Od bronhitisa i jednog pršuta do respektabilnog stada koza na OPG-u obitelji Radoš

Lucija Radoš iz Aržana u Općini Cista Provo na svom se OPG-u Mala roga već petnaestak godina bavi kozarstvom..

A kod ove finalistice ovogodišnjeg izbora za najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika/cu, sve je započelo bronhitisom i jednim pršutom. Zapravo, svinjski but je bila vrijednost s kojom su kupili svoju prvu kozu zbog akutne infekcije dušnika i bronha njihovog sina Stipe za čije se liječenje kozje mlijeko pokazalo odličnim. 

Desetljeće i pol kasnije ozbiljno su obiteljsko gospodarstvo koje broji osamdesetak koza i jarića. I tako umjesto da u djelo provedu prvotnu ideju da trajno napuste Lijepu našu i posao nađu van njenih granica, njena se obitelj posvetila kozama, njihovom mlijeku i ostalim prerađevinama koje su danas jako tražene.

Izgradili moderno opremljeni objekt za koze

"Već s prvih nekoliko koza uglavnom za vlastite potrebe, pojavili su se nekakvi viškovi za čijim su ljekovitim svojstvima interes pokazali susjedi i prijatelji. I tako smo s početnog plana o kozi za vlastite potrebe, prešli brojku od šezdesetak muznih i dvadesetak jarića i krenuli s ozbiljnom proizvodnjom i preradom mlijeka i mliječnih prerađevina", govori nam Lucija, majka troje malodobne djece i Mirkova supruga koji je svoj kruh do tada zarađivao u obližnjoj tvornici namještaja. Zbog nemogućnosti biti na dva mjesta u isto vrijeme, ostavio se stolarije i prihvatio rada na farmi.

Staru staju od stotinjak kvadrata koja je svojevremeno bila jedini objekt u njihovom vlasništvu, potpuno su uredili na način da su prije sedam godina aplicirali na mjeru 6.3.1. zahvaljujući kojoj su postavili solarne panele za toplu vodu, dimnu komoru, promijenili krovište, nabavili hidrofon, pumpe i muzilicu. Paralelno su pojačali fond koza sa sedam dodatnih i jarcem, pa su i smještajni kapaciteti ubrzo postali skučeni.

Stoga su na netom kupljenom zemljištu izgradili potpuno novi tri puta veći moderno opremljeni objekt financiran isključivo vlastitim novcem u čije su uređenje do sada uložili sedamdesetak tisuća eura. Za dodatne sadržaje u planu je još ulaganje u visini trideset tisuća eura. To automatski znači i širenje stada. 

"Osim što su životinje dobile prostor za humaniji život, paralelno podižemo i proizvodnju mlijeka. Važno je kazati kako je veliki dio truda pri gradnji novog objekta podnio moj suprug. Napustio je posao i krenuo s OPG i sada naša peteročlana obitelj isključivo živi od onoga što nam daju naše životinje", ponosna je vlasnica. 

Međutim, proces od jedne koze do modernog objekta, nije baš tekao tako glatko, bez problema i barijera. Kaže, na početku su za prodati dva sira znali osobnim automobilom prevaliti i preko sto kilometara. "To su bili počeci. Onda se od uha do uha pročulo za naše mliječne prerađevine i proizvodi iz staje i naše mini sirane probili se diljem Dalmacije, a i van njenih granica", opisuje Lucija, nabrajajući bogati asortiman proizvoda od kozjeg mlijeka.

Najviše se traže sirevi. Od onih mladih, škripavaca do dimljenih i onih sa začinskim biljem. Jednaka je jagma za jogurtom, kefirem, maslom, vrhnjem, skutom, svježim mlijekom i u manjim količinama svježim mesom.

Uglavnom dobar dio ode odmah na kućnom pragu, dok preostalo jednom tjedno dostavljaju svojim kupcima u Split i okolna mjesta.

Da za sve to nisu dovoljne četiri ruke znaju i njihovih troje djece, petnaestogodišnja Jelena i godinu dana mlađi brat Stipe te najmlađa četverogodišnja Tena koja također "da ruke", barem u praćenju koza u staju. Hranjenje, čuvanje, mužnja, skupljanje sijena svakodnevnica su mladih snaga iz ovog mjesta Splitsko-salmatinske županije. 

Nedostaje im pašnjaka 

Zalaganjem cijele obitelji njihovi proizvodi dobitnici su brojnih priznanja i nagrada posebno za mladi i dimljeni sir.

U cilju postepenog podizanja proizvodnje i osiguravanja dodatnih hektara za pašnjake, u nekoliko navrata nadmetali su se za najam petnaest hektara pašnjaka na natječaj Hrvatskih šuma. Međutim, prvi put je natječaj poništen, a na nekoliko narednih očito nisu zadovoljili traženu formu.

Osim nemogućnosti dobivanja dodatnih površina, sve veći problem su i predatori poglavito vučja populacija koja se nerijetko "sladi“ njihovim kozlićima.

"Nažalost, osim onih vidljivih neprijatelja, prije šest godina po nalogu Ministarstva poljoprivrede vršila se procijepljenost koza protiv širenja bolesti plavog jezika. Umjesto očekivanih rezultata, dogodilo nam se uginuće četrdesetak životinja pa nam je trebao poduži period da ponovo dođemo do određenog broja životinja i krenemo s normalnom proizvodnjom", sumnja u ispravnost cijepljenja Lucija Radoš.