Najznačajnije gljivične bolesti krumpira kod nas su plamenjača i alternarija, zatim suha fuzarijska trulež te obična i prašna krastavost gomolja.
Krumpir, Solanum tuberosum, kao važan prehrambeni proizvod za prehranu stanovništva kod nas i u svijetu zauzima i najveće površine od svih povrtlarskih kultura. Imamo povoljne agroekološke uvjete za uzgoj ove kulture, ali ipak neophodno je pridržavati se svih agrotehničkih mjera u procesu proizvodnje, kao i mjere zaštite od bolesti i štetnika.
Kako navodi stručna savjetnica Bojana Panić, najznačajnije gljivične bolesti krumpira kod nas su plamenjača i alternarija, odnosno crna pjegavost, koje značajno utječu na prinos i kvalitetu gomolja, zatim suha fuzarijska trulež krumpira, obična i prašna krastavost gomolja.
Prvi simptomi plamenjače krumpira Phytophthora infestans se javljaju pred cvjetanje, što ovisi o temperaturi, broja kišnih dana i količine padalina.
"Temperatura od 16-24°C i veća količina padalina pogoduje razvoju ove gljivice. Prvi simptomi se uočavaju na listovima u vidu sivo smeđih pjega, koji kasnije nekrotira i izgleda kao spaljen", opisuje Panić, dodavši kako se s naličja listova uočavaju bjeličaste prevlake u vidu plijesni, što ustvari predstavlja micelij gljive. Zaraza se prvo ostvaruje na vrhu lista i šire se u obliku slova "V". Spore gljive se vrlo brzo šire, naročito ako je vrijeme vlažno.
Suzbijanje se, ističe stručna savjetnica, obavlja preventivno kombiniranjem agrotehničkih, mehaničkih i bioloških mjera te kemijskim putem, primjenom registriranih fungicida. Njihova primjena obavlja se u skladu s uputstvom za upotrebu i uz poštivanje karence.
Kada je riječ o crnoj pjegavosti, Alternaria solani, simptomi se uočavaju na listu i gomoljima. Prvi se uočavaju na donjem najstarijem lišću u vidu sitnih, okruglih sivo-smeđih pjega koje se šire u vidu koncentričnih krugova, oko kojih se javlja kloroza.
"Kod veće zaraze list nekrotira i suši se. Pjege na gomoljima su tamne boje, kružnog ili nepravilnog oblika, a gomolj je udubljen na mjestu pjege. Razvoju ove gljivice pogoduju više temperature i visoka vlažnost zraka", kaže Panić.
Suha fuzarijska trulež krumpira, Fusarium spp., javlja se na gomoljima i jedna je od najštetnijih bolesti uskladištenih gomolja. Simptomi su u vidu sitnih smeđih nekrotičnih pjega, koje se kasnije povećavaju i zahvaćaju veći dio ili čak cijeli gomolj. Pokožica oboljelog gomolja je smežurana i naborana, a tkivo se suši. Na površini zaraženog tkiva formiraju se bjeličaste naslage micelija i reproduktivnih organa gljive, a u sredini gomolja se pojavljuju šupljine.
"Infekcija gljivicama roda Fusarium se ostvaruju preko oštećenih mjesta na gomoljima nastalim tijekom vegetacije, vađenja, transporta i skladištenja krumpira", ističe savjetnica i naglašava kako se suzbijanje obavlja preventivno, te da je potrebno izbjegavati oštećenje gomolja, koje se potom čuvaju u prohladnim i suhim skladištima. Tijekom vegetacije gomolji moraju biti dobro pokriveni zemljom, naročito pred kraj, uz redovnu zaštitu od plamenjače i alternarije.
Početni simptomi obične krastavosti krumpira, Streptomyces scabies, se uočavaju na pokožici gomolja u vidu crvenkasto-smeđih pjega, nakon čega se formiraju kraste, bez praškaste mase. Zaraza je najjača ako su u fazi cvjetanja visoke temperature i tada su gomolji najosjetljiviji. Intenzitet krastavosti ovisi o osjetljivosti sorte i ekoloških uvjeta proizvodnje.
"Gomolji zaraženi ovim parazitom loše su kvalitete i gube tržišnu vrijednost. Prenosi se zaraženim sadnim materijalom. Suzbijanje se provodi preventivno, primjenom višegodišnjeg plodoreda s travama i leguminozama, upotrebom zdravog sadnog materijala, uzgojem otpornih sorti u uvjetima navodnjavanja i na neutralnim zemljištima", savjetuje Panić.
Kod prašne krastavosti krumpira, Spongospora subterranea, simptomi se javljaju na podzemnim dijelovima biljke, a najviše na krupnijim gomoljima te su kao takve loše kvalitete i gube tržišnu vrijednost. Prvi simptomi su u vidu ljubičastih plikova. Pokožica na napadnutom mjestu se suši i puca u obliku zvijezde, a pukotina je ispunjena praškastom masom koju čine spore gljive po čemu i nosi naziv.
"Za razliku od obične krastavosti, kojoj odgovaraju suha, laka i pjeskovita zemljišta alkalne pH vrijednosti, prašnoj krastavosti odgovaraju kisela, teža i vlažnija zemljišta", navodi stručna savjetnica.
S obzirom da se prenosi zaraženim biljnim ostacima i zemljištem, potrebno je vršiti uklanjanje zaraženih gomolja, sadnju onih zdravih na dreniranom tlu, poštivanje plodoreda i ne pretjerivati s navodnjavanjem u fazi razvoja gomolja.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica