Svježe mlijeko žele dostavljati lokalnim školama, ali im ne daju?

Broj mljekara u našoj zemlji se konstantno smanjuje zadnjih desetak godina. Proizvođači odustaju od proizvodnje  zbog neisplativosti, a oni koji namjeravaju preživjeti i predati proizvodnju nasljednicima, odavno su shvatili da ih jedino izravna prodaja može održati likvidnima.

Prednost kod direktne prodaje imaju mljekari u blizini gradova, pa smo posjetili farmu Kiseljak iz okolice Krapine, koju vodi Anđelko Kiseljak. Uzgajaju mliječne krave i pomladak, imaju 30-tak grla, a dnevno proizvedu između 400 i 600 litara mlijeka. Dio mlijeka prodaju na mljekomatu u Zagrebu, dio prerađuju, a ostatak ide u industriju, kaže ovaj proizvođač čija obitelj ukupno obrađuje oko 30 hektara zemljišta, na kojem proizvode svu potrebnu hranu za svoje simentalsko stado. Svježi sir prodaju isključivo na kućnom pragu, kao i kuhane sireve.

Udruženi postavili 16 mljekomata

Članovi su zadruge Proizvodi sela od njenih početaka te se međusobno potpomažu s ostalim proizvođačima. Zadruga, koja trenutno broji 12 članova, primarno je osnovana zbog lokalnih proizvođača, a interes im je bio staviti mljekomate u Zagreb i krajnjim kupcima izravno ponuditi mlijeko. Tako su ih postavili 16 u Zagrebu i okolici, a onda je početkom ove godine donesena odluka da mljekomati i drugi samoposlužni uređaji moraju imati softver i uređaj za fiskalizaciju koji omogućava razmjenu podataka s Poreznom upravom. Anđelko vjeruje da se broj mljekomata smanjio upravo zbog njegova uvođenja.

"Proizvođači koji su svoje mlijeko prodavali na mljekomatima uopće nisu bili spremni za fiskalizaciju. Nisu znali što treba napraviti, trebalo je nabaviti kompjuter i softver, a troškovi su bili jako veliki pa je dosta ljudi odustalo“, kaže ovaj vlasnik farme u Zagorju.

Navodi da je trošak za njegovu farmu bio oko pet tisuća kuna te su se javili Ministarstvu poljoprivrede za povrat tog novca. Naime, ministarstvo je donijelo program pomoći vlasnicima registriranih samoposlužnih uređaja za prodaju hrane životinjskog i biljnog podrijetla u troškovima nadogradnje.

Svježe mlijeko ne smiju dostavljati u lokalne škole i vrtiće

Osim prodaje na kućnom pragu i preko mljekomata, jedan je od rijetkih mljekara koji je svoje mlijeko uspio plasirati u lokalnu školu. Zatražili su od Sanitarne uprave da im dozvole prodaju, opisali cijeli sistem rukovanja s mlijekom, prokuhavanje, pasterizaciju, hladni lanac... Međutim, suradnja s lokalnom školom koja je trajala gotovo dvije školske godine naglo je, kaže, prekinuta.

"Sanitarna inspekcija je preporučila školskim kuharicama da ne uzimaju svježe mlijeko, pa je škola odustala od nabave našeg mlijeka, iz kojeg razloga ne znamo. Nitko se od djece nije razbolio, to je svježe mlijeko, nema aditiva, a u odnosu na industrijsko naše je djevičanski proizvod“, rezignirano će.

Kako je moguće, pita, da škola izabere za djecu ono koje duže putuje, koje je izmijenjeno industrijskim postupcima te duže ostaje u pogonima, na uštrb svježeg, dan prije pomuženog, zdravstveno ispravnog mlijeka?

Ovaj domaći mljekar apelira na Ministarstvo i Upravu za veterinarstvo da im dopuste da opsrkbljuju lokalno i to ne samo mlijeko, nego i druge proizvode poput voćarskih, koji su bez kemije. Idealno bi bilo, kaže, da mlijeko plasiraju u lokalne dječje vrtiće, osnovne i srednje škole – jer pružaju kratki lanac dostave.

Svježe se navečer pomuze, a ujutro obradi, što znači, kaže, da naša djeca ne dobivaju ono staro 90, 120 dana ili godinu, nego ono koje je jučer pomuženo.

"I tako treba raditi, jer je proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj u velikim problemima. Računica je jednostavna, ako proizvodimo manje od 50 posto svojih potreba, znači da Hrvati piju mlijeko iz stranih mljekara, trgovačkih lanaca", zaključio je Kiseljak naglasivši da u okolici njegove farme nema puno proizvođača mljeka, a i da on jedini ima sigurne nasljednike koji će nastaviti proizvodnju.

Pogledajte video prilog: