Neprimjereno je da u neviđenoj krizi imamo 22.000 ha zemljišta na ugaru

U okviru europskog panela građana i tema: klimatske promjene i okoliš te snažnije gospodarstvo, socijalna pravednost i poslovi, Agronomski fakultet u Zagrebu i Društvo agrarnih novinara Hrvatske (DANH) organizirali su radionicu "Konkurentnost hrvatske poljoprivrede u postpandemijskom vremenu" na kojoj su sudjelovali kao panelisti ratar Mladen Ferenčak, povrćar Vjekoslav Budanec, voćar Dinko Pavičić i vinar Lovro Miklaužić. Iako se bave različitim djelatnosti, svima njima je zajedničko da su školovani agronomi. 

"Hrane će sigurno biti dovoljno u budućnosti, ali je samo pitanje po kojoj cijeni jer je prošlo vrijeme jeftine hrane", kazao je uvodno dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu prof.dr.sc. Ivica Kisić, dodavši da će poljoprivreda ponovno dobiti na važnosti u sljedećem razdoblju, jer rad agronoma zemlja "otkriva, a ne pokriva" što ukazuje da nije dobro kad se ovom strukom bave različiti stručnjaci.  

Ferenčak: Navodnjavanje je samo velika priča od koje nema koristi

Mladen Ferenčak na svom se OPG-u bavi reduciranom i konzervacijskom obradom zemljišta na 300 ha kraj Đurđevca, te uzgaja žitarice, uljarice i industrijsko bilje. On je kazao da korov suzbijaju mehaničkim putem jer odmah nakon žetve ide sjetva, što zahtijeva dobru organizaciju posla i suvremenu poljoprivrednu mehanizaciju, a plug su izbacili iz uporabe prije šest godina. Dodao je da su napravili sve kemijske analize tla, sukladno kojima vrše gnojidbu, te da je vidio, putujući Europom, da bez primjene znanja i specijalne tehnologije, koja se navodi putem GPS-a u obradi zemlje, nema veće i bolje proizvodnje hrane.

Prema njegovim riječima, posljednjih godina su učestale suše i u Podravini te se i tu reducirana gnojidba, najbolje kod uljane repice, pokazala dobrom, iako drži da je kod nas navodnjavanje samo velika priča od koje nema koristi. Osim toga, požalio se da ne može proći na EU fondovima, odnosno da je na natječajima uvijek 'ispod crte', pa iz vlastitih sredstva kupuje stroj po stroj, koji su jako skupi, ali su postali neophodni, jer nema više ni dovoljno radne snage na selu.

Kako se čulo, i sela u Podravini su opustjela, te su ostala bez stoke, jer se zatvaraju mliječne farme sa 40 do 50 krava, jer su ljudi, koji su došli do zemljišta, uvidjeli da mogu lakše živjeti od ratarstva. "No, komasacija se ne provodi, a državnog zemljišta kod nas nema, pa kupujemo male čestice od 0,2 ha, kako bi okrupnili posjed", napominje. 

Vjekoslav Budanec, upravitelj je Poljoprivredne zadruge Plodovi Moslavine u kojoj organizira proizvodnju i plasman povrća sa 30-tak OPG-ova. Ujedno vodi i vlastitu proizvodnju povrća: sjemenske paprike, kupusa i boba, a drži da se i proizvodnja povrća, sve više, nalazi pod udarom klime, čije su posljednice sve izraženije. Primjerice, kaže, lani kiše nije bilo 50 dana. "Lubenice smo sadili u svibnju kada je naglo zahladilo, da bi deset dana poslije bilo već nenormalno toplo dok smo ove godine u veljači imali toplinski val, a sredinom ožujka, onaj hladni", napominje Budanec.

Budanec: Svaka županija želi hladnjaču, a povrća nema dovoljno

On je ukazao da sada svaka županija želi imati hladnjaču, a da nema domaće robe, posebno povrća, kojega možda imamo 30 posto dovoljno izvan sezone, iz vlastite proizvodnje. Osim toga, ukazao je da se na hrvatsko tržište naveliko uvozi mrkva iz Srbije, koja se prije toga, odmah s polja, opere u Dunavu, što nije sukladno bilo kojem standardu.

