Hrvatski lipicanci na UNESCO-ovoj listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva

Međuvladin odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu UNESCO-a na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva upisao je multinacionalno nominiranu "Tradiciju uzgoja lipicanaca (Lipizzan horse breeding traditions)“. 

Nominaciju je prijavila Slovenija, u ime osam država koje održavaju ovu tradiciju, a pored nje to su: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Mađarska, Italija, Rumunjska, Austrija i Slovačka.

Zajedničke mjere zaštite

Slovensko ministarstvo kulture, navodi kako je konj lipicanac stoljećima imao simboličnu ulogu u svih osam zemalja.

"Registracijom potvrđujemo snažnu kulturnu dimenziju koja se, između ostalog, očituje u bogatoj kulturnoj baštini i društvenim značenjima koja danas poprima uzgoj lipicanaca. Bliska saradnja zemalja će se naravno nastaviti i nakon registracije. Imamo obvezu provoditi zajedničke mjere zaštite ove nematerijalne baštine, na što smo se obvezali nominacijom", navela je Špela Spanžel, v.d. direktorice Uprave za kulturna dobra Slovenije.

Istaknuli su i širok spektar kulturnih i društvenih praksi, znanja i vještina, kao i usmene tradicije, proslava i konjičkog sporta u vezi s uzgojem lipicanera. Primarna svrha uzgoja konja, temeljena na pomno dokumentiranom iskustvu i poznavanju evolucije pasmine, vezana je uz klasičnu dresuru i konjički sport, s kojim se poistovjećuju sve zemlje sudionice. U nekima je proširen i na svakodnevni život seoskih zajednica u kojima je lipicanac bio radni konj.

Hrvatski uzgoj lipicanaca najveći u svijetu

Kako je navelo Ministarstvo poljoprivrede, na našem području lipicanci su uzgajani već oko 1800. godine u ergeli grofa Andrije Jankovića u Terezovcu (današnjem Suhopolju) kod Virovitice. Danas su na hrvatskom uzgojnom području, najviše zastupljeni u Slavoniji, Baranji i Srijemu.

Uzgoj lipicanaca u Hrvatskoj provodi se u dva oblika: u državnim ergelama i zemaljski uzgoj u seoskim gospodarstvima. Između oba načina, pojašnjavaju, postoji uska povezanost koja se razvija od 19. stoljeća, a posebno je naglašena od 20-tih godina 20. stoljeća kada su osnovane i prve konjogojske udruge  na području Slavonije.

"Osobitost hrvatskog uzgoja je u tome što su lipicanci postali dijelom narodnog uzgoja i tradicijske kulture", naglašava Ministarstvo dodajući da je početak izgradnje lipicanske pasmine 1580. godina u ergeli Lipica, a kasnije se širila na prostoru država bivše Austro-ugarske monarhije. U istim državama nastajale su državne i privatne ergele te privatni nacionalni uzgoji.

Inače, lipicanac je rezultat dugotrajne, stroge i sustavne selekcije zbog čega je postao jedna od najpoznatijih svjetskih pasmina. 

"Hrvatski uzgoj lipicanaca je najveći u svijetu i broji 2.244 grla, a jedini je nacionalni uzgoj koji sadrži lipicance dva tipa (dva uzgojna cilja), "zaprežni“ u Đakovu i privatnom uzgoju i "klasični“ u Lipiku, koje kao takve treba u budućnosti sačuvati dobro osmišljenom i vjerodostojno vođenom jedinstvenom nacionalnom uzgojnom strategijom", zaključuju iz resornog ministarstva. 

Lipicanci na ergeli u Lipiku dobivaju nove prostorije

U ovom pothvatu zajedno su sudjelovali predstavnici državnih ergela, privatni uzgajivači, stručnjaci za nematerijalnu kulturnu baštinu, stručnjaci za kulturu, istraživači i lokalne zajednice. Na sjednici Odbora koja je održana u glavnom gradu Maroka, Rabatu donesena je i odluka da se na tu listu uvrsti i tradicija pčelarstva u Sloveniji.  

Na stranicama UNESCO-a pod točkom 7.b.40 objavljeno je više informacija o nominaciji tradicije uzgoja lipicanaca.