Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Dalmatinska janjetina
  • 22.03.2023. 09:00
  • Šibensko-kninska, Knin

Janjetina s ražnja naš je najstariji gastro-brand, star najmanje 8 tisuća godina

Već 40. zaštićeni hrvatski proizvod je Dalmatinska janjetina, a cijeli postupak zaštite vodila je profesorica Marina Krvavica koja je za Agroklub otkrila specifičnosti ovog proizvoda, ali i samog uzgoja autohtone ovce.

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
  • 5.632
  • 459
  • 0

Dalmatinska janjetina konačno je upisana u Registar zaštićenih oznaka izvornosti (ZOI) i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) Europske unije, kao 40. hrvatski proizvod, u ovom slučaju oznakom (ZOI). Tim povodom razgovaramo s dr. sc. Marinom Krvavicom, profesoricom na Veleučilištu "Marko Marulić“ u Kninu, voditeljicom projekta zaštite. 

Naime, inicijativa za pokretanje postupka zaštite došla je od strane uprava Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije, koje su financirale projekt započet najprije u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu, a kasnije nastavljen u suradnji s Veleučilištem "Marko Marulić“ i profesoricom kao voditeljicom projekta.

Velika je vaša uloga u ovom priznanju, što je sve prethodilo tome?

Europski propisi nalažu da nositelj postupka zaštite može biti samo udruga proizvođača. Izuzetno to može biti i samo jedan proizvođač, ukoliko nema drugih na tržištu; u tom smislu kod nas imamo primjer Krčkog pršuta koji nosi oznaku zemljopisnog podrijetla, stoga je bilo nužno osnovati udrugu koja će okupiti uzgajivače. Nakon osnivanja Udruge uzgajivača ovaca i koza Dalmacije sa sjedištem u Drnišu, projekt registracije je krajem 2017. prijavljen na "Program potpora skupinama proizvođača za izradu Specifikacije poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda za zaštitu naziva oznakom izvornosti, oznakom zemljopisnog podrijetla ili kao zajamčeno tradicionalni specijalitet“ Ministarstva poljoprivrede, te su 2018. godine odobrena sredstva za njegovu realizaciju. Nakon dodatnih istraživanja, krajem 2019. godine postupak je okončan podnošenjem zahtjeva za registraciju zaštićene oznake izvornosti proizvoda "Dalmatinska janjetina“.

I evo, nakon punih 5 godina konačno nosi zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI), te njezin naziv sada pišemo velikim slovom. Tijekom, ne samo ovih zadnjih 5 godina, nego i ranije, istraživana su najvažnija svojstva Dalmatinske janjetine i njihova povezanost sa zemljopisnim područjem proizvodnje. Detaljno su istraženi načini uzgoja ovaca, što je usko povezano ne samo s narodnim običajima nego i prirodnim karakteristikama i specifičnostima područja. 

Istraživanja dalmatinske, paške, creske, ličke i kupreške janjetine

Što su pokazala istraživanja? Je li janjetina specifična upravo zbog specifičnosti zemljopisnog područja Dalmacije? Mogu li Vaša istraživanja biti model za istraživanje drugih vrsta janjetine s drugih područja? 

Istraživanja provedena od strane mog tima na dalmatinskoj, paškoj, creskoj, ličkoj i kupreškoj (BiH) janjetini su pokazala da među njima postoji jasna razlika u sastavu isparljivih kemijskih spojeva, pri čemu je utvrđena određena specifičnost kad su u pitanju broj i udio određene skupine tih spojeva koji se nazivaju terpeni. Terpeni su inače isključivi biljni metaboliti i u meso mogu dospjeti jedino izravno iz hrane, odnosno životinjski ih organizam nije u stanju iz drugih sastojaka hrane sintetizirati, a prolaskom kroz metabolizam životinje najčešće ostaju nepromijenjeni ili se eventualno mijenjaju u manjem obimu, pri čemu uvijek ostaju u grupi terpena.

