Donosimo globalni pregled proizvodnje kukuruza. Zanimljivo je da je to jedna od biljaka koju su domorodački narodi Amerike uzgajali tisućama godinama prije nego je stigla u Europu
Kukuruz je jednogodišnja biljka iz porodice trava (Poaceae, Zea mays), a porijeklom je iz Srednje Amerike, točnije iz južnog Meksika i Gvatemale.
Kultivira se već više od 7.000 godina, a među prvima koji su ga uzgajali bili su drevni narodi Maje i Azteci. Bio je jedna od biljaka koju su domorodački narodi Amerike uzgajali tisućama godina prije nego što je stigla u Europu.
Za starosjedioce tog kontinenta ova je žitarica imala duboko kulturno i religijsko značenje.
Za Maje, kukuruz je bio simbol života i neprestane obnove, jer su vjerovali da su ljudi stvoreni od kukuruznog zrna.
U astečkoj kulturi, bio je povezan s bogom poljoprivrede i žetve, a u mnogim njihovim mitovima i obredima, upravo kukuruz je imao centralnu ulogu. U Europu su ga donijeli Španjolci krajem 15. i početkom 16. stoljeća u vrijeme otkrića Amerike, poznatog pod nazivom "otkrića Novog svijeta“.
Odatle se brzo proširio na ostale dijelove Europe, gdje je postao popularan u poljoprivredi, iako je u početku bio viđen kao egzotična biljka.
Na područje današnje Hrvatske, ova je kultura stigla oko 1535. godine.
Sve što ste htjeli znati o kukuruzu u Hrvata (a niste se usudili pitati)
Najveći proizvođač kukuruza na svijetu su Sjedinjene Američke države, potom slijede Kina i Brazil, a u top deset su još Argentina, Ukrajina, Indija, Meksiko, Indonezija, Rusija i Južna Afrika.
Prema podacima servisa Statista, njemačke online platforme specijalizirane za prikupljanje i vizualizaciju podataka, u 2024. godini SAD je proizveo 377.633.000 tona, zatim slijedi Kina sa 294,917.000 t, Brazil 127.000.000 t, dok je Europska unija na četvrtom mjestu sa 58.000.000 t.
Godišnje se u svijetu kukuruza zasije na 190-200 milijuna hektara, a proizvede oko 1,2 milijarde tona, što znači da ove tri zemlje plus EU čine više od 75 posto ukupne proizvodnje ove žitarice.
S obzirom da na planeti trenutno živi oko 8 milijardi ljudi, ispada da se godišnje po glavi stanovnika proizvede oko 139 kilograma kukuruza. Prosječni prinos ove žitarice po hektaru je između 5 i 6 tona, no u nekim zemljama poput SAD-a prosjek može biti i između 10 i 12 t/ha, podaci su FAO-a.
Inače, najveći kukuruz ikad uzgojen bio je rekordni primjerak koji je dosegao visinu od impresivnih 10,74 metra i izrastao je 2011. godine u Saveznoj državi New York.
Kada se govori o veličini zrna, najveći pojedinačni klip i to hibrid Jumbo zabilježen je 2009. godine u Velikoj Britaniji. Bio je težak 2,5 kilograma i ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda.
Prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA), iz 2023. godine, najveći izvoznik kukuruza u svijetu je SAD godišnje sa 60 milijuna tona, slijedi Brazil (45 milijuna t), Ukrajina (30 milijuna t)...
Prema istom izvoru, Kina je najveći uvoznik ove žitarice s oko 20 milijuna tona godišnje, zatim Meksiko i Japan po (15 milijuna t). Europska unija uvozi približno 10 milijuna tona, većinom za stočnu hranu, iako se proizvodnja unutar EU također odvija na značajnoj razini.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska je u 2024. godini proizvela 1,6 milijuna tona kukuruza, Federacija Bosne i Hercegovine 222.125 tone (izvor Federalni zavod za statistiku BiH, za Republiku Srpsku podaci još nisu objavljeni), dok je u Srbiji, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku proizvedeno 5,4 milijuna tona.
Brojka hibrida varira jer se neprestano dodaju nove varijante, koje se prilagođavaju specifičnim uvjetima uzgoja. No prema načinu upotrebe, najčešće se siju četiri glavne vrste kukuruza.
To su kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata), konzumira se sirov, pečen ili kuhan, zatim tvrdi (Zea mays var. indurata), koristi se za proizvodnju brašna, stočne hrane kukuruz za silažu (Zea mays var. silage), za stočnu hranu, te kukuruz kokičar (Zea mays var. everta), specifična vrsta za pripremu kokica.
Unutar svake od ovih kategorija, postoje brojne vrste koji se razlikuju prema boji (žuti, crveni, plavi, bijeli, crni, ljubičasti), veličini zrna, vremenu sazrijevanja, otpornosti na bolesti i klimatskim uvjetima.
U većini regija kukuruz se sije u proljeće, od ožujka do svibnja, a vrijeme berbe je od kolovoza do listopada.
Osim što je osnovna hrana, koristi se za proizvodnju brašna, ulja, sirupa (kao što je kukuruzni sirup visoke fruktoze), te kao sirovina za biogoriva poput etanola.
Poznat je po tome što daje visok prinos po hektaru, u usporedbi s mnogim drugim kulturama. Upotrebljava se u raznim proizvodima poput tortilja, kruha, kaša, sokova i čak u alkoholnim pićima.
Ključan je za poboljšanje tla jer može pomoći u zadržavanju vlage i smanjenju erozije. Dobar je izvor vlakana, vitamina B, magnezija i antioksidansa poput luteina i zeaksantina, koji su korisni za zdravlje očiju.
Mnogi hibridi kukuruza su genetski modificirani kako bi bili otporniji na štetnike i bolesti, ali i kako bi bili produktivniji.
*Naslovna fotografija: Vedran Stapić, Shutterstock/artistdesign.13
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor