Otkriće u Srbu: Ovce im janje petorke, a psi nalaze crne i bijele tartufe

Kad je Danijela Bedeković rano izjutra banula u staju da obiđe i nahrani blago dočekalo ju je ugodno iznenađenje. U boksu oko vimena ovce Zrne tiskalo se pet noćom ojanjenih janjića.

Možda i nisu svi njezini, mogao bi netko pomisliti.

“A, ne, ne… Svaka ovca koja je za janjenje ima svoj boks. U ovome je samo Zrna i petorica njezinih. Odmah se vidjelo da ih ljubi i okuplja majčinskim instiktom”, kaže nam Danijela.

Kad se uvjerila da ih je podojila i da su posisali prvo mlijeko (kolostrum) pohitala je o veselom događaju obavijestiti svog partnera Zorana Vukošu (60) i njihovog sina Niku (11). Zajedno u skladnoj obiteljskoj zajednici žive u Srbu, živopisnom mjestu u ličkom dijelu Zadarske županije.

Lovci im očistili staje

“Samo je pokazala pet”, kaže Zoran. On je inače iz zadarskog prigradskog naselja Crno, a u Srb je došao prije 20-ak godina. Lovac je i lovozakupnik koji gospodari sa lovištem Una ukupne površine od 4.898 hektara. Bio pustolov, a otkad mu se prije 13 godina priključila Danijela, rodom iz Varaždina, žive skladnim obiteljskim životom.

Zoran je vlasnik tvtke Custodia d.o.o registrirane za lov, stupičarenje i brigu o životinjama kao i za pružanje usluga u seljačkom, športskom, lovnom i drugim oblicima turizma. Registrirana je i za pripremanje hrane, pružanje usluga prehrane, pripremanje i usluživanje pića i napitaka i pružanje usluga smještaja… Danijela je nositeljica OPG-a Niko, koji je dobio ime po sinu, a on opet po svetom Nikoli, svecu i blagdanu na dan kojega je rođen i kojega štuju u Crnome.  

Bave se ovčarstvom, pružaju usluge prehrane i smještaja uglavnom lovcima koji rado dolaze na ovo područje.

“Pomognu nam očistiti i štale”, kaže Zoran i uz karakterističan osmjeh dodaje: “Inače su u lovu k'o Indijanci, a danas su se pokazali pravi kauboji u čišćenju štala”. Prije nego što su krenuli u lov pojelo se i janje s ražnja.

Otkud Romanovske, ovce poznate ruske pasmine, kod njih u Srbu?

“Matično stado od 18 ovaca nabavili smo iz okolice Slavonskog broda, a dva prvoklasna ovna stoklilaša iz Češke. Danas imamo 36 ovaca koje su lani dale 109 janjaca. U prosjeku svaka po tri i više”, kaže Zoran. Romanovske su inače plodne, a ove naše zahvaljujući dobroj ispaši i hranidbi kvalitetnim sijenom u zimskim mjesecima posebno su izdašne. “Lani ih je nekoliko ojanjilo petorke, jedna i šestorke”, dodaje Danijela.

Prodaju sve janjce i tartufe  

Nemaju problema s prodajom janjaca. Sve prodaju na kućnom pragu, odnosno na vlastitom gospodarstvu gdje je Zoran na ulazu u taj gradić sagradio kuću sa desetak soba u kojima je 30-ak ležajeva koje iznajmljuju, a u restoranu pripremaju hranu. “Evo upravo danas derem dva posljednje janjca”, kaže. Pripremaju razne delicije, ne samo od janjetine nego i razna jela od divljači po recepturi dalmatinske, ličke, slavonske i talijanske kuhinje. Delicije s tartufima.

Da, dobro ste čuli - s tim skupocjenim gljivama. Kako crnima tako i bijelima. “Ima ih i ovdje u podnožju Velebita, u Bukovici i Ravnim kotarima, gotovo posvuda u dalmatinskoj Zagori, tamo oko Knina i Imotskog, samo ih triba znati pronaći", govori. Uz obale rijeka Krupe i Zrmanje pronađu ih i koze o čemu je među prvima pisao Agroklub. U traženju mu pomaže njegovih šest pasa pasmine Lagotto Romagnolo s kojima je osvajao brojna natjecanja. Među ostalima i u Italiji, kao predstavnik Hrvatske, osvojio je titule u radu pasa i njihovoj ljepoti.

Bijeli tartuf od 250 grama u komadu

Od početka ove godine pronašao je oko 7,8 kg kvalitetnog zimskog tartufa. Ne ide svaki dan, ali kad ide ne vraća se bez 1,5 do 2 kilograma. Tako godišnje prikupi više od 50 kg, većinom crnog, ali i bijelog tarftufa.

Cijena crnog, zavisno od vrste (a ima ih sedam) na tržištu dostiže i do 800 eura za kg, a bijeli i više od 3.000 eura. Bijeli je rijeđi i cijenjeniji. Pohvalio nam se da je jednom zgodom pronašao bijeli od čak 250 grama u jednom komadu. ”Tko traži nađe”, kaže.

Ne prodaje ih prekupcima, kojih je sve više. Opskbljuje neke od boljih restorana za zadarskom području i u Istri, daruje prijateljima i priprema gostima uglavnom lovcima kojih na njegovim lovištima oko živopisnog izvora Une ima tijekom cijele godine. "Najčešći gosti su nam Talijani koji obožavaju naše proizvode od tartufata, listića tartufa u maslinovom ulju, salsu od tartufa te kravlji i kozji sir s tartufima", govori nam Zoran.

“Žena i ja ih pripremamo svako jutro za marendu. Pancete, šaku naribanih tartufa i odozgo izmutimo jaja i tako svako jutro, Nema ništa bolje. Tartuf je vrhunska stvar”. Po nekima, dodajem, i afrodizijak. “Da, kako kome”, šeretski odogovara Zoran.

Napad orijaškog vepra

Njemu, Danijeli i njihovom Niki koji svakodnevno putuje autobusom do škole u 40 kilometara udaljeni Gračacu, ovdje u netaknutim prirodnim prostranstvima ništa ne fali. Nema žurbe i stresa kao u gradu, ali zna biti i nemilih scena.

Jedna takva zabilježena je prije 10-ak godina kada je orijaški vepar napao stariju mještanku iz Grbića kod Srba dok je čuvala ovce. “Uhvatija je za jaknu i srušija na zemlju”, kaže nam prisjećajući se neugodne situacije. Žena se uplašila, pružena joj je i liječnička pomoć, a na njegov poziv došla je policija i ustrijelila vepra. Zoran je lešinu pokupio i zajedno sa dvojicom gračačkih veterinara otpremio na analizu u Split kako bi se utvrdilo je li životinja bijesna.

Srećom nije, vepar je, prepostavlja, bio ranjen negdje u BiH, jer granica je tu od Srba i Ličke Kaldrme udaljena svega četiri kilometara. “Ranjene zvijeri znaju biti opasne”, govori lovac koji medvjede, vukove, lisice, divlje svinje, jelene, srne, medvjede, lisice, kune zlatica i druge divlje životinje “pozna u dušu”. Brine o njima što se vidi i po velikom broju promatračnica, hranilišta, kao i šumskih puteva u lovištu kojim gospodari.

Živi zajedno sa Danijelom i Nikom u prirodi za prirodu i od prirode, a za kraj nam je odao i jednu tajnu: Danijelu će uskoro odvesti prid oltar!

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor