"Stručno je neopravdano sijati tavanušu, jer tada u usjev i tlo unosimo uzročnike bolesti i korove pa možemo imati probleme u proizvodnji", čulo se na skupu.
Društvo agronoma Osijek (DAO), u suradnji s Hrvatskim centrom za poljoprivredu, hranu i selo (HCPHS), Zavodom za sjemenarstvo i rasadničarstvo, predstavili su nam stanje sjemenske proizvodnje u RH, onakvo kakvo je. Romeo Jukić, predsjednik DAO i dopredsjednik Hrvatskog agronomskog društva, najavio je i nešto češća okupljanja, s obzirom da su se zadnji puta sjemenari sastali prije više od 10 godina, što je za hrvatske prilike nedopustivo jer se tema od ovakve važnosti ne može ostaviti na vjetrometini. Sjemenska proizvodnja u Hrvatskoj jedna je od temelja budućnosti održive, ali i one malo manje održive poljoprivrede.
Predstojnik Zavoda, Zlatko Mijić najavio je, ulaskom u EU, novi period hrvatskog sjemenarstva. "Nova legislativa zahtijeva brzu prilagodbu, a kako i sami znamo, legislativa je jedno - a proizvodnja nešto drugo. Problemi nas prate, sada smo na konkurentnom tržištu od 500 milijuna stanovnika. Bitno je otvoreno usuglasiti naše najveće poteškoće tako da ih možemo lakše riješiti."
Uz predstavljanje aktivnosti koje vrši Zavod, mnogo se čulo i o ustroju zakonskih normi EU. Zavod konkretno vrši
Istaknuto je i kako Zavod nadzire i rad drugih ovlaštenih laboratorija, ali i rad ovlaštenih uzorkivača te održivača sorti. Kroz predavanja predstavnika Zavoda, Društva agronoma i Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, okupljeni su se mogli upoznati s mnogim korisnim informacijama, kao i činjenicom da je za postupak priznavanja sorte potrebno mnogo uloženog znanja i truda te dugog i mukotrpnog rada.
Sjeme zaštićenih sorti odnosi se na požeti materijal i farmerovo sjeme, a njegova upotreba regulirana je Pravilnikom. Sukladno EU propisima i Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti biljnih sorti u Republici Hrvatskoj, na gospodarstvima se smije sijati tzv. farmersko sjeme. Farmersko sjeme je dakle sjeme poznate, zaštićene sorte samooplodne vrste bilja proizvedeno na vlastitom posjedu i poljoprivredni proizvođač u EU i Hrvatskoj ga smije sijati isključivo na vlastitim poljoprivrednim površinama. U nekim zemljama članicama EU, farmersko sjeme mora proći laboratorijsku provjeru kakvoće i zadovoljiti iste standarde kao i certificirano sjeme.
"Stručno je neopravdano sijati tavanušu, jer tada u usjev i tlo unosimo uzročnike bolesti i korove pa možemo imati probleme u proizvodnji", čulo se na skupu. Sjeme nezaštićenih sorti, kao što je tavanuša, je zapravo slobodno naturalno sjeme samooplodne vrste bilja koje tijekom uzgoja na polju nije bilo nadzirano ni glede zdravstvenog stanja niti sortne čistoće i drugih parametara koji se nadziru tijekom uzgoja sjemenskih usjeva. Za razliku od tavanuše, farmersko sjeme proizvođač ciljano proizvodi sebi za sjeme bez stručnog nadzora, ali je dorađeno i po potrebi tretirano najčešće u ovlaštenoj doradi. Hrvatska ima loša iskustva sa sjetvom tavanuše bez plodoreda u razdoblju 1998. - 2003. kada je bilo mnogo šteta i gubitaka od smrdljive snijeti (Tilletia spp.).
Najčešće biljne vrste koje poljoprivredni proizvođači mogu sijati pod propisanim uvjetima kao farmersko sjeme su pšenica i krumpir, zatim samooplodne vrste žitarica, krmnog bilja, uljarica i predivog bilja. U Hrvatskoj, Engleskoj i Češkoj dopušteno je farmersko sjeme uljane repice koja je dominantno samooplodna, ali djelomično i stranooplodna vrsta, a u Češkoj i kukuruza.
Iako je prvi propis za farmersko sjeme u EU iz 1991., danas se u 12 zemalja od 27 članica EU ne prikuplja naknada oplemenjivačima za farmersko sjeme za pšenicu i čak u 17 za krumpir. Sustav naplate naknade oplemenjivačima za autorsko pravo za zaštićene sorte je različit u pojedinim zemljama članicama EU, a prikupi se manje od 1/3 pripadajućih naknada.
