Poljoprivredne površine ne pretvarati u šumske dok ne zadovoljimo potrebe u proizvodnji hrane

Više od mjesec dana, točnije do 16. kolovoza, svi zainteresirani mogu dati primjedbe na novo "izlistanje" izmjena i dopuna postojećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu za koje je ovih dana otvoreno još jedno e-savjetovanje.

"Zakon je drugi put na elektronskom savjetovanju jer ga smatramo strateški važnim, jer uvažava primjedbe koje su došle u prvom savjetovanju, jer želimo dosljedno, u dijalogu, doći do velikog konsenzusa prilikom usvajanja izmjena i dopuna“, rekla je ministrica poljoprivrede Marija Vučković na skupu proizvođača šećerne repe u Osijeku komentirajući kako su potpore za proizvodnju značajne, ali se od njih ne može proizvoditi hrana. 

"Hranu može samo proizvoditi čovjek i to iz zemlje, i zato ovo smatramo temeljnim strateškim aktom“, istaknula je i dodala kako se optimistično nada da smo na najboljem putu da na najbolji način koristimo naše poljoprivredno zemljište, da se riješimo administrativnih barijera te da kao država kontroliramo proizvodnju. "Ne zbog same kontrole, nego zato što moramo znati što proizvodimo i koliko stvaramo na poljoprivrednom zemljištu, zato što gospodarskom programu moramo dati temeljni značaj i u konačnici što svi zajedno moramo provoditi agrotehničke mjere kako bismo taj najvrjedniji resurs kojeg imamo očuvali za generacije koje dolaze“, zaključila je Vučković.

Nova je ravnateljica Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište Sandra Zokić za "Plodove zemlje" HRT-a pojasnila kako se izmjenama pokušava naći najbolji balans između lokalnih interesa i ubrzanja tog procesa, da se Ministarstvu daju paralelne ovlasti kako bi moglo odraditi određene procese i pomoći, zapravo reagirati, u slučaju zloporabe postupka.

Pojasnila je kako to ne znači oduzimanje ovlasti lokalnoj samoupravi već se radi o skraćivanju rokova u kojima lokalne samouprave trebaju donijeti propise odnosno dati u raspolaganje poljoprivredno zemljište. "Ako to ne učine u rokovima Ministarstvo će pokrenuti postupke s državne razine“, najavila je.

Stalne izmjene teško pratiti

Podsjetimo, prvo je e-savjetovanje s građanima zabilježilo više od 140 primjedbi na ponuđeni nacrt izmjena i dopuna novog zakona od kojih je petnaest uvaženih, pedesetak odbijenih i ostatak "primljen na znanje“.

"Na svakoj sjednici povjerenstva, a bilo ih je 5-6, smo dobili drugu verziju prijedloga izmjena i dopuna postojećeg Zakona koja u principu kompletno mijenja situaciju, tako da je svim članovima povjerenstva bilo vrlo teško pratiti što se mijenja, a što ne“, rekao nam je Jurica Jašinski iz Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske "Život“, članice povjerenstva, dodajući kako je praktično nemoguće pretpostaviti kada će konačno novi Zakon ići prema Vladi.

"Svi su rokovi već odavno prošli. A to nam samo dokazuje kako je uopće velika greška što se radi već 19. izmjena Zakona, umjesto da se radi novi. Taj zakon je katastrofalan i sad se na neki način pokušavaju spojiti nespojive stvari, pa i novi neće biti dobar", uvjeren je Jašinski.

Čini se da je najviše prašine podigao članak 3. I dok su neki opravdavali odluku o davanju zapuštenog zemljišta šikara na gospodarenje Hrvatskim šumama kao jedino moguće stručno upravljanje resursima, drugi su to smatrali pogubnim za napredak hrvatske poljoprivrede. Među ovim potonjima je upravo i Udruga "Život" koja je u svojim komentarima predložila potpuno brisanje članka 3 i 3a.

Sporno poljoprivredno zemljište u šumskogospodarskom području

Mišljenja su kako je najveći kamen spoticanja što se Hrvatskim šumama dozvolilo gospodarenje nad poljoprivrednim površinama. Zato su na prvom e-savjetovanju i dali primjedbu da se u stavku 1. članka 3. unesu promjene: Pojedino zemljište koje je uključeno u šumskogospodarsko područje, a po načinu uporabe u katastru upisano je kao oranica, vrt, livada, pašnjak, voćnjak, maslinik, vinograd, ribnjak, trstik i močvara dok je u naravi neobraslo šumsko zemljište, šikara u kojoj dominira grmlje, šibljak ili garig i koje se ne nalazi unutar već izvan ili u rubnom dijelu šumskog kompleksa te se bez narušavanja stabilnosti šumskog ekosustava može privesti poljoprivrednoj proizvodnji, mora izdvojiti iz šumskogospodarskog područja.

Ne može se, kažu, doći do točne informacije, ali pretpostavljaju da se radi o 400.000 ha, a s krškim pašnjacima po nekim izračunima čak 1.000.000 hektara poljoprivrednog zemljišta koje su dane na upravljanje Hrvatskim šumama.

"To se ovim prijedlogom zakonom zapravo betonira. Dakle, govorimo o površinama koje se niti u katastru niti u gruntovnici ne vode kao šume!“, pojašnjava i dodaje kako se u Udruzi ne slažu da poljoprivredne površine treba pretvarati u šumske površine dok god ne zadovoljimo potrebe u proizvodnji hrane, barem s onime što u Hrvatskoj možemo proizvesti.

"HŠ godišnje po jednom hektaru šuma zarade za jednu kokoš"

"Treba ih vratiti u njihovu u primarnu funkciju proizvodnje hrane, a kad postanemo samodostatni, onda nemamo ništa protiv da se ono što ostane od površina 'baci' Hrvatskim šumama. No, tu je još jako bitan i problem BDP-a“, upozorava Jašinski i iznos računicu.

Naime, u Hrvatskoj je ukupno 2.759.039 ha površina šuma i šumskih zemljišta od čega je 2.097.318 ha u državnom vlasništvu, dok je 661.721 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika.

Praktično svim šumama (2.024.461 ha) u vlasništvu države gospodari javni šumoposjednik Hrvatske šume d.o.o. koji je prošle godine ostvario ukupni prihod nešto veći od 2,2 milijarde kuna, a to je oko 10 milijuna manje nego godinu prije.

U posljednje su dvije godine poslovali s dobiti. Konkretno u 2020. je ostvarena dobit iznosila gotovo 43 milijuna kuna.

"Kad ovu dobit podijelite s dva milijuna hektara ispadne da zapravo dobiti i nema, zaradili su po hektaru za jednu kokoš. Praktično to znači da poljoprivrednik s jednom ovcom koja daje jedno janje ima veću dobit po hektaru“, računa Jašinski i dodaje da ovdje nadovezuje i pitanje doprinosa domaćem BDP-u koji je u nekim stavkama i do 100 puta manji nego što bi doprinio poljoprivrednik da te površine koristi za stočarstvo ili voćarstvo.

Za usporedbu navodi kako je samo 20 posto (234.986 hektara) slovenskih šumama u državnom vlasništvu (SIDG), te imaju prihode po hektaru 4-5 puta a dobit i do 10 puta veće nego Hrvatske šume. 

Gubitak i na EU poticajima

"Tražimo da se poljoprivredne površine maknu iz šumskogospodarske osnove. Naš stav je da poljoprivredne površine koje se vode u katastru i gruntovnici kao takve moraju služiti poljoprivrednoj proizvodnji, ako ju želimo povećati i tako doprinijeti hrvatskom BDP-u, smanjenju uvoza i povećanju izvoza“, zaključuje i naglašava kako raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem mora biti regulirano jednim zakonom, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, a kako sada stvari stoje, ovu problematiku reguliraju dva interesno suprotstavljena zakona, Zakon o šumama i Zakon o poljoprivrednom zemljištu.

Sve to se događa, kaže, jer se te poljoprivredne površine koriste za prikazivanje očuvanja bioraznolikosti, umanjenju šteta od CO₂ i korištenje izdašnih financijskih sredstava EU koje uglavnom koriste Hrvatske šume, jer im veće površine omogućuju više sredstava.

"Ovako gubimo ogromna sredstva od poticaja i mjera ruralnog razvoja, jer bismo povećanjem poljoprivrednih površina mogli u narednom razdoblju tražiti i veće potpore“, ističe. U ukupnoj se tada računici, uz gubitak većih poticaja, gubitak na BDP-u, i smanjenju uvoza odnosno uopće količini proizvodnje, dolazi i do "propuštenih" pet milijardi kuna godišnje.

Postavlja pitanje je li nam bitna proizvodnja hrane za naše građane. "Vidjeli smo u slučaju epidemije ili dolaska neke druge nepogode, kora s drveća se ne može jesti“, slikovit je Jašinski.

Najam za velike, a zakup za male

Primljena na znanje je i primjedba Udruge Život na članak 3a u kojem se opisuje zaraslost površina. Naime, prema navedenom opisu "u naravi je suvislo obraslo šumskim drvećem promjera iznad 10 cm na 1,3 m od tla na površini većoj od 1000 m²“, niti jedna površina od onih spornih 400 tisuća ili milijun hektara u gospodarenju kod Hrvatskih šuma se neće moći dati u zakup i koristiti u svrhu poljoprivredne proizvodnje, kažu iz Udruge.

Smatraju, također, sporan i članak 60 za koju su predložili mogućnost ograničavanja veličine površine za zakup državnog zemljišta, na 100 ili maksimalno 200 ha za kontinent i do 10 ha za priobalje, o čemu se, kažu, još može razgovarati.

Zakon o poljoprivrednom zemljištu u novoj javnoj raspravi - što donose izmjene?

"Za velike je bila koncesija, a za male zakup. Međutim, veliki nisu samo dobili zemlju pod koncesiju nego i pod zakup. Ta zemlja fali malim poljoprivrednicima. Smatramo da iz zakupa treba izbaciti velike poljoprivredne proizvođače i velike sustave jer su svi oni prešli ili će prijeći u strano vlasništvo“, zaključio je na kraju i dodao kako bi se ovako reguliranim zakupom, konačno, dugoročno riješio problem OPG-a u potrebama za vlastitom zemljom i podigla njihova konkurentnost.

"Nadam se da će ministrica Vučković sve učiniti da hrvatskim građanima osigura veću količinu domaćih poljoprivrednih proizvoda, a time poveća BPD, smanjuje uvoz i osigurava opstanak i razvoj ruralnih krajeva“, komentira Jašinski.