Soja zanimljivija našim ratarima, pod uljanom repicom sve manje površina

Na poljima slavonskih i baranjskih ratara u tijeku su intenzivni radovi na žetvi soje i kukuruza te vađenju šećerne repe i sjetvi uljare repice. Sjetvi su posebice pogodovale kiše koje su pale ovih dana. O stanju u Osječko-baranjskoj županiji i rezultatima ovih radova kratko nas je izvjestio Igor Mikulić, viši stručni suradnik u Odsjeku za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK, Županijske komore Osijek.

Uljana repica ove godine požnjevena je s 39.900 hektara, od čega je u ovoj županiji tom uljaricom bilo zasijano 13.400 hektara. 

"Treba napomenuti da se već nekoliko godina smanjuju površine na kojima se proizvodi uljana repica. Primjerice 2018. godine u Hrvatskoj je bilo zasijano 55.700 hektara, a proše godine gotovo deset tisuća hektara manje pa je bila zastupljena na svega 45.560 hektara. Nažalost, i u Osječko baranjskoj županiji te se površine smanjuju", istaknuo je Mikulić. 

Kontinuirani pad površina pod uljanom repicom 

Tako je prije dvije godine pod tom kulturom bilo 17.700 hektara, dok je prošle godine bilo svega 14.400 ha. "I nažalost, ove godine još tisuću hektara manje", rekao nam je. 

Prinosi kukuruza od pet do 15, a cik-cak sjetva na pokušalištu FAZOS-a dala i 17 t/ha!

Radi se ipak o kulturi koja se prvenstveno proizvodi zbog njezina vrlo kvalitetnog ulja kojega sadrži i do 49% u sjemenu, ali i zbog relativno visokog postotka bjelančevina, oko 20%. Dobivena ulja upotrebljavaju se kao rafinirana za ljudsku prehranu ili u tehničke svrhe. No, i pored toga pa i činjenice da u Hrvatskoj imamo i uljare za preradu, uljana repica koja je i važna pčelinja paša, sve se manje sije.

"Veliki je i agrotehnički značaj u ranom napuštanju zemljišta tako da nam omogućava kvalitetnu i pravovremenu obradu tla, a njezin snažan korjenov sustav rahli, obogaćuje i čuva tlo i ipak mnogi očekuju da će se održati proizvodnja ove kulture čije sjeme u Hrvatskoj distribuiraju najveće svjetske sjemenske kuće", kaže. 

Hrvatska je dio podunavske regije u kojoj je razvijena svijest uzgoja soje koja je čista od GMO-a. I takva ima svoju cijenu i potražnju. Vrlo važan popratni proizvod je sojina sačma ili pogača i to je nezamjenjiva proteinska sirovina za proizvodnju krmnih smjesa. Soja se koristi i za proizvodnju ulja i u prehrambenoj industriji.

Suša smanjila prinose soje 

Kada je riječ o žetvi, u našoj zemlji je prema podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju ove godine soja bila sasijana na 84.300 hektara. No, od toga u Osječko-baranjskoj županiji bilo je 19.400, a u Vukovarsko-srijemskoj 23.500 hektara na kojem području su i inače najviše površine pod tom kulturom. Prošle sezone soje je bilo na 80.900 hektara. U OBŽ 17.800 hektara, dok je u VSŽ bilo 24.600 hektara.

Cijena soje 20 do 30 lipa viša nego prošle godine, urod nešto lošiji

"Prinosi se, ovisno o mikrolokaciji odnosno o tlu i količinama kiše koja je pala tijekom vegetacije, kreću od 2,5 pa do čak 4,8 tona po hektaru. Ova godina sasvim sigurno neće donijeti rekordne urode. Prosječan urod mogao bi se kretati nešto iznad tri tone zrna po hektaru. Treba reći i da je prosječan prinos na poljima OBŽ u 2019. godini bio približno 3,2 tone po jednom hektaru. Prosječne su pak otkupne cijene trenutačno oko 2,4 kune za kilogram", kazao nam je Igor Mikulić.