Danas, u nedjelju 29.12. na valovima prvog programa Hrvatskog radija emitira se posljednja Emisija za selo i poljoprivredu pod ravnanjem doajena hrvatskog agrarnog novinarstva, novinara i urednika Martina Vukovića
Povodom posljednje Emisije za selo i poljoprivredu pod uredničkom palicom Martina Vukovića i njegovog skorog umirovljenja razgovarao sam s kolegom, dugogodišnjim kroničarom domaćih agrarnih zbivanja.
Martine, priča se 'po selu' da krajem ove godine ideš u mirovinu, a po svemu što znam o tebi, ti sve samo ne miruješ?
Ne mislim prestati raditi, bez obzira na mirovinu. U ovom sam poslu, 40-ak godina, još iz nekakvih početaka na Radio Županji, dopisivanja ili suradnje s Večernjim listom, na televiziji preko Zagrebačke panorame i suradnje s Ružicom Trauber, da bi onda tamo 90-ih godina otišao na radio pa uz uredničke poslove na vijestima surađivao u Emisiji za selo i poljoprivredu. Posljednje desetljeće i pol sam bio jedan od urednika emisije. Uz sve te poslove koje sam radio na HRT-u sam uvijek imao i drugih zanimacija, bilo kroz Društvo zagrebačkih Slavonaca, Šokadiju ili kroz neke druge, Rotary kluba i tako.
Dok sam bio na Radioteleviziji surađivao sam i u Areni, Vikendu, Gospodarskom listu i tako dalje. Ostao je nerv za pisanje pa sam upravo ovih dana predstavio dvije knjige. Budući da sam Babogredac, rođen tamo, napisao sam dvije knjige "100 godina vatrogastva u Babinoj Gredi“ i "100 godina nogometa“. Pripremam i jednu veliku knjigu, monografiju Babine Grede, ali to kao urednik knjige i jedan od autora, s velikom grupom ljudi - od akademika Stjepana Čosića i drugih ljudi iz znanstvene zajednice.
Babina Greda je naselje i općina 15-ak kilometara zapadno od Županje u Vukovarsko-srijemskoj županiji s nešto više od 2.700 žitelja
Je li u ta četiri desetljeća netko ostavio poseban utjecaj na tvoj novinarski opus?
To je prije svega jedan čovjek zbog kojeg sam valjda i zavolio novinarstvo, zvao se (pokojni je) Miro Maričić sa Radio Županje. Uz njega sam upoznao, i on mi je puno pomogao, Joža Strbašić iz Večernjeg lista, da bih kasnije došao na televiziju. Tu sam doduše počeo kao asistent režije, asistent Jure Kneževića, a potom sam počeo raditi s Ružicom Trauber. Ono što mi je posebno ostalo u sjećanju je suradnja s pokojnim, svi su nažalost pokojni, urednikom Večernjeg lista i kolegom koji je pratio poljoprivredu Ivom Lajtmanom.
Posljednji s kojim sam proveo prekrasne dane bio je kolega Zlatko Šimić iz Jutarnjeg lista. Sve su to novinari koji su zaista živjeli poljoprivredu, koji su uživali u tom poslu. Razumjeli smo jednako probleme, shvaćali ih jednako.
Ružica Trauber bila je poznata televizijska novinarka i urednica koja je tri desetljeća vodila Poljoprivrednu emisiju Televizije Zagreb
Javni servis je obilježio tvoj novinarski put. Sad si korak do mirovine pa možeš potpuno slobodno komentirati - u kakvom je on stanju danas? Ispunjava li javni servis vlastitu ulogu?
Teško je uspoređivati vrijeme kad sam počeo, kad sam ja nekada kao mlad i još gimnazijalac slušao Emisije za selo i poljoprivredu koju su uređivali Momir Jovičić i Ivica Fodor i ovo vrijeme kad sam radio s Ružicom, kad je bila jedna televizija i svake četvrte nedjelje bili dio jugoslavenskog medijskog prostora. Bila je jedna televizija u Hrvatskoj s dva programa, danas ih imamo bezbroj, jedino me malo tuži to da je i unutar sustava HRT-a radio zapostavljen, ne ulaže se dovoljno u razvoj vrijednosti koje radio pruža.
