Agronomi s instituta pod nazivom "Park krumpira" u Peruu rade na stvaranju genetskih vrsta koje će biti otporne na sve vremenske uvjete i moći će ga se uzgajati na svim geografskim područjima.
Krumpir je povrće koje se oduvijek moglo lako uzgojiti, ne zahtijeva previše njege, hranjiv je i zasitan i baš zbog toga se javio kao jedno od rješenja prehrane stanovništva u slučaju da dođe do nestašice hrane. Jedini je problem što ubrzane klimatske promjene i njemu nanose sve više štete, a i javljaju se nametnici kojih do sada uopće nije bilo.
Naime, kako piše theguardian, agronomi s instituta pod nazivom "Park krumpira" u Peruu rade na stvaranju genetskih vrsta ovog povrća, a koje će biti otporne na sve vremenske uvjete i moći će ga se uzgajati na svim geografskim područjima.
U svetoj dolini Inka u Peruu blizu grada Cusca, šest zajednica plemena Quechua već skoro 7 tisuća godina uzgaja oko 4.000 različitih sorti krumpira. Neke sorte zahtijevaju uzgoj na strmim padinama do 3.000 metara nadmorske visine, dok se neki mogu uzgojiti bilo gdje. Nije nimalo neobično da jedan poljoprivrednik na polju uzgaja nekoliko stotina različitih vrsta, od kojih su brojne jako rijetke.
Na tom području izgrađen je insititut nazvan "Park krumpira" s najvećom raznolikošću ove popularne kulture u svijetu, i koji je konstantno u procesu evolucije. "Sjetvom na različitim visinama i u različitim kombinacijama, stvaraju se nove genetske vrste krumpira, što će biti vrlo važnu u prehrani stanovništva, posebno u slučaju velikih klimatskih promjena“, objasnio je Alejandro Argumedo, osnivač instituta.
Institut se nalazi na oko 5.000 metara nadmorske visine, a zanimljivo je i to da osim znanstvenika na križanju raznih vrsta rade i sami poljoprivrednici iz toga kraja.
Krumpiri križanjem poprimaju različite boje i teksturu, može biti crveni, žuti, plavi i ljubičasti, a ponekad se nađe i žarko ružičasti. Imaju različite nazive od kojih su neki vrlo zanimljivi kao što su čučnjevi, noga od alpake, šapa pume, jezivi krumpir. Kao trenutno najveći potencijal koji bi mogao opstati na svim geografskim područjima pokazala se sorta divlji djed, pripitomljeni krumpir. Zeleni plod biljke više liči na malu rajčicu, a kako objašnjavaju iz laboratorija, sjeme mu se može razviti i iz životinjskog izmeta.
Kako bi sorte bile što otpornije, znanstvenici križaju pitome usjeve s divljima. Rezultati se čuvaju u banci sjemena gdje se svaki krumpir čuva u kodiranim papirnatim vrećicama, na hladnom. U 2017. godini 650 primjeraka je pohranjeno u globalnu banku sjemena na norveškom otoku Svalbardu, unutar arktičkog kruga, gdje su pohranjeni na -18C.
Međunarodni centar za krumpir (CIP) u Peruu, čuva više od 4.600 sjemena ovog povrća i najveća je svjetska banka gena sjemena te vrste. CIP djeluje i u Africi i Aziji gdje pomažu u borbi protiv gladi.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica