Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Proizvodnja meda
  • 16.01.2023. 09:00
  • Osječko-baranjska, Osijek

Slavonski pčelari apeliraju - vratite nam potpore po košnici

Što muči pčelare i zašto svinje i krave mogu dobiti potporu, a pčele ne, iako pripadaju istom sektoru – stočarstvu?

Foto: Leticija Hrenkovic
  • 2.326
  • 231
  • 0

U zadnje vrijeme puno je loših vijesti iz domaćeg sektora pčelarstva. Pomori pčela zbog nemara, zlouporaba nacionalne staklenke za med, slabe kontrole i nelojalna konkurencija.

Kako riješiti barem neke probleme u ovom sektoru, razgovarali smo s predsjednikom saveza pčelara Osječko-baranjske županije, Slavkom Stojanovićem i članom najstarije pčelarske uduge u Hrvatskoj PU "Pčela", Danijelom Babićem.

Danijel je jedan od brojnih malih pčelara koji svoj med prodaje na kućnom pragu. Ovaj diplomirani ekonomist, nakon 30 godina rada u naftnoj kompaniji, odlučio je ostatak života posvetiti pčelarstvu i dobro mu ide.

"Od djetinjstva volim med, a ljubav prema pčelarstvu usadio mi je djed. Uvijek sam volio nešto rukama raditi, počevši od prvih košnica koje sam napravio sam. Rad s pčelama pruža mi veliko zadovoljstvo, osjećam se zdravije, a dok fizika i psiha to bude podnosila bavit ću se ovim poslom“, ispričao nam je Danijel Babić.

O proizvodnji nije znao ništa, nikad nije vidio kako se hvata roj, kako se vrca med, ali to ga nije pokolebalo. Uzeo je "knjigu u ruke“ i kako kaže, učio na vlastitim greškama. Danas ima 40 košnica, proizvede oko 800 kilograma godišnje.

A takvih poput njega je većina pčelara u Hrvatskoj, koji imaju do 50 košnica i godišnje proizvedu između tri i pet tona, kako koje godine. "To je solidna proizvodnja koja donosi oko 15 tisuća eura godišnje“, kazao je Slavko Stojanović, predsjednik Županijskog saveza, ali problem je pčelarenje u sivoj zoni.

Neregistrirani pčelinjaci

Mnogi pčelari, kaže on, nisu u Evidenciji pčelara i pčelinjaka, ne šalju med na kontrolu i ne kupuju lijekove za zaštitu pčela od bolesti.

"Nama su najveća opasnost neregistrirani pčelinjaci, 70 posto zajednica je upitno tretirano, tko zna čime, a kad pčele stradaju onda im je netko drugi kriv“, upozorava Stojanović, koji tvrdi da je u devedeset posto slučajeva stradavanja pčela kriv pčelar – "ili nije odradio tretiranje ili je pčela ostala bez hrane, trećega nema“.

Međutim, problem je što i takvi mogu sudjelovati u mjerama iz Nacionalnog pčelarskog programa "Po meni je to smiješno. Ja ako platim 30 eura imam pravo na godišnju potvrdu za kamion i da sudjelujem u natječajima, a to ima i onaj koji nigdje na papiru ne postoji i nikom ne polaže račune baš za ništa, pa niti liječi li pčele i čime“, kazao je Stojanović.

Slavko Stojanović, predsjednik saveza pčelara Osječko-baranjske županije

Ministarstvo poljoprivrede izdaje naredbu o tretiranju pčela, ali to je mrtvo slovo na papiru, nastavlja Slavko i kaže da veterinari danas žive od pasa i mačaka, pčele ih ne zanimaju i boje ih se.

Danijel navodi da kupuje lijekove u veterinarskoj ambulanti, za što mora imati recept, ali da nitko ne provjerava kako ih pčelari koriste i kakvo je zdravlje pčela.

"Volio bih da mi bar jednom dođe veterinar, pregleda košnice i da savjet, ako ništa drugo“, napomenuo je Danijel Babić.

Znamo tko prodaje patvoreni med

Danas se rade kontrole punionica, koje moraju zadovoljiti sanitarne kriterije, imati keramičke pločice, toplu vodu i slično, pa se naši sugovornici pitaju zašto jedan dio inspekcije ne bi radio kontrolu pčela.

"Inspekcija izlazi na teren samo kad se pojavi veliki problem, evo već drugu godinu za redom u Međimurju – za koje se zna tko je krivac, a nitko ne odgovara, dok milijune naknade za štetu plaćamo mi - porezni obveznici“, ogorčeno je rekao Slavko Stojanović.

Navodi i da u Hrvatskoj nema mogućnosti neke dublje analize meda, poput one na teške metale, pa sve vrste idu vani na analizu. Državni inspektorat godišnje uzme ograničeni broj uzoraka, a ako analiza pokaže da je patvoren – ne kažu tko je onaj koji ga prodaje.

Ljudi ga sami mogu poslati na analizu, nedavno je to učinio jedan pčelar i sam platio 5 tisuća kuna da dokaže da je patvoren, i uspio je, ali je onda ispao crna ovca u javnosti, kaže Stojanović i tvrdi da "na osječkoj tržnici točno znaju tko prodaje patvoreni i da takvima nitko ništa ne može“.

Vratiti potpore po košnici

Prema službenim podacima u Hrvatskoj je registrirano 9 tisuća pčelara, a godišnja proizvodnja meda se kreće do 8 tisuća tona. Ali kolika je stvarna proizvodnja to još nitko nije dokučio, kažu naši sugovornici.

Danijel Babić, član osječke udruge "Pčela"

Država ne odvaja hobiste od profesionalaca, kao što je to slučaj u Mađarskoj u kojoj svaki pčelar mora u kilogram prijaviti proizvodnju. Tamo dobivaju potporu po drugačijem sistemu, kaže Stojanović i pita zašto u Hrvatskoj "svinje, krave i konji mogu dobiti potporu, a pčele ne, iako pripadaju istom sektoru – stočarstvu“.

Predložili su Hrvatskom pčelarskom savezu da odvoje male od velikih proizvođača i da se u okviru Nacionalnog programa isplaćuju potpore po košnici, ali, potužio se Slavko, na nijedan njihov dopis iz HPS-a nikad nisu odgovorili.

"Treba vratiti potpore po košnici, obvezati pčelara na kupnju lijeka, pa ako to ne učini onda nagodinu ne može dobiti potporu – i gotova priča“, predlaže predsjednik županijske udruge.

Novca za to ima, kaže jer nova nacionalna omotnica za pčelarstvo u razdoblju od 2023.-2027.  ima duplo više sredstava, 28 milijuna kuna, za razliku od 14 milijuna koliko je bilo do sada. 

Slavko pita gdje su "ulupani“ novci iz dosadašnjeg programa preko kojeg se mogu kupiti vrcaljke, trimeri, kosilice? Kaže da nitko ne kontrolira koliko je koji pčelar kupio opreme. "Moja vrcaljka traje već 15 godina, ne treba mi nova svake godine“, navodi Slavko.

Ali ono što im treba svake godine su staklenke. Pčelari imaju mogućnost kupnje nacionalne koja je gotovo duplo skuplja od obične, pa je rezultat dobre ideje brendiranja domaćeg meda, pao u realizaciji.

Nacionalnu staklenku treba subvencionirati

Nacionalnu staklenku za med imaju i Mađari, Slovenci, Srbi, a hrvatska je koncipirana na sličan način. Od četiri početne veličine, u prodaji se mogu naći samo dvije, od kile i pola kile.

U hrvatskim staklenkama, vidjeli smo nedavno, mogao se pronaći i ajvar.

Med u njoj  znači da je prošao kontrolu u Križevcima, a kupcu je jamstvo da je ispravan i kvalitetan. Međutim, cijena staklenke od 5 kuna je preskupa, kaže Stojanović - "Poklopac je još kunu, kao i etiketa, tako da nas ambalaža u startu košta jedan euro“.

Bilo bi logično, nastavlja, da se staklenka subvencionira kroz Nacionalni pčelarski program, ali tu ideju u HPS-u ne prihvaćaju.

S Danijelom i Slavkom razgovarali smo uz kavu i čaj, a kada je konobar poslužio čaj s malim pakiranjem meda, obojica su rekla – to je kineski!

Domaćim pčelarima ne isplati se pakirati med u foliju od 12 grama

Punjenje u tako malu ambalažu, foliju od 12 grama, je jako skupo domaćim pčelarima, kažu naši sugovornici. Linija za pakiranje košta nekoliko tisuća eura, a ulaganje se vraća tek nakon nekoliko godina i nije garancija da će se isplatiti, jer ugostitelji traže što jeftiniji med.

Med iz Ukrajine sad je "in", oni imaju puno cvjetnog kojeg daju ispod cijene, kaže Slavko.

"Strani med otkupljivači dobiju za jedan euro, dođe kontejner od 28 tona s deklaracijom da je prošao kontrolu, stave ga u komoru za dekristalizaciju, pakiraju i prodaju po 4 eura, što je 3 eura čiste zarade“, izračunao je Stojanović.

Većina kupaca gleda cijenu, pa će radije kupiti jeftiniji iz trgovačkog lanca. Uvoz i unos meda u Hrvatsku raste iz godine u godinu, prema podacima HGK.

Pravi med mora kristalizirati

Kupci većinom nisu educirani u prepoznavanju kvalitete, slažu se obojica. Nije stvar u tome da staklenku okrećete i ako se "kugla sporo okreće“ da je u njoj pravi, kaže Stojanović.

"Jedini znak da je riječ o pravom prirodnom je kristalizacija, jer med koji je u tekućem stanju – ne možete razlikovati od ofarbanog šećera. Pravi prirodni mora kristalizirati, a kada ga doma stavite na radijator on se dekristalizira“, kaže ovaj pčelar te ističe da u ovo zimsko vrijeme sve vrste moraju kristalizirati, osim bagremova.

Uljana repica u roku od 7 dana kristalizira, bude kao svinjska mast, kaže Slavko, a suncokret nakon mjesec dana - njegovi su kristali krupni i "jedva kašiku u njega stavite“.

O svim prednostima konzumacije meda potrebno je stalno educirati ljude, naročito roditelje i djecu. Puno se tako može napraviti, zaključili su na kraju razgovora.


Fotoprilog


Tagovi

Proizvodnja meda Danijel Babić Slavko Stojanović Nacionalna staklenka za med Hrvatski pčelarski savez PU Pčela


Autorica

Leticija Hrenković

Više [+]

Magistra politologije s dugogodišnjim iskustvom rada u institucijama državne i javne uprave vezanim za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj.