"Konji" ribu jedu

Hrvatski ribari imaju svoju metropolu, a to je općina, dvije luke i mjesto Kali na otoku Ugljanu, koji su oduvijek bili kolijevka ribarske tradicije i na neki način simbolični izlaz ribarskih brodova na "morska polja" na žetvu kojoj nije trebalo sjetve. U Kalima se tradicionalno održava i ribarska fešta i stručni skup o toj, za Hrvatsku značajnoj djelatnosti.

Značajnoj jer pripadamo mediteranskom pojasu s prostranim i razvedenim Jadranskim morem, za koje doduše neki kažu da je bistro za kupanje, ali sterilno po mikroorganizmima za rast ribljeg fonda, pa bismo za svjetsku prosječnu potrošnju od 20 kg po glavi uz vlastitih 80 tisuća tona što uzgojene, što ulovljene ribe - trebali uvoziti još oko 30 tisuća tona. I znanost i politika se slažu da je jedina mogućnost i perspektiva u uzgoju tj. marikulturi, ali nevjerni Tome ukazuju da svjetska trgovina vodu muti, pa brancini i orade odlaze u jedne, a tunjevina, isto tako Hrvatima cijenom nedostupna, u druge zemlje.

Raspisani europski natječaji za ulaganje u riblje farme

U Jadranu ostaje izmet uzgojnih farmi o kojem će opet suditi činovnički paragrafi (i europski i domaći) zamotani u celofan znanosti. Upravo su raspisani europski natječaji za ulaganje u riblje farme, do milijun eura s 40 posto uzgajivačeva udjela. S druge strane, tradicionalno ribarstvo i riba su u žrvnju sve većih brodskih "konja" i sve sitnije riblje populacije, a ribari koji moraju to usklađivati i mijenjati tradicionalne navike, uza sve ostvariti i dohodak. Inače će morati odustati, kao što je za ovogodišnje fešte, na žalost otišao najstariji kaljski ribar kapetan Radovan Kolega (95) zauvijek.

"Naša tradicija je neupitna, ali i realnost koja dokazuje da dostatne količine ribe mogu biti samo uzgojene u akvakulturi, bilo u slatkovodnim ribnjacima ili moru. Dakle moramo se posložiti i organizirati, tim više što ZERP daje mogućnosti značajne financijske potpore", kaže dr. sc. Lav Bavčević koji je bio i moderator stručnog dijela u Kalima.

Što jede riba, tko jede ribu?

"Dakle ribari u sladu sa svojim potencijalima i ambicijama sami moraju odgovoriti na nove izazove. Prilagoditi se ribarskim naporima i uzgojnim volumenima, koje sugerira EU a u cilju očuvanja i obnove ribljeg fonda u prirodnom eko sustavu. Na žalost - neki to neće biti u mogućnosti, bez obzira na tradiciju i navike", rekao nam je znanstveni i praktični znalac, koji je na dan razgovora, neka nam bude dopuštena mala privatnost, za marendu spremao bijelu ribu s kamena iz domaćih ribarskih poponica.

Nama laicima nelagodu izaziva usporedba uzgoja ribe, primjerice s nekadašnjim uvođenjem brojlerskog uzgoja pilića u kavezima, koji danas kalibar pečenke dosegnu već za tridesetak dana, zahvaljujući između ostaloga i hipertrofiranim crijevnim resicama i izmjeni čak četiri vrste smjese u tom kratkom periodu. Kako je i riba ono što se u nju unosi kao hrana, za očekivati je od europske zajednice da će s jednakim znanstvenim i birokratskim žarom kontrolirati svjetske proizvođače hrane za uzgoj ribe.

Primjerice, je li ona od sitne ribe (isplati li se uopće desetak kilograma ribe preraditi u hranu koja će dati kilogram prirasta i dosta fekalija) ili možda ima i nedopuštenih primjesa kao što je svojevremeno bilo s koštanim brašnom. Na papirima će vjerojatno sve biti uredno.

Gdje su u priči hrvatski konzumenti?

Veseli jedino da se u Kalima, ali ne u gostionici, nego u Srdela snacku, koji pripada najstarijoj ribarskoj zadruzi Sloga, a sve vodi Šime Bubičić - mogu pojesti srdele (sada ih ne ide 30, nego 60 u kilogram) i drugi mali i veliki riblji oblizeki što želimo da se proširi i diljem cijele hrvatske obale. Mudrost je uskladiti lov i očuvanje fonda, a istovremeno ostvariti ribarski dohodak. Naša osobna želja je da po kalibriranju i klasificiranju ribe najbolje ostane hrvatskome konzumentu. Da nam djeca i unuci odrastaju na debeloj proljetnoj srdeli i jadranskoj plavoperajnoj tunjevini i tako se uklapaju u svjetske standarde.