Korado Korlević: Budućnost poljoprivrede je u hidroponskoj proizvodnji

U sklopu ciklusa predavanja "Znanost na Poklonu" u Centru za posjetitelje Poklon parka prirode Učka, naš poznati znanstvenik Korado Korlević je nedavno održao predavanje 'Od globalnih do lokalnih klimatskih promjena?'.

Tom prilikom imali smo priliku s njime popričati o budućnosti poljoprivrede, a jedno od pitanja koja smo mu postavili bilo je vezano za navodnjavanje.

”Hoćemo li navodnjavati ili ne, ovisi o tome što želimo proizvoditi. Jedna priča je, recimo povrće, a opet nije isto sijemo li salatu, krumpir, ili pak žitarice”, odgovorio je poznati futurolog.

U slučaju kada pričamo o škrobu, kaže, da bi dobili velike količine, potrebne su ogromne obradive površine.

”Uzgajamo li lisnato povrće, tada je najbolja opcija hidroponski uzgoj. Nema godišnjih doba, sve je pod kontrolom, riječ je o zatvorenom sustavu pa nema štetnika, a time niti tretiranja kemikalijama, a hrana se može jesti bez pranja”, ističe.

Nije, dakle, pitanje hoćemo li jesti ono što se uzgaja vani ili u zatvorenom, kontroliranom sustavu. ”Pitanje je želimo li jesti to što se tretira herbicidima, insekticidima i ostalim, kako bi proizvod lijepo izgledao”, nastavlja.

Kraj poljoprivrede kakvu poznajemo 

S druge strane, navodi, nemamo niti ljude za rad u poljoprivredi. U hidroponskoj proizvodnji postoji robotizirani sustav, gdje sve - od sijanja do branja - radi stroj.

"U konačnici, moramo gledati da nećemo poljoprivrednika, a ne da nećemo poljoprivredu. Falit će nam ljudi koji će to moći odrađivati na način kao do sada”, mišljenja je Korlević.

Napominje neka zaboravimo kako je nekada davno bilo 50 posto seljaka, pa kasnije 4 posto. "Bit će nula zarez nešto poljoprivrednika, a ostalo će biti inženjeri i agronomi”, govori.

Bit će, naravno, uvijek onih koji rade za vlastite potrebe, koji uživaju baviti se poljoprivredom, ali kada pričamo o komercijalnoj proizvodnji, u tom sektoru neće raditi mnogo ljudi, uvjeren je.

”Dakle, o klimatskim promjenama kada je u pitanju poljoprivreda, zapravo ne bi trebalo puno razmišljati”, kaže, dodajući kako Dubai ima jednu od najboljih hidroponskih farmi gdje u pustinji u potpuno kontroliranim uvjetima proizvode sve, od rajčice nadalje.

”Ako je najveći svjetski proizvođač rajčica Nizozemska, nema prevelikog smisla pričati o tome kakva je poljoprivreda budućnosti”, zaključuje. Dodaje kako bi trebao biti cilj čim manje proizvoditi na otvorenom prostoru jer je vremenske uvjete, ali i štetočine, nemoguće kontrolirati.

Vidljivo pomicanje životinjskih vrsta

Klimatske promjene postoje oduvijek, kaže Korlević, no čovjek ih je svojim postupcima ubrzao. Mijenja se temperatura zraka, ali i mora, podiže se razina mora, dolaze nove vrste... Povećava se kiselost morske vode što već utječe na školjkaše.

”Uz Antarktiku je koncentracija ugljikovog dioksida takva da neke larve školjkaša ne mogu preživjeti, otapaju im se ljušture”, pojašnjava. Mogući su razni scenariji, jedan je i gašenje golfske struje što bi dovelo do ogromnih promjena, ne samo na sjeveru Europe, već i južnije.

”Moramo biti spremni i na situaciju da ćemo eventualno postati kao zapadna obala Izraela. Znači, očekuje nas jedno polupustinjsko, izuzetno suho, izuzetno vruće podneblje. Ili samo zamislimo uvjete koji su trenutno na Kalabriji ili Siciliji”, govori.

Naglašava kako je već uvelike vidljivo pomicanje životinjskih vrsta prema sjeveru, dajući primjer pauka crne udovice.

”Pomiče se prema sjeveru kako raste temperatura, no ipak nešto sporije od onoga što se predviđalo. Naime, obično se očekuje godišnje pomicanje vrste prema sjeveru oko kilometar i pol. Ovim tempom crna udovica unutar 15 godina dolazi u Kopar”, opisuje.

Oceani postaju kiseliji 

To je nešto što se neminovno događa i što ne možemo izbjeći, naglašava, dodajući kako još nismo izašli iz ledenog doba te ne postoji nada da zaustavimo zagrijavanje.

”Zaustavit će se kada se prestane naginjati zemljina os i kada se počne vraćati natrag. Jer zemljina os nije uvijek isto nagnuta, oscilira zbog precesije. Međutim, ljudi ispuštanjem velikih količina ugljikovog dioksida pogoršavaju situaciju”, rekao je Korlević u razgovoru za Agroklub.

Veliki je problem što ogromne količine CO2 upijaju oceani zbog čega postaju kiseliji. Ono što posebno zabrinjava je što će se dogoditi kada se uslijed zagrijavanja temperature mora te ogromne količine počinju oslobađati.

Upozorava da čovječanstvo zapravo radi jako malo kako bi zaustavilo rast štetnih emisija. ”Ne radimo skoro ništa, samo puno pričamo”, komentira i dodaje da se kao pojedinci moramo zapitati što možemo sami učiniti kako ne bismo dodatno pridonosili zagrijavanju planeta.

U neku ruku se radi i o novoj prilici, napominje, jer će se u narednom desetljeću u sustav poljoprivrede i zaštite prirode 'pumpati' ogromna financijska sredstva što se ne bi smjelo propustiti.

Plastika je bogatstvo ako se ispravno koristi 

Zamolili smo ga da komentira nedavni požar u Osijeku, na što je odgovorio kako je nevjerojatno da se tako nešto uopće moglo dogoditi. Dodao je da je plastika, kao i odbačene automobilske gume, pravo bogatstvo ako se ispravno koristi.

”Skladištenje pod zemljom, što se radilo, je totalni 'nonsens'. Naš je problem što ne znamo upravljati sirovinama. Gume se, naprimjer, mogu koristiti kao alternativno gorivo u cementnoj industriji”, rekao je.

Recikliranje plastike ne funkcionira kako bi trebalo, a ona je praktički tvrda nafta i fenomenalni proizvod koji se, nažalost, ne iskorištava.

Što mogu napraviti 'mali ljudi'?

”Živimo u svijetu gdje se male ljude svake četiri godine čak nešto i pita”, duhovito je komentirao Korlević na naše pitanje što još može učiniti 'mali' čovjek. Naglasio je kako kao građani imamo priliku javno reći što mislimo i to moramo iskoristiti.

Osim toga, postoji hrpa nevladinih organizacija, interesnih skupina koje nešto lobiraju, pokušavaju promijeniti, te im se možemo pridružiti. ”Treba pisati, pričati, objašnjavati ljudima što se događa”, kaže.

Ključanica kaosa

Vremena u kojima živimo su izazovna i ne možemo se vratiti na staro. Stvari se u životu mogu mijenjati samo u vrijeme ključanice kaosa.

”Sadašnjost predstavlja nešto što je ključanica kaosa, jedna matematička točka u kojoj je sve moguće. Kada se donese odluka o pravcu kojim ćemo krenuti, onda se više ništa ne da napraviti za promjenu dok god ide vektor”, obrazlaže.

Kako spriječiti klijanje krumpira ili što Korado Korlević zna o poljoprivredi?

”Ili proizvedete ključanicu kaosa, ili čekate da se desi, te onda možete nešto učiniti. U ovom slučaju, mi smo odabrali vektor, i nije samo pitanje klimatskih promjena nego čitave civilizacije. Znači, vrlo je važno znati koja se ključanica otvorila/zatvorila, što je moguće, a što više nije”, naglašava.

Prema tome, ne možemo donositi određene odluke, primjerice vezano za poljoprivredu, a ta ključanica je zatvorena već pet godina. Zato na te stvari ne treba trošiti vrijeme i energiju, poručuje Korlević.

Istra ostaje bez tartufa

Tijekom predavanja u PP Učka pričao je o zagađenju sjevernog Jadrana te se osvrnuo na Hrvatske vode koje "konstantno nešto kopaju stvarajući blato koje je ubilo sjevernojadranske koralje u velikom dijelu podmorja".

”Svake godine se dodatno taloži dva milimetra glinastog blata preko svega što se nalazi na morskom dnu”, rekao je.

Nekada je rijeka Mirna ličila na Amazonu, no danas uz njenu obalu više nema stabala niti grmlja pa sada svaka kiša u more odnosi dio riječnog korita.

S obzirom da velika brzina rijeke rovari riječno dno, podzemne vode u Motovunskoj šumi su se spustile za jedan metar. Kako sada više nema plavljenja šume, tamo su počeli rasti bršljan i jasen.

”Tartufe koje ćemo u Istri kupovati, uvozit ćemo iz istočnih zemalja jer lokalnih više neće biti”, upozorio je, dodajući da smo upravo u fazi ubijanja hrastove šume i svih biljaka zbog kojih tartufi tamo rastu, a sve zato što su podzemne vode pale.

”A kopanje se nastavlja”, negoduje.

Korado Korlević jedan je od vodećih hrvatskih znanstvenika, astronom svjetskog glasa i pokretač Zvjezdarnice Višnjan. Hrvatska udruga za odnose s javnošću proglasila ga je najboljim komunikatorom za 2019. godinu.

”Ljudi koji dolaze u zvjezdarnicu misle da se mi tamo bavimo lijepim slikama, međutim to radimo samo jednom godišnje kada treba za kalendar. Ono čime se zapravo bavimo je Zemlja”, navodi Korlević.