Velik dio europske biološke raznolikosti nalazi se na 60 posto europskih površina koje su u privatnom vlasništvu, a njezina zaštita vlasnike košta.
Strategija biološke raznolikosti EU 2030. predlaže zaštitu 30 posto ukupne kopnene površine, a to je moguće samo uz aktivno sudjelovanje i privatnih vlasnika zemljišta. Imamo li potrebne alate i instrumente kako bi se osiguralo njihovo sudjelovanje - pitanje je o kojemu se raspravljalo ovoga tjedna na webinaru kojega je organizirao Forum za budućnost poljoprivrede (FFA).
Naime, velik dio europske biološke raznolikosti nalazi se na 60 posto europskih površina koje su u privatnom vlasništvu, a njezina zaštita vlasnike košta. Cilj je kroz intervencije vlada država članica EU pomoći vlasnicima u zaštiti, kroz subvencije, potpore i druge pogodnosti.
No, takvi su projekti mnogima novi ili čak nepoznati, a u pojedinim nacionalnim, regionalnim i europskim zakonima i politikama čak i ne postoje.
Philip Tabas, savjetnik u organizaciji The Nature Conservancy, ustvrdio je kako se privatne vlasnike u zaštiti treba motivirati kroz financiranje, poticaje i ulaganja u njihove aktivnosti, a putem zaklada i javnih agencija.
Naime, klimatske promjene vremenom trajno mijenjaju krajolik i njegov identitet zbog čega treba ubrzati tempo očuvanja zemljišta kako bi se spriječio gubitak biodiverziteta. Kako kaže Tabas, treba pronaći "sweet spot" zemljišta, određene oaze koje su očuvane i ekonomski isplative te ulagati u njih.
Kao dobar primjer spominju se Sjedinjene Američke Države koje imaju duboko ukorijenjenu tradiciju privatnog vlasništva, ali i dostupne podatke o tome kako ju očuvati. Pored toga, ondje raste pokret povjerenja u zemlju, a njezina zaštita je inicirana kroz lokalni pristup. Također, u SAD-u je dostupan širok spektar poreznih olakšica za vlasnike privatnih zemljišta.
A upravo je to ono što nedostaje zemljama EU.
Tilmann Disselhoff, predsjednik Eurosite mreže i koordinator projekta "Life ELCN", proučavao je koncept "služnosti" u konzervatorske svrhe u kontekstu EU, a na temelju primjera iz SAD-a. Naime, služnost se odnosi na pravni ugovor koji dopušta prijenos ili ograničenje prava korištenja nekretnine, a kako bi se zaštitile konzervatorske vrijednosti dobra, bez prijenosa cjelovitog vlasništva. Za razliku od SAD-a, konzervatorska služnost još nije u širokoj upoterbi u Europi, iako je zakonski moguća u većini država članica.
Disselhoff je kao "loš" primjer neiskorištenosti privatnog zemljišta prikazao šumu u Laubachu, u njemačkoj saveznoj državi Hesse.
"Ta je šuma komad prekrasne divljne i predstavlja veliku dobrobit u svojoj okolini. Pravilo obitelji u čijem je vlasništvu, kao i mnogih drugih je: Nemoj prodavati svoju zemlju! To je stvar njihove etike i integracije, ali istovremeno na tom vlasništvu ništa ne zarađaju jer su odlučili da ju neće sjeći nego zaštititi", pojašnjava.
"Naknada za sudjelovanje u sporazumu o služnosti ili ugovorna plaćanja za usluge ekosustava trebala bi biti jednaka iznosu koji bi vlasnik zemljišta dobio kada bi, primjerice, iznajmljivao zemlju u poljoprivredne svrhe", izjavio je Jan Menschaert, stručnjak iz Flamanske agencije za prirodu i šumarstva.
Podsjetimo, očuvanje i obnova ekosustava i biološke raznolikosti dio je Zelenog plana EU, ali i budućeg ZPP-a. Jedan od primjera je agrošumarstvo gdje se šume mogu kombinirati s ratarskim kulturama i zemljištem koje se koristi za ispašu stoke, a ta bi aktivnost mogla ući u program subvencija.
Kada je riječ o instrumentima koji već postoje, tu su, primjerice, IAKS mjere koje predstavljaju potporu za očuvanje okoliša na privatnim gospodarstvima, a neke od njih su zatravnjivanje trajnih nasada, očuvanje travnjaka velike prirodne vrijednosti, uspostava poljskih traka, održavanje ekstenzivnih voćnjaka i maslinika te suhozida i živica.
Podsjećamo da se do 17. svibnja u podružnicama APPRRR-a može podnijeti Jedinstveni zahtjev za izravne potpore i IAKS mjere ruralnog razvoja za 2021. godinu.
Raspravu webinara "Novi alati i instrumenti za očuvanje privatnog zemljišta u Europi" pogledajte u ovom videu:
Tagovi
Autorica