoći, vuk je zaštićen, kangale ne možemo držati jer ovdje prolaze turisti. Ne znam što bih više rekao na tu temu. Za proizvodnu 2020. godinu nismo dobili još niti jednu odšetu, a iznosi su, budimo iskreni, mizerni“, govori.

Proizvode ekološko sijeno i vjerojatno su među najvećim proizvođačima, a prodaju ga velikim mliječnim industrijama. "Radi se godišnje o oko 1.500 tona te nam je to količinski i financijski najveći dio poslovanja“, otkriva i dodaje da je to ozbiljan posao.

Sve više temperature ugrožavaju proizvodnju krumpira

Treću godinu za redom proizvode sjemenski krumpir u kooperantskom odnosu s firmom Agro Puškarić. Rade 15 hektara na 700 metara nadmorske visine. Tri sorte se proizvode za preradu u čips, a imaju i jednu merkantilnu koju sade na manjoj površini za vlastite potrebe, prijatelje, te nešto prodaju.

Sjemenski krumpir je iz Nizozemske, oni ga umnažaju, a kupac sadi. "Godina je odlična kada se uzme u obzir kako se činila. U lipnju je izgledalo da će biti katastrofa pa su rezultati premašili očekivanja“, priča nam. Problem s krumpirom je taj da iznad temperature od 30 stupnjeva ulazi u fazu hibernacije i više ne raste. "Temperature su i ovdje sve više, radi li se o klimatskim promjenama ili nečemu drugome, ne znam“, dodaje. Smatra da će to pitanje biti sve izraženije.

Vađenje krumpira obavljeno je u sklopu dana otvorenih vrata 

Probleme izazivaju i suše što bi se moglo riješiti navodnjavanjem, ali ga oni nemaju i pitanje je hoće li u budućnosti nastaviti s proizvodnjom krumpira. "Ulog je vrlo velik, treba uložiti 40-50.000 kuna po hektaru, a rizik je ogroman“, priznaje.

Otkupna cijena mlijeka 2,45 kn, a proizvodnje 4,03. Omjer u tovu goveda i svinja još je gori

Kombajn koji je u četvrtak na danu otvorenih vrata vršio vađenje krumpira nije njihov, unajmljen je. No, prošli su prije više godina na dvije mjere Ruralnog razvoja i izvrsno se tehnološki opremili. Imaju jednu od najsuvremenijih linija pa im je konkurentnost svjetska, kako kaže, ali prinosi na 700 metara nadmorske visine nisu preveliki – rani i kasni mrazevi znaju iznenaditi i pomrsiti planove.


Fotoprilog


Tagovi

Željko Mihelić Farma Lužak Uzgoj goveda Kriza Vitek d.o.o. Vađenje krumpira


Autorica

Blanka Kufner

Više [+]

Završila je Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."