Potresom pogođeni: Država će obnoviti kuće, ali trebamo pomoć za gospodarske objekte

Hrvatski  poljoprivredni zadružni savez (HPZS) donirao je u subotu nekolicini poljoprivrednika na potresom pogođenom području u Sisačko-moslavačkoj županiji vodene pumpe, grijalice, gumene čizme i zaštitne cerade za oštećene objekte koji su najviše stradali na području između Petrinje i Gline.

"Dobar prijatelj se javlja kad je najteže pa smo tako donirali koliko smo mogli, ali i obišli poljoprivrednike te im uputili riječi podrške - da nisu sami na ovom potresima jako stradalom području Banovine", ističe upravitelj HPZS-a Božo Volić dodajući kako taj dio Hrvatske ima povoljne prirodne uvjete, prije svega za razvoj stočarstva, kojim se nakon teškog stradanja u Domovinskom ratu većina njih bavila, sve do ove nemile prirodne kataklizme koja ih je zadesila. "Jako dobro, nažalost, znamo što je potres jer smo prošle godine u Zagrebu, na našoj zadružnoj zgradi i sami imali goleme štete, a koje smo uspjeli sanirati", kaže.

Krave daju mlijeko i dalje, a krov na kući sami saniraju

Pumpu za vodu i dvadesetak metara zelenog plastičnog crijeva za njezino lakše i brže izvlačenje iz bunara dobio je, između ostalih i Radoslav Šteković iz istoimenog zaseoka kod Grabovca Banskog na brdovitoj Banovini, koju polako prekriva prvi snijeg. On ima u kooperaciji 30 mliječnih krava, a zatekli smo ga pri obnovi krova u čemu pomažu i susjedi, kojih je većina starijih, preko šezdeset. No, njima ipak ne daju na krov veće obiteljske kuće.

"Samo je dimnjak otišao u potresima, kao i nekoliko crjepova, a malo je stradala i obližnja gospodarska zgrada, iako se nalazimo na samo kilometar i pol od epicentra većine bezbrojnih potresa kod Petrinje", priča nam Šteković i ističe da krave i dalje daju mlijeko redovito, otkup ide, a pomogao je i Dukat sa stočnom hranom, koja je spremljena ispod krova na suho. Čuli smo da je ova obitelj gradila novu kuću na kat oko stare drvene, koja se pokazala u potresima čvrstom, iako nema dana, ali i noći da ih ne trese i dalje.

Iz donacije HPZS-a uzeli su samo ono što im zaista hitno treba, skromno napominjući da 'ima potrebitijih', koji su još više izgubili i stradali u razornim potresima. U kraju gdje ima nešto malo drvne industrije, a i ona sada ne radi, ljudi su se uglavnom bavili poljoprivredom, a tu se nitko nije obogatio. 

S  druge strane, u samo nekoliko kilometara udaljenom Novom Selu Glinskom, potres je uništio sve gospodarske objekte, a kuću teško oštetio Ivi Bradariću. Krov njegove kuće i gornji kat su pod ceradama, kao i većine ostalih, ali gospodarskih zgrada i štala u većem dvorištu koje je u blatu do koljena. "Nekada je tu bilo 100 svinja i 15 magaraca, sada ih više nema", pokazuje nam tužno Bradarić, hrvatski branitelj i ratni vojni invalid.

Drugi put u jednom životu sve ispočetka!

"Ali nema predaje", kaže i dodaje da će opet Banovinu, kao nekada, ističe, dignuti iz pepela jer znaju i hoće raditi. "Ne sjedimo po kafićima već živimo od svoga rada. Najvažnije da smo svi živi i koliko, toliko još i zdravi, a domaće životinje, koje su nama više od običnog posla, smo zbrinuli privremeno kod prijatelja jer ih ne možemo držati, a prava zima, 'pod vedrim nebom', tek dolazi."

On drži da će kuće država, prije ili poslije, jer je u potresima oštećeno čak više od 30.000 objekata od kojih je nešto više od pet tisuća kuća neupotrebljivo, obnoviti. No, ono što on moli je pomoć u vidu građevinskog materijala, da koliko, toliko sami saniraju gospodarske objekte i štale, kako bi 'nastavili sada prekinuti život'.              

Međutim, Joso Dražetić iz sela Sibić, kaže da više ne može drugi put u jednom životu sve ispočetka. Potresi su mu srušili, nakon rata obnovljenu kuću. Teško je stradala i njegova majka slomivši kuk te je sada u Zagrebu. Potres nije poštedio ni tek pokrenutu manju farmu svinja od osam tovljenika, koje sada planira rasprodati i zauvijek napustiti rodno selo s jako puno oštećenih kuća, a koje se našlo na prvoj crti svih najjačih potresa, između Petrinje i Gline.

Obnova kuće nije izvedena kao treba?

Obnova kuće na dva kata, bez bilo kakve fasade, uvjeren je Dražetić, nije napravljena kako treba, sukladno osnovnim građevinskim postulatima. "Ono što sam poslije sam gradio, bilo zadnji dio kuće ili gospodarske objekte, ni najjači potresi nisu uspjeli srušiti već samo ono što je država nestručno obavljala", naglašava te dodaje da pri toj tzv. obnovi, cijeli jedan kat kuće, koji se sad gotovo urušio trebalo srušiti i izgraditi ponovno, jer je kuća u ratu bila zapaljena, pa je i 'mort izgorio', na što je, kaže, upozoravao još za vrijeme obnove.

Smanjiti papirologiju i krenuti u obnovu šteta od potresa na farmama bez novaca?

U njegovom se malom dvorištu sada nalazi polovna kampica, a do nje i postariji automobil. Shrvani Joso koji se uslijed nezaposlenosti okrenuo tovu svinja, nije zaboravio zahvaliti na doniranim gumenim čizmama i plastičnoj foliji. Stočne hrane još ima nešto, ali tov drži uzaludnim jer neće to imati na jesen kome prodati. 

U Majskim Poljanama kod Gline, gdje su potresi odnijeli pet ljudskih života, dočekao nas je na broju 145 privremeno napušteni OPG Duić, gdje je veća, ali naizgled starija kuća bila gotovo posve urušena, a noviji gospodarski objekti su imali crvenu naljepnicu - znak da su neupotrebljivi. Ipak, u velikom, ali blatnom dvorištu i dalje obitava nekoliko koka kao i dva svezana psa, a malo dalje se čuje blejanje ovaca u malom toru. Od stada od 60 životinja, zatekli smo pet, šest tek ojanjenih janjaca. Struja je došla, pa ranije ostavljeni agregat više nije trebao. Nekada lijepo imanje je gotovo posve uništeno kao da je usred njega pala bomba.      

Volonter iz Kaštela obnavlja kuće i spava u autu

Među brojnim volonterima, koji su naši najveći junaci, a koji ovih dana pohode razorenu Banovinu, sreli smo Ivana Soldu iz Kaštela, koji je vrijedno radio na sanaciji manje, ali lijepe novije obiteljske kuće u selu Strašnik,  koje je također jako stradalo u nizu razornih potresa.

Soldo nam je skromno kazao da je s prijateljem, već drugi put u zadnjih desetak dana došao na ovo područje. Ovoga puta samo za vikend, jer već u ponedjeljak mora biti kod kuće, na svom radom mjestu. No, morao je doći pomoći ovim, ističe, predivnim ljudima u teškoj nevolji.

"Radimo sve što treba, najviše fizičke poslove oko srušenih kuća i zgrada u dvorištima, a spavamo u autu i hranimo hladnim konzervama jer do ovih sela ne dolazi nikakav topli obrok", otkriva nam Soldo, no, kako kaže, ne žale se. "Mi smo mladi i izdržat ćemo sve što treba, ali srce bi nam puklo, da nismo došli pomoći sada kad je napotrebnije", zaključuje. 

Svaka čast Ivanu i njegovu prijatelju, kojem smo nažalost zaboravili ime, ali ne i istinsku ljudskost.