I voćar Dinko Pavičić, koji se bavi uzgojem jagode i trešnje, te jabuke, maslina i ratarskih kultura, ukazao je na problem vode kod nas, koju zbog toga što nije definirano pitanje vlasništva nema tko dati malim proizvođačima, a samo pola miliijuna kubika vode troši se na voćnjak od 100 ha u okolici Ivanić Grada. On za tri ha maslinika na Hvaru, kaže, plaća vodu po prihvatljivoj cijeni od 20 kuna po kubnom metru. Ističe da uzgoj voća danas ide u ekološkom smjeru, sa što manjom uporabom herbicida i CO2 otiska.

Ukazao je i na domaći problem rasadničarstva, te iskustva u organizaciji berbe voća u Španjolskoj, gdje berbu obavljaju otkupljivači voća, a ne proizvođači, koji dobivaju jedan eura po kilogramu na stablu. Nije zadovoljan ni učinkovitošću berača iz Indije u hrvatskim voćnjacima, koji, kaže, više vremena provedu na mobitelima, dok domaći "tri puta brže beru". Voćnjak jabuka traži godišnje 350 radnih sati po ha, a berba je najzahtjevija.         

Lovro Miklaužić iz Popovače, još je kao student agronomije bio na stručnom usavršavanju u SAD-u, a uz veliki posao u obiteljskoj vinariji obnaša i dužnost zamjenika gradonačelnika Popovače.

Govoreći o iskustvu u SAD-u, kaže da tamo nije vidio da svi imaju nove strojeve u vinogradu već uglavnom koriste one iz usluge. Istaknuo je da postoji velika razlika u kvaliteti sadnog materijalu, kad se radi o sadnicama vinove loze, jer je ona iz uvoza 20 do 30 posto kvalitetnija, a čak 50 posto bolja što se tiče ranijeg dozrivanja, što znači da godinu dana ranije daje urod.

Slama iz Slavonije se spaljuje u Pečuhu

Ukazao je i na nelogičnosti iz konačnog Prijedloga zakona o poljoprivrednom zemljištu, prema kojem državno zemljište dobivaju mljekari, koji više nemaju krava. Odgovarajući na upit, kazao je da su veliki bolji od malih u ratarstvu, jer imaju dugi niz godina bolje poljoprivredne strojeve i stručnu podršku, ali da mali vinari imaju kvalitetnije vino od velikih, iako su i oni napravili veliki iskorak. 

S druge strane, Ferenčak je kazao da je protiv toga da se poljoprivedne sirovine za proizvodnju hrane koriste za prozvodnju energije. Htio je, otkriva, graditi bioplinsko postrojenje na svome gospodarstvu, ali nije uspio riješiti imovinsko-pravne odnose. Ukazao je da se domaći kukuruz i pšenica mahom izvoze u Italiju, koja ih onda preprodaje u druge zapadne zemlje, te da se slama iz Slavonije spaljuje u Pečuhu, po cijeni od 1.200 eura po ha ili bali slame od 20 kn. Uz to, drži neprimjerenim da u neviđenoj krizi imamo čak 22.000 ha zemljišta na ugaru (22.522 ha prijavljenog ugara na jedinstvenim zahtjevima 2021., op.a.), odnosno odmoru od proizvodnje, te 120 ha eko oraha na nekadašnjem ratarskom zemljištu.

U raspravi je student Matija Balala ukazao na potrebu određivanja minimalne količine plavoga dizela, tzv. 'mrtve zone' i za proizvođače hrane, koji su sada nalaze pred velikom neizvjesnošću ići i koliko u proljetnu sjetvu, bilo što se tiče gnojiva ili goriva. Nadalje, prof. dr.sc. Ivan Pejić drži da treba bolje povezati znanost i proizvođače hrane, jer su, kaže, savjetovanja agronoma postala sama sebi stvrha, na koja već dugo ne dolaze ni veliki poljoprivredni proizvođači.