Godina je dana od prvog potresa, kako smo pomagali poljoprivrednicima na Banovini?

Godinu dana je prošlo od prvog potresa u Petrinji (28.12.2020.) koji je prethodio onom razornom od 29. prosinca. Oči cijele Hrvatske bile su uprte u Sisačko-moslavačku županiju. Narod se u trenu (samo)organizirao i pohitao na Banovinu ili Baniju (kako već tko naziva to područje), ne bi li volonterskim radom pomogao službama u otklanjanju ruševina i organizaciji života.

Sa svih strana izravno su stradalnicima na kućni prag dovozili hranu, toplu odjeću i obuću, higijenske potrepštine, deke, vreće za spavanje i ostalu nužnu humanitarnu pomoć. Vijesti koje su narednih dana dolazile bile su fascinantne, građani Hrvatske opet su pokazali svoja velika srca, a pomoć je počela dolaziti i iz inozemstva i zemalja regije. Nas ovdje zanima podrška poljoprivrednicima pa se, izdvojivši nekoliko primjera, prisjećamo kako je bilo tih prvih dana, što su poduzimale lokalne vlasti, što Ministarstvo poljoprivrede.

Dramatične su bile slike s farmi i stočarskih dvorišta: krave, svinje, ovce i koze čekaju pomoć zatvorene u polurazrušenim štalama i štagljevima, a nova podrhtavanja prijete ih dokrajčiti. Često su u blatu, vodi do koljena i vlastitom izmetu. Mlade i bolesne životinje umiru od hladnoće. Neki uzgajivači su ih počeli prodavati nakupcima u bescjenje, a većina ih nije željela napustiti, čak i po cijenu vlastitog života jer su vezani uz svoje životinje. Zato su, prema kriterijima stožera, imali prednost pri dodjele kontejnera i kampica.

Dobar prijatelj se javlja kad je najteže 

Jedan od onih koji je među prvima dobio kampicu je Milan Ognjenović iz zaseoka Švrakarica u kojem živi tek 15 vremešnih stanovnika. Kuća obitelji Ognjenović dobila je crvenu naljepnicu što znači da supružnici Milan i Martina s troje djece, u njoj nisu mogli stanoviti. Bave se stočarstvom, počeli su s nekoliko koza, a sada uzgajaju tridesetak ovaca i obrađuju nešto malo zemlje. "Kampica nam je puno pomogla u tim danima kako bi napuštali svoje selo i da bi mogli ostati uz svoje blago“, kaže nam Ognjenović.

Hrvatski poljoprivredni zadružni savez (HPZS) odmah je nekolicini poljoprivrednika darovao vodene pumpe, grijalice, gumene čizme i zaštitne cerade za oštećene objekte na području između Petrinje i Gline. "Dobar prijatelj se javlja kad je najteže pa smo tako donirali koliko smo mogli, ali i obišli poljoprivrednike te im uputili riječi podrške da nisu sami na ovom potresima jako stradalom području Banovine", izjavio je tada novinarima upravitelj HPZS-a Božo Volić.

Među onima koji su odmah pohitali u pomoć je i koprivničko-križevačka udruga Potkalnički konjari. Skupili su i već za novu godinu donijeli 40 bala sijena i šest tona pšenice, a par dana kasnije i 70 rolo-bala i još 15 tona žitarica. Vukovarsko-srijemska županija donirala je POG-ovima 45 svinja namijenjenih rasplodu, tvrtka "Koka" četiri tisuće jednodnevnih pilića, a grupa "Vindija" 31 tonu hrane "Blagodar" za hranidbu stoke, Zadružna Zveza Slovenije deset tisuća eura…

Samo dan nakon potresa Srpsko narodno vijeće (SNV) je pokrenuo humanitarnu akciju "Banija je naša kuća" na kojoj je prikupljeno ukupno 2.142.688,99 kuna. Njihov Centar za investicije i razvoj održao je osam informativno-edukativnih radionica i individualna savjetovanja za preko 150 poljoprivrednika za prijavu na natječaj za obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala (operacija 5.2.1.). Tim savjetnika za pisanje i podnošenje projektnih prijava za financiranje projekata obilazio je teren kako bi ohrabrio poljoprivrednike da ne odustaju, pomogao im u svladavanju kompliciranih uvjeta, ispunjavanju zahtjevne procedure i pribavljanju brojne dokumentacije.

Pomoć u rješavanju zahtjeva za potporu 

Kako bi što brže i jednostavnije ostvarili pravo na potporu pomoću koje će obnoviti svoja poljoprivredna gospodarstva, mehanizaciju i proizvodne površine, pri popunjavanju zahtjeva za potporu poljoprivrednicima su na raspolaganju bili i djelatnici Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede.

200 sela pogođeno potresom - ljudi ne žele napustiti stoku

Poljoprivrednici su više-manje zadovoljni, pomoć je stizala, to se ne zaboravlja. Jednu skupinu zatekli smo na punktu gdje volonteri akcije "Banija je naša kuća“ dijele vreće kukuruza i umjetnog gnojiva. Mirjana Maričić iz Dragotini radi kao trgovkinja. Zajedno sa suprugom bavi se ovčarstvom i to im je dopunski izvor prihoda.

"Trenutno imamo 73 ovce i dvadesetak mladih. Imamo i nešto zemlje pa nam je plan jednog dana od toga živjeti. Dosta nam znači ova pomoć, ne moramo ulagati svoja sredstva. Po članu smo dobili dvije vreće kukuruza i dvije vreće umjetnog gnojiva“, rekla nam je Mirjana.

Zadovoljan je i Boris Adžić iz Donjeg Klasnića koji obrađuje sedam hektara zemlje. Na njegovom gospodarstvu je pet krava i deset svinja, Vindiji dnevno preda od 30 do 40 litara mlijeka. "Svaka pomoć je dobra. Jedna takva vrećica sjemenskog kukuruza je 300 kuna, a dobio sam dvije pa uštedio 600 kuna plus umjetno gnojivo, znači tisuću kuna“, računa Adžić.

*Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije u okviru javnog natječaja za poticanje kvalitetnog novinarstva