Umjesto poticaja država treba ratarima pomoći u nabavi repromaterijala?

"U usporedbi od prije godinu dana cijene su otišle i za 150 posto gore. Prošle godine u ovo doba urea je koštala oko 2,80 kn, a sada je preko 7,50 kn po kilogramu", komentirao je rast cijena gnojiva, mladi poljoprivrednik Josip Maričević iz Slobodnice za Slavonskobrodsku televiziju.

Istaknuo je da upravo o gnojivu ovisi prinos te da bez njega nema ratarske proizvodnje na njegovih 30-ak hektara. Isto potvrđuje i Zdravko Jurić iz Gornje Vrbe koji ratari s oko 100 hektara poljoprivrednog zemljišta.

"Početkom ove godine KAN se mogao nabaviti po cijeni od 1.600 kuna, a sada je tona gotovo na 4.600 kuna. Tu su još i troškovi prijevoza, ali i PDV", naglasio je Jurić dodavši da su cijene u prosjeku otišle gore za 200 do čak 300 posto, što naravno ovisi o vrsti gnojiva. "Urea je poskupjela s 2.300 na 7.000 kuna", istaknuo je. 

Proizvođači su prisiljeni snalaziti se kako god znaju, a ovaj ratar kaže da su na sreću nešto gnojiva nabavili ranije. Međutim, Josip se zbog visokih cijena odlučio na manju primjenu u jesen. 

"Nismo smanjili količine baš za 100 posto, ali za 50 jesmo. I to Uree i NPK 15-15-15", dodao je rekavši da će vidjeti što će učiniti na proljeće te da sve ovisi o cijeni.

Cijene usjeva moraju pratiti one za repromaterijal

Jedna od najvećih svjetskih tvrtki za proizvodnju gnojiva još je u listopadu najavila smanjenje proizvodnje amonijaka za 50 posto na području europskih zemalja, a razlog je poskupljenje plina. To bi moglo izazvati lančanu reakciju i dovesti do nedostatka gnojiva na tržištu i dodatnog rasta cijena. 

"Skoro smo zadnja karika u tom lancu i mi seljaci ispaštamo", upozorio je Josip dok se Zdravko nada da to neće dovesti do toga da gnojiva uopće ne bude na tržištu. "Ako cijena ode još više gore onda je pitanje hoće li nam se proizvodnja isplatiti", pojasnio je.

Cijene repromaterijala lete u nebo, pred nama je najskuplja sjetva u povijesti

Novac koji su dobili ove godine za svoje usjeve su, kažu ratari realne, no pitanje je koliko one prate porast inputa na našim gospodarstvima.

"Ako se ove godine zadrže na ovom nivou neće biti dobro jer su cijene inputa porasle. Ako dođe do njihovog pada onda će nastati veliki problemi", napominje Zdravko.

Pitanje je hoće li doći do intervencije Ministarstva jer drastičan skok cijena u kratkom vremenskom roku teško da proizvođači mogu pratiti.

"Bolje bi bilo da nam država pomogne u nabavi repromaterijala nego što nam daju poticaje. Što nam vrijedi novac kad su inputi otišli gore, a poticaji ostali isti", kaže Josip dodavši da bi po njegovom mišljenju tako bilo pravednije.

"Strah je prisutan, ali mi moramo raditi, zemlja se mora obrađivati. Bez prinosa se nemamo čemu nadati", zaključio je Zdravko.

Ovu priču pogledajte u emisiji Život i zemlja: