Plamenjača špinata je najopasnija bolest tog povrća. U roku od nekoliko dana može u potpunosti uništiti kompletan usjev.
Svatko tko uzgaja špinat, prije ili kasnije susretne se s plamenjačom, točnije s bolesti listova ove povrtnice, koje izaziva gljivica Pseudoperonospora farinosa. Posebice je pojavi navedene infekcije podložan jesenski špinat.
Umjesto bujnog lišća za vrlo kratko vrijeme možemo vidjeti kako od našeg usjeva ostaje samo gomila trule lisne mase.
Plamenjača špinata je bolest listova. Smatra se da je najopasnije oboljenje tog povrća. Napada mlade, tek iznikle, ali i starije biljke. Može se javiti na kotiledonim listićima i dovesti do propadanja tek izniklih biljčica. Simptomi na starijim listovima javljaju se u vidu pjegica koje se šire i zahvaćaju njegovu cijelu površinu. Na gornjoj strani vidljive su vodenaste pjege koje vremenom mjenjaju boju i postaju klorotične, žute. S donje strane pojavljuje se sivkasta prevlaka. Napadnuti listovi venu, uvijaju se prema dolje i suše.
Vlažno vrijeme potpomaže razvoj navedene zaraze. Najčešće je aktualna u periodu jesen - zima kada dolazi do velike razlike u temperaturama tijekom noći i dana. Tada je usjev pod stresom i podložniji je pojavi bolesti.
U slučaju da se pojavi, najbolje se posvetiti preventivnim mjerama. Najvažniji vid borbe protiv plamenjače špinata je plodored. Spore gljive preživljavaju u zemljištu u biljnim ostacima i zbog toga je od iznimne važnosti poštovanje te agrotehničke mjere. Na isto mjesto špinat možemo uzgajati tek poslije tri godine. Poslije skidanja usjeva, obavezno je uklanjanje biljnih ostataka.
Za uzgoj navedenog povrća odabrati zemljište koje je rahlo i dobro ocjedito. Pojavi infekcije pogoduje visoka vlažnost, između 70 do 80 posto
Prilikom sjetve koristiti dezinficirano sjeme. Najlakša dezinfekcija obavlja se kada se sjeme potopi 25 minuta u vodu temperature 50°C. Ovakav tretman nije djelotvoran kod svih sorti. Odaberite one koje su prirodno otporne na pojavu plamenjače.
Ne saditi pregusto biljke. U gustom nasadu, usjevi se sporije suše poslije kiše ili zalijevanja, a veća je i vlažnost zraka. To pogoduje razvoju oboljenja.
Postoje brojni prirodni načini sprječavanja zaraze i razvoja plamenjače. Ova sredstva neće imati ostatke u listovima špinata kao što je to slučaj s konvencionalnim preparatima iz grupe fungicida. Potreban je veći broj tretiranja svakih pet do sedam ili deset dana, ovisno od postojećih uvjeta.
Kako bi priredili ovo sredstvo, u jednu litru mlijeka dodati deset kapi farmaceutskog joda i dobro pomiješati. Zatim sve otopiti u devet litara vode.
Za pripravak se koristi isključivo pepeo od čistog drveta. U tri litre vode skuhati dvije čaše pepela. Poslije se skuhana otopina ostavi da se ohladi i procijedi. Prije primjene pomiješati s deset litara vode.
Uzeti 200 do 300 grama crvenih ljuski luka i preliti sa 10l vode. Ostavi se preko noći ili najviše dva dana. Procijedi se i upotrebljava za tretiranje špinata.
Tagovi
Autorica