Bolesti krumpira – najvažnije su plamenjača i koncentrična pjegavost

Krumpir napadaju razne gljivične bolesti, a dvije najvažnije su plamenjača (Phytophthora infestans) i koncentrična pjegavost (Alternaria solani) koje se javljaju gotovo svake godine. Simptomi plamenjače se uočavaju u cvatnji ili neposredno nakon nje, a koncentrične pjegavosti nakon cvatnje.

Plamenjača napada listove, peteljku, stabljiku, ali i gomolje

Plamenjača je najznačajnija bolest krumpira. Kao i kod ostalih kultura, prvenstveno napada listove, zatim peteljku i stabljiku. Na listovima nastaju žućkaste pjege koje se u uvjetima povećane vlage povećavaju. Na donjem dijelu lista razvija se bijela prevlaka. Kako bolest napreduje, tako tkivo unutar pjege omekšava, potamni, postaje vodenasto, a listovi se objese.

Mogu biti zaraženi i gomolji kojima se narušava kvaliteta i često su neupotrebljivi, a na njima nastaju olovnosiva udubljenja. Kada se presjeku, u unutrašnjosti ispod pjege tkivo ima smeđe narančastu boju.

Zašto i kada se zagrće krumpir?

Spore gljive se brzo šire, osobito krajem svibnja, ako je vlažno vrijeme. Optimalni uvjeti za razvoj bolesti su od 13 do 23°C i tri sata neprekidnog vlaženja biljke. Kada se redovi krumpira spoje, odnosno biljke u njemu dodiruju, nastaje povišena vlaga i temperatura što su idealni uvjeti za razvoj ove bolesti.

Koncentrična pjegavost sve češće i u kontinentalnim krajevima

Koncentrična pjegavost je prije bila bolest karakteristična samo za toplije krajeve no klimatske promjene i visoke temperature uzrokuju sve veću pojavu ove bolesti i u kontinentalnim krajevima. U pojedinim godinama može izazvati veće štete od plamenjače.

Prvi simptomi se obično primjećuju na donjem lišću, a zaraženim listovima nastaju crne okruglaste pjege koje mogu biti promjera od nekoliko mm pa sve do 2 cm. Unutar tih pjega vidljivi su koncentrični krugovi po čemu je najlakše prepoznati ovu bolest. Napadnuto lišće požuti prije nego pjege potpuno obuhvate njegovu površinu i ostaje visjeti na cimi. Izdužene smeđe ili crne pjege se mogu javiti i na peteljkama i stabljici, a tamne i udubljene i na zaraženim gomoljima.

Za razvoj joj trebaju temperature od 24 do 29°C i visoka vlaga zraka. Ovoj bolesti pogoduje gusti sklop sadnje, učestale padaline i navodnjavanje orošavanjem kao i česta izmjena suhog i toplog razdoblja.

Kažu posadili krumpir k'o i svake godine i gle čuda, nikla tek polovica

Preventivne mjere zaštite

Važno je pridržavati se plodoreda i krumpir saditi na isto mjesto tek svakih 5 godina, treba saditi otporne sorte i zdrave gomolje. Oboljele biljke je potrebno odmah ukloniti i iznijeti iz nasada i zagrtati ih sa zaobljenim humkom kako bi se kiša slijevala u međuredove. Važno je i suzbijati  korove koji su također domaćini ovim bolestima.

Na manjim površinama koristite prirodne pripravke

Od prirodnih pripravaka krumpir se od plamenjače može zaštiti svježim mlijekom i to da se u litru vode doda 1dcl mlijeka te razrijedi sa 6 dcl vode i s tim pripravkom se poprskaju biljke. Nikako nemojte zaboraviti primijeniti sredstvo i na donju stranu listova. Osim toga možete koristiti i pripravak od sode bikarbone, mlijeka i vode, a recept potražite ovdje. Naime, ovaj pripravak sa sodom je odličan i u zaštiti od krumpirove zlatice.

Suzbijanje fungicidima

Zaštita krumpira na većim površinama od ovih bolesti je vrlo kompleksna i potrebno je više tretiranja kako bi se bolest suzbila. Stoga, proizvođači fungicida često imaju planove i programe za proizvođače. U njima su navedena sredstva, vrijeme njihove primjene i količine kojih se treba pridržavati.

Što treba znati o uzgoju krumpira?

Što se tiče zaštite, važno je preventivno primijeniti fungicide. Suzbijanje treba započeti čim se ostvare povoljni uvjeti za razvoj ove bolesti, dakle dok simptomi još nisu vidljivi. Zaštita se provodi prije nego što su listovi zatvorili redove tj. prije nego što lisna masa onemogući dobru pokrovnost cijele cime i stvori mikroklimu pogodnu za razvoj bolesti. 

Dozvoljene fungicide možete potražiti i u FIS bazi Ministarstva poljoprivrede, a često su izrađena tako da jedno djeluje protiv obje bolesti.