Ali radio je pružio prilično dobar otpor najezdi interneta posljednjih desetljeća, on je zadržao svoju poziciju. Čak bih rekao da su televizije i tiskovine lošije prošli?
Da, zato što ga ljudi mogu slušati u autu, u staji, u traktoru, pa je to sva sreća za radio, zato može opstati. Iako danas imamo pregršt tih nekakvih lokalnih radiostanica, regionalnih, onda im HRT prvi program zbog koncepcije bude u drugom planu.
Bez obzira na to, Emisija za selo i poljoprivredu ima dobar doseg? Poljoprivrednici ju rado slušaju.
Emisija za selo i poljoprivredu, ne samo što je uz emisiju za pomorce najstarija emisija HRT-a i emitira se punih 76 godina, nego je ona unatoč svemu i svim problemima, i danas najslušanija emisija svih programa Hrvatskog radija (i 1. i 2. i 3.). E sad koliki je doseg to je pitanje istraživanja, ali ajde uzmimo da ima negdje oko 40 tisuća stalnih slušatelja.
Respektabilan broj s obzirom na veličinu našeg agrara. Kad govorimo o informiranju samih poljoprivrednika, jesu li oni dobro informirani danas?
Mislim da nisu dovoljno dobro informirani, da se pokušavaju snalaziti na različite načine. Misle da do informacije mogu doći nekim svojim privatnim kanalima, umjesto da se koriste danas i ovim suvremenim tehnikama, internetom.
Imam jedno teško pitanje. Od jednog tvog kolege prije više godina sam čuo: "Martin je novinar navijač“. Kako to komentiraš?
Ne znam što mu je to značilo, osim što se smatram navijačem za proizvodnju, za kvalitetne poljoprivrednike i proizvođače, a ne one koji na račun proizvodnje hrane dobivaju novce, muljaju i žive jako dobro.
U ovih 15 godina koliko uređuješ Emisiju za selo i poljoprivredu, prošlo je niz ministara/ica. Koji je ministar/ica je na tebe ostavio najbolji dojam, a tko je bio najlošiji?
Ne samo u ovih 15 godina, sjećam se ministara i iz bivšeg sustava. Najveći je problem što nemamo stabilnu ili jasnu poljoprivrednu politiku i naši ministri dolaze prvo do nekakve svoje ideje kroz mandat, neki traju par mjeseci, neki nekoliko godina, a da nitko ne razmišlja o tome kako će njihove odluke donijeti posljedice na budućnost. Tako smo imali ministra koji je zastupao tezu da naše poljoprivredne kombinate treba uništiti i u tome se i uspjelo. Imali smo ministre, ili puno njih, koji stalno propagiraju "mi smo za male“, kako bi dobili glasove tih malih, koji daju puno novaca za te male, a koji se bacaju i koji ne donose nikakav rezultat.
Po meni, imali smo samo jednog ministra koji je imao viziju, međutim, pao je zato što se protivio beskrupuloznoj privatizaciji nekoliko poljoprivrednih tvrtki i njihovoj kupovini bez novaca - to je bio Zlatko Dominiković.
Kad bi ti bio ministar domaćeg agrara na dva tjedna, koju bi odluku donio?
Ne može se naša poljoprivreda riješiti u kratkom vremenu zato što nemamo nikakvu koordinaciju između raznih ministarstava i sustava. To je nešto najpogubnije za Hrvatsku. Poljoprivreda je još u sjajnom stanju kakav nam je obrazovni sustav, a on donosi dugoročno dalekosežnije negativne posljedice za budućnost.
Puno si putovao, bio u raznim zemljama i izvještavao o stanjima tamošnje poljoprivrede i u poziciji si da možeš naš agrar komparirati u odnosu na druge. Gdje je danas on u nekoj globalnoj poziciji?
Mislim da ga uopće ne možemo uspoređivati. U svim tim zemljama u kojima sam bio, od Novog Zelanda, Južnoafričke Republike, SAD-a itd., mi smo zaista mali, ali to ne znači da nismo mogli izgraditi smislenu poljoprivredu. Međutim, mi smo postali nažalost jedna nacija koja živi od poticaja, ne od rada i to je ono natragičnije, u kojem smjeru idemo.
