Državno zemljište - što je legalno, a što moralno?

Nacrt Zakona o poljoprivrednom zemljištu javnosti je predstavljen u travnju ove godine. Tada je otvoreno javno savjetovanje u koje se mogao uključiti tko je htio.

Javnost predlaže Nacrt Zakona o zemljištu

Dakle, pomoću e-savjetovanja mogli ste dati svoje mišljenje, prijedloge, primjedbe. Rekao bi čovjek, vrlo transparentno i učinkovito. Prijedlog zakona je prihvaćen početkom kolovoza, upućen je u saborsku proceduru i vjerujemo kako bi uskoro trebao doći na tapetu sabornika.

Poljoprivrednici nisu dovoljno informatički pismeni

One kojih se najviše tiče, poljoprivrednike, odmah je u startu zasmetalo što je - dok su uopće shvatili da savjetovanje traje - ono i završilo. Nisu pratili, nisu bili obaviješteni ili jednostavno nisu dovoljno informatički pismeni da bi na ovaj način sudjelovali u raspravi.

Ivan Klasnić, stočar, mljekar i član izvršnog odbora udruge OPG Život iz Slavonskog Kobaša kaže kako je savjetovanje trebalo biti održano preko županijskih upravnih odjela za poljoprivredu.

"Trebalo je organizirati tribine gdje bi svatko mogao dati svoje mišljenje i prijedloge. Mnogi ljudi i ne znaju za taj zakon, mnogi se ne znaju služiti računalom. Evo, ja prvi nisam ništa komentirao preko e-savjetovanja. Prvo nisam mogao doći do samog zakona, pomogli su mi u Savjetodavnoj službi u Slavonskom Brodu", priča Klasnić dodavši kako je u razgovoru s ministrom Tomislavom Tolušićem predložio da se ograniči pravo na korištenje državnog zemljišta na 100 hektara, a taj je prijedlog i usvojen.

Kako će dati zemlju kad zemlje nema

"Ne kažem da je to mojom zaslugom, ali je ipak ušlo. Ravnao sam se po zapadnim zemljama. Tamo jedan OPG ne može imati više od 100 hektara državne zemlje. Ali nikakve koristi od toga ako se ne napravi revizija dosadašnjih ugovora. Njih ovaj zakon ni ne kači, kakve onda koristi od njega", retoričko je pitanje Ivana Klasnića koji pojašnjava kako oni zakupci koji imaju 10.000 i više hektara državne zemlje te su dobili koncesiju na 30 ili 50 godina, i dalje imaju prednost jer su već u posjedu.

"Nije mi jasno, kome će država dodijeliti zemlju kada zemlje nema. Postoje samo šikare. Neke su veće kompanije nabavile strojeve kako bi iskrčili te šikare, nabavili krave u sustavu krava-tele, neki su se pripremili za natječaj i povući će zemlju, odnosno šikare, ali mi mali proizvođači, nama se ne isplati kupovati takve strojeve. Uostalom ni ne treba nam toliko puno zemlje kao njima", ogorčen je Klasnić ovom taktikom koja se, zaista, ne čini suvislom.

Dodjela se prebacuje na lokalnu samoupravu

Treći kamen spoticanja je što se sav posao oko dodjele zemljišta prebacuje na jedinice lokalne samouprave. Iako, to se čini potpuno logično - da zemlju dodjeljuju oni koji bi trebali najbolje poznavati svoje ljude, svoj kraj, potencijale, uklapati ih u dugoročne planove... I dok se zanosimo tom mišlju, evo Klasnića s hladnim tušem.

"Da, načelnici općina bi najbolje trebali znati što se događa na terenu. Ima općina koje nisu dale čak ni 500 hektara po jednom OPG-u, koje su dobro raspolagale zemljom i prije zakona. Imale su nekakav koncenzus. Ali, oni su u manjini. U svim drugim općinama se zemlja dijeli po kriterijima političke podobnosti ili po obiteljskoj strani."

Više od pola udruga nije aktivno

Došli smo i do četvrtog kamena spoticanja, a to je problem pravosuđa i samog sustava.

"Evo, uzmite Zakon o udrugama. I sam ministar kaže da ne može raditi s 1.200 udruga, ali onda treba napraviti reviziju udruga. Postoji lagan sistem - dati posao upravnim odjelima po županijama. Svake godine udruga treba dostaviti izvješće s godišnje skupštine, sve mora biti transparentno. Garantiram da kada bi se napravio uvid u sve te udruge, da ih nema sigurno 300 do 500 koje rade aktivno. Ni jedan dosadašnji ministar nije ništa poduzeo po tom pitanju. U mjesec dana bi se to moglo riješiti. Sve se može uz dobru volju", ljuti se Klasnić koji bi, osim revizije udruga, napravio i onu reviziju s početka priče.

Naime, velike zakupce državnog zemljišta koji su koncesiju potpisali na 30 i 50 godina, ovaj se zakon "nedotikava" pa Klasnić kaže kako treba napraviti kontrolu gospodarskog programa.

Zašto nitko ne radi kontrolu gospodarskog programa?

"Koncesionari koji su dobili zemlju, dobili su je po gospodarskom programu. Ta zemlja nije išla na javni natječaj, dobili su je pretežno prema projektu kojega su aplicirali u ministarstvu, ali ti projekti nikada nisu realizirani. Istovremno, u ugovoru o poljoprivrednom zemljištu iz 2008. godine stoji da su svaka županija i Ministarstvo poljoprivrede dužni obaviti kontrolu tog koncesionara i to narednih 5 godina od kada je ušao u posjed te uvidjeti da li on poštiva gospodarski program. Ali tu kontrolu nitko ne radi. Kotnrole i revizije šalju nama malima, a velike nitko ne dira", kaže Klasnić ispričavši nam za slučajeve apsurdnih nepravilnosti, ali kako kaže, svi šute iako većina razmišlja isto, ali se nitko ne želi zamjerati.

Dakle, Klasnić i drugi poljoprivrednici, nisu protiv ovoga zakona, no traže da prijedlog što prije ide u saborsku proceduru te da se detaljno razradi uz već spomenute revizije.

Zakon uvrstiti u Ustav RH?

"Važno je i da se uvaže i prijedlozi oporbenih klubova stranaka ako su kvalitetni i ako će donijeti stabilnost na hrvatskom selu, i na kraju da se prijedlog Zakona jednoglasno izglasa. Takav zakon koji bi podržali i izglasali svi zastupnici Hrvatskog sabora treba ugraditi u dugoročnu strategiju razvoja hrvatske poljoprivrede, pa ako je moguće i u stavak nekog članka Ustava RH. Tek tada bi taj zakon imao smisla, inače kada dođe do smjene vlasti, a ona će doći kad-tad, ponovno će se donositi novi zakon, i tako u nedogled", zaključio je Klasnić.

Foto: Pixabay/Original_Frank