Projekt je predstavljen još 2017. (dr.sc. M. Krvavica, lijevo), Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL

Druga poznata činjenica vezana za terpene je da su oni većinom metaboliti biljaka tzv. dvosupnica među kojima se nalazi veliki broj biljaka bogatih aromatskim i antioksidativnim spojevima, a koje su značajno zastupljene u flornom sastavu pašnjaka među kojima brojne pripadaju i endemskim vrstama Dalmacije. Upravo zbog tih karakteristika, u literaturi ih se smatra svojevrsnim "biljnim markerima“, premda se i neki drugi spojevi spominju kao mogući markeri, ali ne s tolikom preciznošću kao terpeni. Interesantno je da se oni, osim u mesu, mogu "pratiti“ i u drugim životinjskim proizvodima, kao što su mlijeko i mliječni proizvodi. I još jedna važna činjenica je da je među njima veliki broj spojeva nama "privlačnog“ mirisa, koji aromi mesa daju posebnu "notu“, prekrivajući eventualne neugodne mirise mesa, kao što je, mnogim potrošačima odbojan, specifičan miris po ovčjem mesu.

No, da se vratimo na rezultate našeg istraživanja. Oni su pokazali da najveći broj i ukupnu količinu terpena sadrži creska i dalmatinska janjetina, zatim paška, lička i na kraju kupreška. Interesantno je da je paška, zaklana u dobi od 45 dana, uzgojena isključivo na majčinom mlijeku - janjad uopće nisu bila na paši, sadržavala više terpena od ličke i kupreške, uzgojenih na mlijeku i paši. Potvrdilo je očekivanja i nesporno pokazalo da nadmorska visina i udaljenost pašnjaka od mora ima presudan učinak na kvalitetu, odnosno na sastav isparljivih spojeva mesa, a posebno udio spomenutih terpena u janjećem mesu.

Naknadna istraživanja flore ovčjih pašnjaka i mesa janjadi s 4 različita područja; otok Pag, priobalje, Dalmatinska zagora i Podinarje, pokazala su slične rezultate za janjetinu kao u prethodnom istraživanju što je potkrijepljeno i dokazima o sastavu isparljivih spojeva pašnjačke flore, odnosno njihovom terpenskom profilu. To znači da su istraživanja pokazala da bi sadržaj i profil terpena u mesu mogao poslužiti kao pouzdan pokazatelj područja uzgoja pašnih vrsta životinja, ne samo ovaca.

Dalmacija je oduvijek bila zemlja ovaca 

Što je s povijesnim podatcima o uzgoju ovaca u Dalmaciji i narodnim običajima? U svojim istraživanjima navodite da na specifičnost janjetine značajno utječe i autohtona ovca – dalmatinska pramenka. Je li važnije područje uzgoja, pasmina ili narodni običaji?

Sve je to važno, međusobno isprepleteno, a sve izravno povezano sa zemljopisnim područjem. Povijesni podatci govore da samo ime Dalmacije u korijenu nosi ilirsku riječ za ovcu - "dalma" ili "delma". Kažu da su prastanovnici, od 4. stoljeća pr. Kr., ilirsko pleme Delmati ili Dalmati bili isključivo stočari, odnosno ovčari, i nisu samo živjeli od ovaca, nego i s njima u istim nastambama. Upravo je po njima tadašnja rimska provincija Dalmatia, dobila ime. Stoga se može s pravom reći da je Dalmacija oduvijek bila zemlja ovaca. Krajem 19. i početkom 20. st. se, na oko 270 tisuća stanovnika, uzgajalo se nevjerojatnih 2 milijuna ovaca i koza oko 200.000. Stoljetna tradicija uzgoja velikog broja ovaca na relativno malom području s oskudnim pašnjacima, moralo je ostaviti trajnog traga, kako na lokalnu autohtonu ovcu, tako i na pašnjake.

Dalmatinska pramenka 

Dalmatinska pramenka, izvorna pasmina, se stoljećima prilagođavala kršu i oskudnoj paši, pa je ostala mala, ali čvrsta i otporna, čvrstih nogu, šiljate glave i vrlo pokretnih usana koje dohvaćaju i teško dostupnu travu između kamenja. Isto tako se i flora pašnjaka, osobito Dalmatinske zagore, prilagođavala stoljetnoj ispaši pa je uglavnom polegla uz tlo, zbog čega se tamošnja flora u literaturi spominje kao "tipična ovčja". Nadalje, ovi pašnjaci su vrlo oskudni pašom, njenom količinom, ali ujedno vrlo bogati biljnim vrstama - više od 3.500 biljnih vrsta i preko 7 posto endema, čak dosta i stenoendema, po čemu je Dalmacija poznata kao jedna od najbogatijih regija u Europi. Ona je i zemljopisno vrlo različita. Obuhvaća otoke, obalu, relativno ravnu Zagoru, ali i brdska, pretplaninska i planinska područja. Najviši hrvatski planinski vrh Dinara nalazi se ovdje. Ima i specifičan geografski položaj, što sve zajedno rezultira i vrlo raznolikom i specifičnom klimom. Zemlja je to mora, kamena, ribe, vina i maslinova ulja, ali ponajviše slasne janjetine i prebogate bioraznolikosti koju smo dužni sačuvati budućim pokoljenjima.

Ima jedna zgodna priča o janjetini s ražnja kao tipičnom načinu pripreme u Dalmaciji, što je vezano za narod i običaje zemljopisnog područja. Naime, potaknut jednom dokonom raspravom o tome čiji je recept janjetine s ražnja, naš ili su nam ga Turci donijeli, naš pok. prof. Zdenko Brusić, poznati i priznati arheolog, je napisao znanstveni rad "Oda janjetini" u kojem je dokazao da je janjetina s ražnja naš najstariji gastro-brand, star najmanje 8 tisuća godina. To bi značilo da su Turci tijekom višestoljetnog "boravka“ u Dalmaciji, koja je u to doba obuhvaćala današnju Zagoru i dijelove BiH, od nas "pokupili“ taj recept, a ne mi od njih.

Znači dokazali ste specifičnost i izvornost Dalmatinske janjetine. Hoće li od oznake izvornosti biti koristi za uzgajivače, trgovce i potrošače?

Svi bi trebali imati koristi, osim onih koji su nepoštenim rabotama na tržištu pod Dalmatinkom janjetinom prodavali svašta i zarađivali na imenu. Ta tzv. nelojalna konkurencija koja je u vidu trženja janjetine iz raznih izvora, često i nelegalnog uvoza, je prisutna i danas. Znači da je rješavanje ovog problema u interesu, prije svega potrošača, ali i uzgajivača, bez obzira što je situacija na tržištu takva da oni nemaju gotovo nikakvih problema s plasmanom svojih janjadi na tržištu. Potražnja je naime, daleko veća od proizvodnje. Zašto je tako, odnosno zašto Dalmacija ne proizvodi više janjadi, odnosno ne uzgaja veći broj ovaca, unatoč nespornim prirodnim potencijalima? Odgovor na ovo pitanje je kompleksan i treba ga tražiti ne samo u problemima ruralnih područja, nego vjerojatno i u poljoprivrednoj politici na nacionalnoj razini. 

No, bez obzira na sve, realizacija postupka zaštite izvornosti garantira da je ona koja dođe na tržište pod nazivom Dalmatinska janjetina i nosi specifičnu oznaku izvornosti (ZOI), proizvedena prema propisanoj specifikaciji isključivo na zemljopisnom području Dalmacije. 

Janjetina nije jedini naš mesni proizvod na čijoj ste zaštiti radili. Koji su još mesni proizvodi upisani u navedeni registar EU na temelju Vaših istraživanja?

Točno je, Dalmatinska janjetina je treći proizvod na čijoj sam zaštiti radila. Radila sam i na projektima zaštite zemljopisnog podrijetla (ZOZP) Dalmatinske pancete i Dalmatinske pečenice koji su pokrenuti na inicijativu proizvođača okupljenih u dvije udruge koje su me angažirale da izradim prijavu projekata na natječaj. 

Magistrirala na Istarskom pršutu, doktorirala na Kaštradini. Otkud interes za meso?

Koja je razlika između oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda?

Što se tiče istraživanja u svrhu dokazivanja specifičnosti sirovine, proizvoda i zemljopisnog područja te dokazivanja uzročno-posljedične veze između proizvoda i zemljopisnog područja, nema nikakve razlike između ove dvije oznake. Dokazi koje treba dostaviti uz zahtjev za registraciju su isti. Međutim, ono što čini razliku, je podrijetlo sirovine. Samo proizvod čiji se cjelokupan proces proizvodnje, od sirovine do gotovog proizvoda, odvija na tradicionalan način na određenom zemljopisnom području, može dobiti zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI). To znači da i sirovina za proizvodnju tog proizvoda mora potjecati iz istog zemljopisnog područja, što nije uvjet kod registracije oznake ZOZP. Vezano za mesne proizvode, to nužno ne znači da se čitav proces uzgoja životinja mora odvijati na određenom zemljopisnom području.

Riznica autohtonih proizvoda 

Naime, uzgoj životinja mora se barem djelomično provoditi na zemljopisnom području proizvodnje, npr. zadnjih nekoliko mjeseci ili se može proširiti na druga područja izvan područja proizvodnje samog proizvoda, kao što je npr. slučaj kod uzgoja svinja za proizvodnju Istarskog pršuta, uz uvjet da se može dokazati nesporna autentičnost proizvoda. Dodatno, za registraciju oznake ZOI, nije dovoljno samo provoditi uzgoj životinja na određenom zemljopisnom području, nego i najmanje 50 posto hrane za životinje mora potjecati s tog definiranog zemljopisnog područja. Iz navedenog je sasvim jasno da je u postupku registracije oznake ZOI znatno kompliciranije i zahtjevnije dokazati izvornost. Isto tako, navedene odredbe, rezultiraju znatno većim ograničenjima u proizvodnji proizvoda koji nose oznaku ZOI, u odnosu na one s oznakom ZOZP. 

Sada i zaštićena na EU razini - Dalmatinska janjetina (Foto: M. Krvavica)

Hrvatska danas ima ukupno 40 zaštićenog proizvoda, od kojih 19 sa oznakom ZOI i 21 sa oznakom ZOZP, s tim da je u postupku registracije još 5 proizvoda za oznaku ZOI i 4 proizvoda za oznaku ZOZP. Od 19 s registriranom oznakom ZOI, samo su 4 u kategoriji mesa i mesnih prerađevina, od kojih je samo Istarski pršut mesna prerađevina. Međutim, među 21 proizvodom s registriranom oznakom zemljopisnog podrijetla više od polovine su u kategoriji mesa i mesnih proizvoda, odnosno 9 ih je u kategoriji mesnih prerađevina i 2 u kategoriji mesa. Interesantno je primijetiti da 17 registriranih proizvoda dolazi iz područja Dalmacije, i to 9 s oznakom ZOI i 8 s oznakom ZOZP, pa se može reći da je Dalmacija doista riznica autohtonih proizvoda općenito.

Nekako je uvriježeno mišljenje da je temelj dalmatinske prehrane riba, a ne meso. Je li to točno?

Dalmatinsku, kao vjerojatno najautentičniji dio hrvatske autohtone kuhinje, brojni autori opisuju kao laganu, jednostavnu i brzu u pripremi jela, a ujedno bogatu raznim autohtonim proizvodima i jelima. Prosječnog potrošača ili turista pojam "dalmatinska kuhinja” vjerojatno asocira na svježu morsku ribu, školjke, maslinovo ulje, jednostavna kuhana jela od sezonskog povrća i mirisnu kapljicu dobrog vina. Međutim, istina je sasvim drukčija. Naime, analiza sadržaja kuharica koju je proveo još 2012. godine naš poznati sociolog s Instituta "Ivo Pilar“ u Zagrebu, pok. Neven Duvnjak, pokazala je da jela od mesa čine 36,5%, a od ribe i plodova mora tek 28% od ukupnog broja različitih glavnih jela u ovoj kuhinji. Prema tome, očito i u kuhinji vrijedi uzrečica "hvali more, drž` se kraja“.

Osim toga, može se još istaknuti da mlada janjetina zauzima posebno mjesto jer nema javne fešte niti većeg obiteljskog slavlja bez nje, osobito one pečene na ražnju, a ne fali ni pršuta i ovčjeg sira.

Zašto na tržištu nema kaštradine i je li istina da s mesom “škopaca” uzgajivači radije hrane pse nego proizvode tradicionalnu kaštradinu. U čemu je problem?

Ovce izlučene iz rasploda, stare i bolesne životinje, za uzgajivače predstavljaju teret. Moraju ih hraniti, a od njih nemaju nikakve koristi. Naše tržište općenito je malo i slabo je organizirano. Ne postoje preradbeni kapaciteti koji se bave proizvodnjom sušenog ovčjeg mesa. Nitko ne otkupljuje takva grla. I što onda ostaje uzgajivačima, nego da ih sami kolju na svojim gospodarstvima. Nešto vjerojatno sami prerade u kaštradinu koju ne smiju legalno prodavati jer nije proizvedena u odobrenim objektima, a ostalim mesom hrane svoje pse čuvare. Doduše, u zadnje vrijeme ima nekih inicijativa za pokretanjem proizvodnih pogona malog kapaciteta, isključivo radi prerade ovčjeg mesa. Dobro je što već nekoliko godina u našem zakonodavstvu postoji mogućnost odobravanja takvih pogona po znatno fleksibilnijim uvjetima, što će vjerujem, prije ili kasnije, biti prepoznato od strane naših uzgajivača ovaca kao šansa ne samo za mogućnost rješavanja problema grla izlučenih iz rasploda, nego i za ostvarenje novog poduzetničkog pothvata i plasiranje vrlo poznatog i cijenjenog proizvoda – kaštradine ili koštradine, kako je zovu u Zagori, na tržište. 

Naši poljoprivrednici su iznimno cijenili i poštovali zemlju kao "hraniteljicu“. Teško se prodavala, a životinje koje su uzgajali su nazivali "blagom“. To sve govori o njihovom odnosu prema okolišu i prirodnim resursima. 

Osim toga, nije zanemariv ni problem čestog nelegalnog odlaganja klaoničkog otpada u prirodu, koji je najčešće rezultat klanja ovaca u kućnoj radinosti. Uspostavom i odobravanjem klaonica i preradbenih objekata malog kapaciteta po posebnim uvjetima, uvelike bi doprinijelo rješavanju brojnih problema u ovoj proizvodnji. 

Briga o dobrobiti životinja nije samo termin 

 Što je novo na Veleučilištu? Kakve studije provodite? Može li svojim aktivnostima doprinijeti unaprjeđenju poljoprivredne proizvodnje i proizvodnje hrane na području Dalmacije?  

Iako sam fokusirana na tehnologiju mesa, ja sam agronom u osnovi, a ne prehrambeni tehnolog, što bi se iz navedenih aktivnosti moglo zaključiti. Smatram da mi je to prednost, a ne nedostatak, jer sam kroz studij agronomije stekla najvažnija znanja o uzgoju domaćih životinja koja su ključna za razumijevanje kvalitete životinjskih proizvoda, prvenstveno mesa i mlijeka. Nema kvalitetnog životinjskog proizvoda bez zdrave i "zadovoljne“ životinje. Briga o dobrobiti nije samo termin koji odobrovoljava razne udruge koje brinu za prava životinja, nego je i pravi put u proizvodnji sigurne i kvalitetne hrane životinjskog podrijetla. Svojim studentima, ne samo na studiju "Poljoprivrede krša“, nego i na studiju "Prehrambene tehnologije“ često to spominjem i naglašavam da samo zdrava i "sretna“ životinja daje zdrav i kvalitetan proizvod. Prerada nikada ne može nadoknaditi nedostatke iz primarne proizvodnje, odnosno uzgoja.

Osim toga, svaki uzgajivač i proizvođač hrane mora voditi računa i o okolišu, kako danas često kažemo, biti "ekološki osviješten“, što je posebno važno za krška područja. Naime, dalmatinskim okolišem uglavnom prevladava krš, a suvremena znanost ta područja prepoznaje kao vrlo osjetljiv i međusobno povezan okoliš u kojem i najmanja aktivnost čovjeka može imati nesagledive neželjene posljedice. To znači da poljoprivredna proizvodnja i prerada hrane mora biti temeljena na ekološkim, održivim principima, s posebnim naglaskom na očuvanje bioraznolikosti. Naše je Veleučilište tu činjenicu odavno prepoznalo, te se oba studijska programa temelje na održivim principima proizvodnje, a od sljedeće akademske godine (2023/2024) studenti će moći upisati novi modernizirani program stručnog prijediplomskog studija "Poljoprivreda krša“ u kojem su objedinjena biljna i stočarska proizvodnja temeljena na održivim, ekološkim principima, u čijem je središtu novi termin poljoprivrednog gospodarstva, tzv. održivo kružno biogospodarstvo, definirano kao jedinica za proizvodnju obnovljivih bioloških izvora energije i konverziju tih izvora i otpada u proizvode s dodatnom vrijednošću, poput hrane, hrane za životinje, bioproizvoda i bioenergije.

Kaštradina, but, plećka i kora

Praktički to znači da biogospodarstvo pokriva sve dijelove gospodarstva koji se oslanjaju na preradu bioloških izvora, poput poljoprivrede, ribarstva, prehrane, šumarstva, kemikalija, materijala, poboljšivača tla i bioenergije. Razvojem biogospodarstava kao obnovljivih segmenata kružnog gospodarstva, otvara se mogućnost razvoja novih i inovativnih rješenja u proizvodnji hrane, drugih proizvoda i energije, a da se pri tome ne iscrpi ograničene biološke resurse našeg planeta. Nadalje, preispitivanje postojećih modela gospodarstva i njihova modernizacija nije samo važno za okoliš i klimu, već u tom području postoji i velik potencijal za stvaranje novih zelenih radnih mjesta, posebno u ruralnim i obalnim područjima. Ovaj oblik gospodarstva temelj je nove Strategije biogospodarstva EU i svakako predstavlja priliku za razvoj, ne samo poljoprivrede i gospodarstva, nego i društva u cjelini, upravo za članice EU kao što je i Republika Hrvatska.

Stoga će obrazovanje poljoprivrednih stručnjaka s odgovarajućim kompleksnijim i širim kompetencijama omogućiti mladim stručnjacima sagledavanje poljoprivrede u širem gospodarskom i društvenom kontekstu, te im tako omogućiti ne samo brzo zapošljavanje na tržištu rada, nego će im dati snagu da svojim radom usmjere poljoprivredu i gospodarstvo prema održivoj, tržišno konkurentnoj i socijalno odgovornoj proizvodnji.

Mnogi će reći da se kod nas još nisu stekli uvjeti za uspostavu takvog oblika gospodarstva. Međutim, osobno smatram da je za očuvanje okoliša i bioraznolikosti, kojima se naša zemlja, a posebno Dalmacija još uvijek mogu pohvaliti, ostalo još vrlo malo vremena. Ukoliko se u tom smislu ne poduzmu konkretni koraci, bojim se da će uskoro biti prekasno. Kao stručnjakinja smatram da je od iznimne važnosti poljoprivrednike i proizvođače hrane osposobiti za pravilno i održivo raspolaganje prirodnim resursima, te ih kontinuirano educirati u tom području, jer je to jedini put koji može osigurati održiv razvoj uz istovremeno očuvanje prirodnih resursa za buduće generacije. 

Zemlja hraniteljica, a životinje blago 

Najvažniji cilj naših studijskih programa iz tzv. STEM područja je obrazovanje stručnjaka u području poljoprivrede i prehrambene tehnologije koji će stečenim kompetencijama unaprijediti proizvodnju u području krša uz neophodno očuvanje iznimno osjetljivog okoliša. Poznavanje bitnih prirodnih obilježja krša; geologija, hidrologija, geomorfologija, pedologija, klima, biot i antropogenog utjecaja, načina gospodarenja na ovaj iznimno osjetljivi prostor koji obuhvaća gotovo polovinu teritorija naše zemlje, jamči održivo upravljanje prirodnim resursima, očuvanje prirodnog okoliša i bioraznolikosti uz održivi gospodarski razvoj i razvoj društva u cjelini. 

Možda će nekome navedena terminologija i tematika zvučati preopćenita, prestručna i neprimjenjiva za naše uvjete, uz dodatno pitanje, a gdje je tu očuvanje naše tradicije. Međutim, Hrvatska nije "otok“, dio je modernog svijeta, dio je Europske unije i razvoj bilo kojeg segmenta društva ovisan je o ostatku EU i svijeta. Unutar tog razvoja naša je zadaća očuvati našu tradiciju koja nam jamči posebnost i prepoznatljivost, iznimno važnih u segmentu turizma kao naše najvažnije gospodarske grane. Pri tome treba osvijestiti da očuvanje okoliša i bioraznolikosti doprinosi očuvanju tradicije, a nikako i ničim je ne ugrožava, jer naša tradicija u poljoprivredi i preradi hrane i poljoprivrednih proizvoda ne podrazumijeva nerazumno iskorištavanje prirodnih resursa, nego upravo suprotno.

Naši poljoprivrednici su iznimno cijenili i poštovali zemlju kao "hraniteljicu“. Zemlja se teško prodavala, a životinje koje su uzgajali su nazivali "blagom“. To sve govori o njihovom odnosu prema okolišu i prirodnim resursima. Prema tome, naš cilj mora biti održivi razvoj poljoprivrede i proizvodnje hrane, za koje u našoj zemlji, a posebno Dalmaciji, postoje iznimni prirodni resursi, koje trebamo razumno i planirano iskorištavati na dobrobit nas i budućih generacija.     


Povezana stočna vrsta

Ovčarstvo

Ovčarstvo

Ovčarstvo je izrazito rasprostranjena grana stočarstva te se ovce mogu naći na svim kontinentima osim Antartike. Važnost ovčarstva varira ovisno o pojedinim zemljama te su osobito... Više [+]

Tagovi

Dalmatinska janjetina Marina Krvavica Istraživanje Dalmatinska pramenka ZOI Zaštićena oznaka Uzgoj ovaca


Autor

Nedjeljko Jusup

Više [+]

Dugogodišnji novinar i urednik. Osnivač i prvi glavni urednik tjednika i dnevnika Zadarski list. Moto: "Informativno, poučno i zanimljivo. Piši tako da riječima bude tijesno, a mislima široko."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kad naletim na ovakve objave, prvo na što pomislim je - Maja !! :)