Prilično si kritičan u ocjenama, jesu li Hrvati općenito prekritični? Nedostaje li međusobnog razumijevanja? Proizlazi li nepovjerenje i zbog udaljavanja politika od malog čovjeka?
Politika je napravila najveći nered u svemu, pa tako i u poljoprivredi. Meni je pretužno kad ja dođem u neko mjesto i onda moram razmišljati i provjeravati s kim razgovaram, koja je njegova politička opcija ili kad u svom rodnom selu shvatim da u jednu gostionu idu oni koji su HDZ, u drugu SDP, HSS, i tako dalje. I svi samo pričaju protiv države, a nitko ne razmišlja o svom doprinosu, svom radu, zalaganju, o budućnosti što radi zemlji, što radi na svom gospodarstvu.
Kakav je osjećaj kad tražiš odgovor od nadležnih, a vidiš da ti oni svjesno ne daju tražene informacije?
Pa oni su tu da lažu, da sakrivaju svoj nerad. To jednostavno moraš jednog dana shvatiti i kad to shvatiš, onda u jednu ruku ti oni više i ne trebaju da bi došao do informacija. Jer, ono što će ti oni dati, to ionako već piše na internetu ili u nekim njihovim priopćenjima, a to je uglavnom bezvrijedno za tvoj posao, za informiranje.
Jesi li imao problema u obavljanju novinarskog posla tijekom karijere?
Bilo je nekih pokušaja, putem tužbi. Dobio sam dvije sudske tužbe. Jedna je bila neizravno na mene, bila je na HRT pa sam na sudu rekao da mi je žao što sam samo svjedok, što nisam tuženik, iako se izravno odnosilo na ono što sam ja rekao. Bilo je nekih prijetnji, ali moji nadređeni su shvatili da nema nikakvih opasnosti za njih i njihovu poziciju pa su me pustili na miru.
Iza tebe je 15 godina vođenja Emisije za selo i poljoprivredu, zajedno s kolegama. Koja ti je bila najdraža, a koja najtužnija?
Pa meni je najdraže ono na što sam ujedno i najponosniji, a to su su dvije emisije. Jedna je bila u prosincu 1996. godine kad smo nakon višemjesečnih priprema, s kolegama iz Radio Osijeka realizirali uživo emisiju iz još tada okupirane Baranje i to u emisiji izravno u kojoj su sudjelovali i predstavnici okupatorske i službene hrvatske vlasti. Nikada nitko nije ništa slično napravio. Druga emisija na koju sam ponosan je kada smo povodom 70. obljetnice emisije, a kao predsjednik Društva agrarnih novinara Hrvatske u suradnji s kolegama, uspjeli dovesti 17 novinara iz 15 država koji su isto izravno sudjelovali u toj emisiji (s imanja Vrakićevih, Siče, Nova Kapela op.a.).
Što te najviše potreslo u poslu? Naveo si lijepe primjere, no sigurno je bilo situacija kad su negativne emocije zaigrale.
Potres na Banovini i štete koju su tamošnji ljudi pretrpjeli.
Jedan si od utemeljitelja i prvi predsjednik Društva agrarnih novinara Hrvatske, kako vidiš budućnost novinarske profesije općenito u današnjem dobu tehnologija?
Biti slobodan, nezavisan novinar danas je izuzetno teško. Jer sloboda ovisi o ekonomskoj slobodi. Ja sam imao sreću da sam, ponavljam, uvijek uz redovnu plaću, obavljao jedan, dva ili više poslova, imao nekoliko prihoda i nikad se nisam plašio da ću ostati na cesti ako ostanem bez posla, nego sam znao da ću sebi osigurati egzistenciju. Danas je puno toga, puno ima ljudi koji se bave novinarstvom koji ne znaju osnovne ili temeljne postavke novinarstva i to je ono što šteti profesiji. U agrarnom novinarstvu, ali i ne samo agrarnom, nažalost, ima malo ljudi u redakcijama i oni koji moraju pratiti pet različitih tema, ne mogu kvalitetno raditi.
Da ti se malo vratiti u prošlost...
... opet bih bio novinar.
Ima i nastavak. Bi li mladom Martinu savjetovao da se bavi novinarstvom, a posebno u kontekstu 'poslovice' koja kaže da je novinarstvo jedna krasna profesija, samo ako se na vrijeme napusti?
Mladom Martinu bih isto savjetovao, a to je tamo 1976. ili ‘77. godine, što je skoro 4,5 desetljeća. No danas sam ipak sretan što se moja kćer nije, kako se mnoga djeca prihvate posla koji im rade roditelji, uzela tog posla.
Možeš li, bez straha od etikete jugonostalgičara, reći koje je razdoblje bilo najbolje za novinarstvo, u ovih 40-ak godina koliko radiš u branši?
Predratno razdoblje, dakle pred početak 90-ih, mislim da je tada bilo najviše medijskih sloboda.
Tko će te naslijediti u emisiji?
Uz kolegicu Mirtu Milas, malo sam educirao kolegu Filipa Matijevića, a žao mi je što u mojoj upravi nitko ne razmišlja ili zasad ne razmišljaju, da to netko treba raditi i u Zagrebu.
Ne kriješ svoje slavonske korijene, dapače, poznato je da organiziraš okupljanja tamburaša, Šokačku rapsodiju, pa za kraj - koja ti je omiljena tamburaška pjesma? Na koju se, kako se kaže, naježiš?
U san mi dođu tambure.
Evo izvoli Martine, tebi u čast, ali kud baš tu najskuplju?
Tagovi
Autor
Marinko Petković
prije 1 mjesec
Cestitam, svaka cast Martine!
Maja Celing Celić
prije 1 mjesec
Sretno dalje, dragi Martine! 🥰
AKTIVA
prije 1 mjesec
Gospodinu Martinu svako dobro u mirovini i hvala mu za sve nedjelje u kojima nas je informirao o aktualnim temama u poljoprivredi. Hvala!
Đuro Japaric
prije 1 mjesec
Damire i ostali , nisam ja imao sreće da budem u Emisiji , već su to dopustili , a ja sam na korektan način iznio podatak da se iz Zagreba ne može raspolagati sa državnom zemljom ! Informacije radi ministar Jakovina nije htio uzeti nikoga u Povjerenstvo iz Udruge OPG za pisanje Izmjena Zakona , već je uzeo JUDE iz HPK ! Pohvaliti ću i Jakovinu , poznajemo se , na ukidanju OBVEZNOG članstva za OPG u HPK ! U Plodovima zemlje bio sam dva puta , prvi puta je cijela emisija bila o BEOGRADSKOM Zakonu o nasljeđivanju ! U drugoj prilog je bio o uzgoju i promociji domaćih božićnih drvaca !
Damir Senj
prije 1 mjesec
Bolje slušati na radiju bar nigdje nevidiš na radiju da kao na HRT u plodovima zemlje, u lijevom čošku piše SRAM. Đuru ti si imao sreče kad si bio u plodovima zemlje, tada se nisu sjetili toga natpisa SRAM, da sam ja bio urednik a ti meni gost u emisiji ja bi priljepio u gornji lijevi čošak tv-a SRAM TE BILO 😂😂😂😂😂
Đuro Japaric
prije 1 mjesec
Imao sam priliku sudjelovati u Emisiji za selo i poljoprivredu u ime uništene Udruge OPG Hrvatske - Život , nakon koje je ravnateljica Agencije za državnu zemlju , Blaženka Mičević uvažila da se raspolaganje sa državnom zemljom spusti iz Zagreba na županijsku razinu ! Imao sam priliku upoznati g . Vukovića na sahrani kuma koji je poginuo padom sa ljestava , a koji je sa g. Vukovićem organizirao koncerte tamburaša u Lisinskom ! Dobro zdravlje gospodinu Vuković ! A novi urednik neka me pozove radi prijedloga Ustavnom sudu da se UKINE obvezna članarina za OPG za Vladinu HPK , čije se gospodine Vedrane propagirali nedavno na Agroklubu ! Dobiti će i Agroklub prijedlog pa ga objavite !