U današnje vrijeme sustav navodnjavanja je sve češća praksa u poljoprivrednoj proizvodnji, a neke tvari predstavljaju opasnost jer dovode do njegovog začepljenja.
Navodnjavanje je mjera u biljnoj proizvodnji kojom se tlu dodaju one količine vode koje su potrebne za optimalan rast i razvoj biljaka. Neophodna je mjera pri uzgoju u zaštićenim prostorima, a zbog klimatskih ekstrema kojima smo sve više izloženi postaje sve potrebnija i proizvodnji na otvorenom.
Postoje mnoge prednosti navodnjavanja poput preciznosti količine vode kojom se navodnjava jer ju je moguće dozirati prema potrebama biljaka i to ravnomjerno na cijeloj površini, ekonomična potrošnja vode, primjena i na nagnutim terenima, može se dnevno koristiti više puta ili kontinuirano, moguće ju je koristiti na svim tipovima tala, a sustavima za navodnjavanje se mogu dodavati hranjive otopine i gnojiva kako bi se poboljšao rast i razvoj biljaka.
Nedostatak navodnjavanja je u tome što, ako se sustavi pune nekvalitetnom vodom koja sadrži razne tvari može doći do začepljenja.
Začepljenje može biti mehaničko, uzrokovano materijalima poput pijeska koji se relativno lako mogu ukloniti filtracijom. Kontaminacija može biti biološkog podrijetla poput algi čije uklanjanje je nešto složenije i zahtijeva redovite izmjene filtera za pročišćavanje. Također začepljenje može biti uzrokovano i tvarima kemijskog podrijetla poput prisutnosti različitih soli i kemijskih elemenata.
U tablici su prikazane granice opasnosti od začepljenja tijela u dozama izraženim u miligramima po litri (mg/l).
Čimbenici koji izazivaju začepljenja |
Granica za začepljenje |
||
mala |
srednja |
velika |
|
Pijesak (mg/l) |
<50 |
50 - 100 |
>100 |
Mangan (mg/l) |
<0,1 |
0,1 - 1,5 |
>1,5 |
Željezo (mg/l) |
<0,1 |
0,1 – 1,5 |
>1,5 |
Općenito, alkalne vode imaju veću vjerojatnost taloženja otopljenih tvari nego neutralne ili kisele vode. Stoga je u lužnatim vodama veći rizik od začepljenja.
Od kemijskih spojeva, magnan i željezo poredstavljaju opasnost od začepljenja sustava, njihov visok udio iznad 1,5 mg/l nije problem sa stajališta prihrane nego se vodotopivi oblik željeza razvija u uvjetima nedostatka kisika, posebno u vodama s niskom pH reakcijom. Željezo može dovesti do korozije kojom nastaje hrđa, koja također može začepiti sustave, piše agroinform.
U oksidiranom obliku ovi metali potiču kolonizaciju i razmnožavanje određenih bakterija, stvarajući smeđe-žutu ili smećkasto-crvenkastu kolonu sluzi, koja začepljuju i manje propusne otvore u sustavu navodnjavanja.
Prije svega, važno je testirati vodu prije instaliranja sustava za navodnjavanje. Ako sadržaj željeza i mangana u vodi prelazi 1,5-2 mg /l potrebno je predvidjeti filtraciju vode. Teško je provesti filtraciju vode koja sadrži željezo i mangan iznad 4 mg/l i takva voda nije pogodna navodnjavanje.
Tagovi
Autorica