Pojmovi farmersko sjeme, mala farma ili mali farmeri te vlastiti posjed, nisu jasno definirani ni u europskom zakonodavstvu niti u hrvatskom. Svaka zemlja ima svoje tumačenje i nije jednostavno preslikati EU direktive u hrvatsku poljoprivredu. Ni u EU nisu zadovoljni s propisima za farmersko sjeme, jer osnovni pojmovi nisu precizno definirani i ima niz problema u provedbi važećih propisa. Budući da dosadašnje izmjene nisu polučile zadovoljavajuće rezultate potrebno je donošenje novih jasnih, učinkovitih propisa. Potrebno je izmijeniti i dopuniti naše propise koji su manje jasni od EU propisa, teže provedivi te neusklađeni sa zahtjevima struke i našim uvjetima poljoprivredne proizvodnje.
Sustav ubiranja naknade za autorska prava oplemenjivačima nije uspostavljen, a potiče se sjetva tavanuše. Možda se u Republici Hrvatskoj može primijeniti sustav naplate naknade oplemenjivačima za zaštićene sorte pšenice sličan francuskom sustavu.
Uvodno izlaganje
"Znanstvena istraživanja pokazala su i veće prinose kod certificiranog sjemena, a u Kodeksu žitarica naplaćivat će se kvaliteta - što je bitno naglasiti", riječi su Gorana Jukića, koji je naveo i podatke iz nadzora sjemenskih usjeva iz ove i prošlih godina, što je bilo zanimljivo za čuti. Prilikom toga Romeo Jukić, predsjednik DAO, naglasio je: "Današnja poljoprivredna proizvodnja opterećena je visokim troškovima te traži visoke prinose, a oni se jedino mogu postići upotrebom certificiranog sjemena. Ukoliko se tu u startu ograničimo sva daljnja ulaganja neće dati očekivani rezultat."
Sjeme soje je prije nekoliko godina (od 2004.) sijano u nepotrebno velikim količinama pa je zadnjih godina svedeno na površinu od 3.500 ha, što je za hrvatske potrebe dovoljno. Porasle su površine pod krmnim biljem. "Samo sjemenari mogu održavati frekvenciju gena i kvalitete", istaknuo je prof. Bede, ukazujući na važnost poznavanja populacijske genetike pri proizvodnji sjemena.
Proizvodnja sjemena je vrlo važan i unosan posao. Procjenjuje se da je vrijednost prodanog certificiranog sjemena u EU 6,900.000.000 - 7,300.000.000 € godišnje, a vrijednost naknade za autorska prava oplemenjivača za farmersko sjeme izračunata na osovi 50% vrijednosti za certificirano sjeme iznosi 65.000.000 €. Poznato je da 10 najvećih svjetskih sjemenskih tvrtki proizvodi više od trećine sjemena u svijetu, no iako je njihov lobi jak te, iako je prvi propis o farmerskom sjemenu izašao još 1991., u 12 zemalja od 27 članica EU se ne prikuplja naknada oplemenjivačima za farmerskos jeme za pšenicu i čak u 17 za krumpir. Osim toga, radi neučinkovitog važećeg zakonskog okvira prikupi se u EU manje od 1/3 naknada za autorska prava oplemenjivača za farmersko sjeme.
Što je s eko sjemenom? Gospodin iz Bioinspekta se javio sprijedlogom hvalevrijedne inicijative. Naime, eko sjemena za sjetvu u Hrvatskoj nema na raspolaganju. Propisi ukazuju na to da je, kada ga nema, dozvoljeno sijati konvencionalno netretirano sjeme. No, 2021. nas očekuje nova uredba koja kazuje da se mora sijati isključivo eko sjeme ili sadni materijal u eko proizvodnji. To znači da nas opet čeka uvoz, jer za uspostavljanje proizvodnje takvog sjemena trebat će nam prijelazni period od dvije ili tri godine, i to razmišljajući kao - optimisti bez pokrića.
Tagovi
Autorica
Srećko Biro
prije 10 godina
Što se tiće dorade sjemena u svakojakim doradama tu nema nikakve kontrole imao sm priliku sijati sjeme iz jedne dorade u Bjelovaru pa mi se zaštopala sijačica.
ERNEST PAJDLIN
prije 10 godina
jedino upitno kod novog sjemena je CIJENA,da ne spominjemo one razne male dorađivače sjemena koji sfušare u proizvodnji da potencijalnog kupca zaboli glava kada otvori vreću tog original sjemena,ima izuzetaka ali ima i smeća,ali ono prvo a to je cijena,došlo se do do onog omjera da se mora dati 3 za 1 i više kod nekih tzv. boljih sorti