Tomislav Viljevac: Da bi na natječaju dobili zemlju, doslovno morate čekati da netko umre

Tomislav Viljevac, mladi je ratar iz općine Gradina u Virovitičko-podravskoj županiji. Na istoimenom OPG-u, već se 10 godina bavi ratarskom proizvodnjom koju je naslijedio od oca i djeda.

"Još me djed zarazio pričama o poljoprivredi, a i otac se 30 godina bavio poljoprivredom", kaže nam, dodajući da je relativno kasno preuzeo poljoprivredno gospodarstvo na kojem danas proizvodi žitarice i uljarice, čisti kukuruz i svoju mješavinu za stočnu prehranu.

Proizvode s vlastitih 45 ha plasira opskrbljujući nekoliko poljoprivrednih ljekarni na području oko Zagreba, a kad "zaškripi" vozi na otkup u selu, te na kraju prodaje na sajmovima, kao na samoborskom, gdje smo ga sreli. Kao mladi poljoprivrednik prije par godina dobio je dio sredstava na natječaju i sagradio silose. Ulagao je godinama u svoj posao pa ima ljuštilicu, protočnu sušaru, profesionalni mlin i miješalicu za stočnu hranu, u sustavu je PDV-a i HACCP-a, okušao se i u ekološkom uzgoju nekih modernijih kultura, ali i odustao. Pokušava se mijenjati i prilagođavati da bi preživio turbulencije na tržištu.

Na pitanje namjerava li ostati u ratarstvu odgovara: "Pa hoću jer sam budala. Jer moram zbog svojih četvero djece, ali mi je žao što me nitko ne prati", kaže napominjući da bi načelnici i ostali dužnosnici morali biti prisutni na terenu, šetati kroz selo i vidjeti tko se trudi i ulaže, a tko samo koristi poticaje. Otkriva i da mu najstariji sin ide u 7. razred i želi upisati poljoprivrednu školu.

"Hoće li on iz te škole htjeti nastaviti ili će otići u Irsku, na to ja ne mogu utjecati. Ali ga učim da u poljoprivredi neće biti gladan, da će imati nekakav kruh, da će moći nešto“, priča nam. 

Natječaj za zakup državnog zemljišta

Nesretan je Tomislav s posljednjim natječajem za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta u svojoj općini. Navodi da se putem natječaja u zakup davalo 2.140 ha, već je podijeljeno 2.000 ha na 93 osoba, a preostalih 140 ha treba se podijeliti na 100 ljudi. "Nedavno mi je rečeno da ću vjerojatno dobiti oko 25 hektara na 27 geografski udaljenih čestica, a od toga dio na predjelu koji s razlogom nazivamo "Sahara", kaže. 

Uvjeren je da sistem ugovaranja zakupa za državno zemljište u Hrvatskoj nije pravedan i da se naštimava za one koji će nekako vratiti uslugu. "To vam tak ide. Natječaj je u nekakvoj završnoj fazi sad, pa ćemo vidjeti", dodaje. 

Vlada RH je početkom veljače ove godine usvojila posljednje izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čeka se izglasavanje u Saboru. Njime se predviđa izrada i dostava gospodarskog programa od strane zainteresiranih poljoprivrednika, digitalizacija postupka javnog natječaja, uspostavljanje novog sustava bodovanja. No, kod načina bodovanja mnogi ostaju nezadovoljni kao i naš sugovornik. "Za natječaj se znalo još 2018. i tada su neki ubrzano otvarali nove OPG-ove na supruge i snahe da bi zadovoljili uvjete da minimalno 3 godine imaju OPG i da zadovolje uvjet za 'mlade poljoprivrednike'. A općina je čekala 3 godine dok je objavljen natječaj", navodi dalje. 

Osim dodatnog bodovanja za mlade poljoprivrednike protiv kojih naglašava da nema ništa, propisani su dodatni bodovi i za dosadašnje zakupce. "Znate šta, vi doslovno morate čekati da netko umre da biste dobili zemlju na natječaju", revoltiran je napominjući da on točno zna koji je od dosadašnjih zakupaca nešto radio i ulagao sa zemljom, a koji ništa nisu napravili. "Pa ja bih čudo napravio da sam dobio 30 ha kao jedan moj susjed", dodaje.

Kaže i da bi s prosječnim urodom kukuruza 10 t/ha ta površina mogla dati 300 t kukuruza godišnje, ali njegov susjed nije ništa napravio, a ono što je proizveo morao je jeftino prodati jer nije imao gdje skladištiti. "Pa zašto bi netko tko već do sad nije pokazao poslovnu poduzetnost i nije uspio utjecati na razvoj poljoprivredne djelatnosti, imao prednost pred nekim tko je kontinuirano ulagao kao ja?“, pita. 

Niti protiv hrvatskih branitelja nema ništa, ali ako je jedna braniteljska udruga već do sada dobivala zemlju u zakup od nekoliko desetaka hektara, a imaju zasađenih samo manji dio s crnim orahom koji ne rodi i još k tome dio zemljišta daju u podzakup, onda bi možda ipak netko drugi mogao bolje iskoristiti tu zemlju, govori nam. 

Enormni porast troškova 

Cijene repromaterijala, gnojiva, zaštite su uslijed rata u Ukrajini enormno narasle. "Neka cijene odu gore, a mi ćemo morati dizati cijene svojih proizvoda. No, nikad kao ove godine nisam vapio za novcem, doslovno sam čekao kako su dolazili pa sam iz vikenda u vikend kupovao po jednu paletu gnojiva. Inače bih uvijek sve kupio u prvom mjesecu. A zaštitu za kukuruz još nisam riješio, evo već je 5. mjesec. Zato što nemam novaca“, priznaje. Od države je ponuđena subvencija za nabavku gnojiva od 4.000 kn za prvih 10 ha i još 2.000 kn za drugih 10 ha. Kaže da je neće uzeti jer ga je razočarala.

Smatra i da je najveći problem u ovoj državi što u institucijama sjede ljudi koji nisu vidjeli pravi problem na terenu. "Pa 'savjetodavna služba' kod mene nije bila 10 godina. Nije nitko bio kod mene da bi mi rekao, gle trebao bi napraviti to, to, to i to. Kad ti dođe inspekcija, ti nemaš niš'. Nitko vas ne prati", razočaran je. 

Unatoč svemu, ide dalje. Plan mu je eventualno ubrzati samu proizvodnju, modernizirati strojeve da se posao ubrza, da se ono što sada posije u 5 dana, posije u tri. Sjetva strašno ovisi o vremenu.

"Meni je zemlja medij iz kojeg proizvodim hranu, iz te hrane zarađujem novce, a nemam državne zemlje. Što će meni silosi i traktori, ako nemam zemlju?“, pita dalje Tomislav koji smatra da su ratari kod nas na dnu ljestvice u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji. No, uvjeren je da bi naši pravi poljoprivrednici mogli napraviti puno toga kada bi ih netko od institucija pratio.

"Kad sad na televiziji kukaju i plaču jer je brašno 11kn, onda su poljoprivrednici krivi", kaže, a nitko ih ne pita nit' za repromaterijal, niti za cijene. Podsjeća da je plavi dizel prije 2 godine bio 3,20 kn, prošle 6,5 kn, a ove je 9,5 kn. "Pa sad vi natočite u traktor gorivo i potrošite 150 litara u jednom ili 2 dana, pa si izračunajte koliko ste potrošili samo za jednu pripremu zemlje“, nabraja probleme s kojom se susreću proizvođači.