Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Dežurni cinik
  • 27.05.2022. 12:00

Sve generacije će klicati, živjeli hrvatski zaštićeni proizvodi!

U Hrvatskoj je lani neretvansku mandarinu proizvodilo 5 proizvođača, a ukupno je proizvedeno 6.400 kila. Ljudi moji pa propala je Neretva bez da je itko znao!

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL
  • 2.716
  • 254
  • 1

Dan hrvatskih zaštićenih proizvoda obilježava se 14. travnja, na datum kada je 2015. godine zaštićen naziv "krčki pršut", čime je dobio zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla na razini Europske unije.

Od tada, nitko više od Rovaniemija u Finskoj do Palerma u Italiji, od Lisabona do bugarske Varne ne može proizvoditi proizvod pod nazivom "krčki pršut" jer se od tada on može proizvoditi samo na otoku Krku.

Tim činom, postao je brat sira "Parmigianno Regianno" ili šunke "Seron" po zaštićenosti jer ih štite iste uredbe i ista pravila.

Parmezan se proizvodi samo u regiji Parma u Italiji

Sjećate li se da se tadašnji Sirelin sir "Ribanac" prodavao pod nazivom "Parmezan"?

Mnogi od nas ga još uvijek tako zovu, neki opći naziv za sir koji se riba po tjestenini. Onda je u nekom trenutku taj naš "parmezan"postao "ribanac". Nitko baš nije previše kužio zašto.

Eh, zato, jer je naziv "parmezan" zaštićen na razini EU, može se proizvesti samo u regiji Parma u Italiji po točno propisanim specifikacijama pa tadašnja Sirela više nije smjela svoj sir prodavati pod tim nazivom. Čak nije pomoglo niti to što se naš zove parmezan, a njihov Parmigianno - zakoni kažu da naziv ne smije niti podsjećati na onaj zaštićeni.

Vidjevši kako dobro ide krčkom pršutu (kojeg u sustavu zaštite od 2015. do danas proizvodi jedan proizvođač), uslijedila je masovna zaštita naših autohtonih proizvoda na EU razini pa je tako u šest godina oznaku dobilo 35 proizvoda.

Prema tome, 35 naziva hrvatskih proizvoda - niti onih koji bi mogli dovesti u zabludu kupca da se radi o tom proizvodu - više nitko ne smije upotrebljavati, bez da se nalazi u sustavu njegove zaštite. Za kršenje se plaća kazna od pet do pedeset tisuća kuna. 

Zaštićeni nazivi su između ostalog i "neretvanska mandarina", "paška janjetina", "lički škripavac", "varaždinsko zelje", kao što je zaštićeni naziv npr. "Coca-cola" ili "Microsoft".

Znate li kako se zovu proizvodi koji nose sličan naziv onom zaštićenom? Zovu se plagijati.

Za one koji nose takve "slične" nazive, odnosno plagijate, proizvođačima ili trgovcima se isporučuju astronomske kazne.

Po broju zaštićenih proizvoda po glavi stanovnika smo u vrhu Europe. Prvaci, ili vice prvaci, ali svakako dovoljno visoko da nosom paramo oblake.

I lički škripavac je na popisu (Foto: Ministarstvo poljoprivrede)

Kakva je stvarna situacija? Pa... Hrvatska bi jednako živjela s nula zaštićenih proizvoda. Sunce bi jednako sjalo, tuča bi se pojavljivala oko Petrova, isplate potpora obavljale bi se od studenog do svibnja, grički top bi pucao u podne.

Svaki sustav košta

Da bi neki proizvod dobio taj prestižni status, prije svega, moraju postojati proizvođači koji su ga voljni i željni zaštititi. 

Dakle, zaštitu ne može tražiti država nego proizvođači. Nitko ih na to ne tjera, nitko im ne zavrće ruku i slično. Nakon toga, prolaze proces pripreme specifikacije, njezinog odobrenja, zaštite, sustav kontrole proizvodnje, godišnju certifikaciju proizvodnje, odnosno provjeru sukladnosti proizvoda i proizvodnje sa specifikacijama, označavanje, pa tek onda stavljanje na tržište.

I sve to samo kod onih proizvođača koji žele nositi takvu oznaku i znak. Nije to jeftino, ali je osnovna pretpostavka da takav, zaštićeni proizvod postiže veću cijenu na tržištu pa se onda sustav zaštite isplati. 

Poljoprivredna inspekcija lani utvrdila 33 zlouporabe zaštićenih naziva proizvoda

Naravno, postoji još jedan preduvjet, a taj je da država koja štiti svoje proizvode putem sustava certifikacije, jednako tako kažnjava i uklanja s tržišta one proizvode i proizvođače koji nisu u sustavu, a proizvode istovjetne proizvode.

To znači da bakica koja na zagrebačkom Dolcu prodaje "Rudarsku greblicu", a nije u sustavu zaštite mora biti kažnjena, a njen proizvod uklonjen jer u protivnom - zašto bi onaj koji jest u sustavu zaštite i plati certifikaciju, to radio ako pod istim nazivom može plasirati proizvod bez da plati certifikaciju?

Zašto ja ne bih proizvodio "Levi's" hlače ako mogu!? Stavim onaj znak s dva konja na neke stare hlače i prodam pod "Levis", ma kog briga.

No, kod nas, ali samo za naše proizvode to baš i nije tako. Mi baš ne bismo to radili jer to znači da treba kazniti one koji ne poštuju pravila, a tu se uvijek nađe nečiji sin, nećakinja, kum ili tetka, netko posvećen.

Nemamo nikakvih problema niti dvojbi da kada netko u trgovini prodaje "Ormani" umjesto "Armani", inspektor promptno reagira i zatvori trgovinu, ali ako je naše u pitanju – ma kog briga.

Ja volim baš "ogulinski kiseli kupus" i nijedan drugi

Ne znači nama ništa takav sustav zaštićenih proizvoda, kada istovremeno imamo npr. "Ogulinski kiseli kupus/Ogulinsko kiselo zelje“ kao zaštićeni proizvod, koji se proizvodi točno pod određenim uvjetima, koji mora proći sustav certifikacije, platiti nekog da to certificira, točno označiti takav proizvod i onda ga plasirati na tržište, kada u velikom trgovačkom lancu imamo njihov kućni brend "ogulinski kiseli kupus" koji nije u tom istom sustavu kvalitete, ne plaća certifikaciju, nema sustav slijedivosti.

U konačnici, u Hrvatskoj postoji jedan proizvođač Ogulinskog kiselog kupusa/Ogulinskog kiselog zelja, pa je nejasno kako onda na policama trgovina postoje minimalno 3 proizvođača.

Samo je jedan proizvođač koji nosi zaštićenu oznaku (Foto: K. Ivančić)

To znači da bi inspektor trebao izaći u taj lanac i prema Zakonu izdati prekršajni nalog i naplatiti kaznu. Na taj način bi onaj koji proizvodi taj proizvod u sustavu bio zaštićen, a ne prepušten samovolji pojedinaca.

Zamislite situaciju u kojoj neka auto kuća mijenja oznake na Škodi i prodaje ih pod VW – kazna koju bi dobila ta auto kuća dovela bi u pitanje njegovo poslovanje, ali ne kod nas, kod nas može.

Koji onda interes ima poljoprivredni proizvođač plaćati certifikaciju kako bi bio u sustavu kvalitete, ako to isto može bez da ga itko kazni, izvan sustava?!

Dakle, ne može nama biti ni na čast ni ponos činjenica da imamo 35 zaštićenih proizvoda, a da pritom niti imamo proizvođače tih proizvoda, odnosno da nam proizvode tih naziva proizvode oni koji nisu u sustavu kvalitete.

Bez sustavnog kažnjavanja ljudi koji namjerno zavaravaju potrošače plasirajući 'kinesku robu' pod domaću mi stvaramo jedan privid naše veličine i važnosti. Jedno potemkinovo selo zaštićenih proizvoda na EU razini.

Za neke zaštićene proizvode nemamo ni jednog proizvođača

Prilično je porazna činjenica čak na granici obmane, u kojoj uz veliku pompu objavljujemo kako smo zaštitili 500-ti proizvod, a prema podacima Ministarstva poljoprivrede za 35 zaštićenih proizvoda imamo ukupno 138 proizvođača gdje za pojedine zaštićene proizvode nemamo niti jednog certificiranog proizvođača (kao npr. "Varaždinski klipić", "Bračko maslinovo ulje", "Bjelovarski kvargl"), dok u nekima imamo neke biblijske brojeve poput Neretvanske mandarine gdje je ukupno certificirano 6.400 kg.

Dakle, "Neretvanska mandarina" je zaštićeni naziv i svaka mandarina koja se oglašava kao takva mora biti certificirana – to je zakon.

U protivnom, ako se oglašava i prodaje, a nema onaj prepoznatljivi, okrugli plavo-žuti znak, zove se plagijat. Znam da je možda teško razumjeti zašto, jer je i ova proizvedena u dolini Neretve, i ova je dobra, i ova je mandarina, ali naziv "Neretvanska" može imati samo ona koja je dobila potvrdu o sukladnosti - nijedna druga.

Proizvođači neretvanske mandarine tražili su od ministarstva da se naziv zaštiti, ministarstvo je zajedno s njima prošlo cijelu golgotu do EU zaštite, a onda proizvođači više ne žele u sustav jer s druge strane država ne kažnjava one koji proizvode plagijate.

Gdje rastu te neretvanske mandarine? (Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL)

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u Hrvatskoj je 2021. godine Neretvansku mandarinu proizvodilo 5 proizvođača (da, i ja imam upitnik nad glavom), a ukupno je proizvedeno 6.400 kila.

Šokiran sam činjenicom da to u biti znači kako je proizvedena na manje od 1 ha te godine. Ljudi moji pa propala je Neretva bez da je itko znao!!! U njoj više ne rastu mandarine.

Ne znam što se točno događa, ali HRT je 25. 9. 2021. objavio kako je počela berba neretvanske mandarine i da će se ove godine ubrati gotovo 40.000 tona. Ma to je sigurno greška, HRT je sigurno mislio na "nepalske mandarine" jer "neretvanske " je te godine bilo 6.400 kila, pardon prave, originalne je bilo toliko, ali je valjda one fejk bilo 99,98%. Te 2021. godine, u Hrvatskoj smo imali i pomor janjadi na otoku Pagu jer je 30.000 rasplodnih ovaca ojanjilo svega 800  komada "paške janjetine". Čak 97,3 posto ovaca na ovom otoku, te, kataklizmičke 2021. godine, se nije janjilo, ili ta druga janjad nije bila originalna paška?!

Sad sam stvarno uvjeren da smo mi Božji narod!

Pa mi kao Isus na obali Tiberijadskog mora nahranismo mnoštvo sa 800 paških janjaca. Gledajući cijeli popis proizvedenih količina zaštićenih nam proizvoda za 2021. godinu izgleda kao da je netko radio popis za kupovinu za malo jaču slavonsku svadbu.

Prema istom tom popisu, u Lici nitko nikada nije proizvodio sir Škripavac, u Zagorju se nikada nije vrcao Bagremov med, a na otoku Braču odavna je umrla proizvodnja maslinovog ulja.

Dakle, ovo je poraz zdravog razuma. Broj zaštićenih proizvoda raste, a broj proizvođača pada te je prosječno 2021. godine u sustavu bilo 4,3 proizvođača po zaštićenom proizvodu.

Bračka maslina (Foto: M.C.Celić)

Ne želim voziti Škodu Oglaviju

Moram se još jednom vratiti na to što znači zaštićeni naziv.

Biste li kupili automobil brenda "Uadi" ili "BKW" ili biste htjeli da je taj automobil ipak "Audi" ili "BMW". E, o tome pričamo. U poljoprivredi postoje i Porsche i VW, ali i Dacia i Wartburg te ako smo zaštitili neki proizvod onda je potrebno da taj proizvod i tu zaštitu dosljedno provodimo, a ne da pod Dalmatinski pršut (i platili certifikaciju) dozvolimo prodaju "Pršut iz Dalmacije" koji nije proizveden u skladu sa specifikacijama i da nas baš boli briga.

Nije ovdje priča o tome možemo li svi voziti BMW ili Audi, zato postoje i Škoda i Dacia i pregršt drugih brendova, ali brendova, a ne fejk brendova.

O tome govorimo, proizvod koji nosi oznaku zaštite garantira potrošaču da je sustav kontrole u proizvodnji zadovoljen po točno propisanim procedurama, da je taj proizvod jednake kvalitete kao i drugi koji nose istu oznaku u pravilu više razine kvalitete od onih koji ju nemaju.

Pitam se često zašto je tome tako. Fantastičan podatak dobili smo i od Državnog inspektorata. Namjerno to kažem jer su podaci stvarno u domeni fantastike.

Lani je četvrtina  inspekcijskih nadzora rezultirala nesukladnošću

Inspektorat godišnje obavi stotinjak kontrola zaštićenih naziva i to kod trgovaca, ugostitelja i proizvođača, 2021. godine obavljeno je ukupno 145 nadzora.

Od tog broja oni godišnje utvrde 20-ak posto nesukladnosti (npr. 2021. 26,21 posto odnosno četvrtina nadzora). Dakle, četvrtina svih nadzora je rezultirala nekom nesukladnošću.

U normalnom svijetu tolika količina nesukladnosti znači da se pali crveni alarm i da se dogodine trebaju provesti još jače kontrole. To je uređen sustav.

Misli li itko da je moguće da od 40.000 tona navodno ubranih mandarina u dolini Neretve, njih 39.993 tone nisu bile "neretvanske". Ili je baš svaka mandarina koju sam ja vidio te dvije tisuće i dvadeset prve ona iz kvote od 6.400 kg?

Apsolutno je nevjerojatno da u 77 nadzora u 2020. godini i 85 nadzora 2021. godine u trgovačkim objektima uvažavajući činjenicu da "Ogulinski kiseli kupus/Ogulinsko kiselo zelje“ proizvodi jedan proizvođač, inspektori nisu primijetili da se na policama nalaze proizvodi istog naziva od minimalno tri proizvođača. 

Stvarno ne razumijem u čemu je problem. Je li problem u tome što nas je strah negativne reakcije proizvođača koje bismo trebali kazniti i potencijalno poslati u stečaj? Ili nas je strah onih trgovačkih lanaca?

Nalazimo se u začaranom krugu gdje proizvođači koji su bili u sustavu zaštite ne žele plaćati godišnje naknade za certifikaciju zato jer država ne  kažnjava one koji proizvode te proizvode izvan sustava zaštite.

Kućni brend na kojeg inspekcija žmiri (Foto: K.Ivančić)

I tako agonija iz dana u dan biva veća – veći broj zaštićenih proizvoda, manji broj proizvođača koji proizvode originale i veći broj onih koji proizvode plagijate.

Sve će generacije klicati, hrvatski zaštićeni proizvodi! 

Ljudi, ovo je stvarno jedna shizofrena situacija. Ili moramo ukinuti zaštićene oznake za pojedine proizvode, pa da ne kažnjavamo one ljude koji su izvan sustava ili trebamo dosljedno provoditi svoje zakone i svoja pravila! Ili jedan ili nula. 

Ja razumijem da je teško opaliti kaznu babi Jagi zato jer prodaje samo tri kile "zagorskih mlinci", ali s druge strane je 7 proizvođača s 338 certificiranih tona koji su platili da mogu proizvoditi originalne "zagorske mlince" pa mi objasnite na koji ih način štitite?

I u konačnici, nije poanta priče u kažnjavanju – poanta priče je da u Hrvatskoj, izuzetno mali broj potrošača, a nažalost i proizvođača razumije razliku, a to je isključivo grijeh države.

Jednu babu Jagu čak može i opravdati situacija da "nije znala", i od sutra prodaje "mlince", a ne "zagorske mlince", ali trgovački lanac koji prodaje "Ogulinski kiseli kupus" ne može opravdati, a ni oprati ni sva sveta vodica ovoga svijeta - to što oni rade zove se prevara potrošača.

Ono što razumijem jest da ovo ne koristi nikome osim da se tu i tamo napravi ceremonija i kaže kako smo zaštitili na EU razini sto dvadeset i peti proizvod.

Bravo mi, sve generacije će klicati, živjeli hrvatski zaštićeni proizvodi!

Svi narodi će pjevati: hvaljen bio hrvatski "Lički krumpir"! Samo je problem što godišnje proizvedemo 780 zagorskih purana, 1.856 istarskih pršuta, 785 litara šoltanskog maslinovog ulja i nulu bjelovarskih kvargli – taman za jednu malo veću, četverodnevnu slavonsku svadbu!


Tagovi

Zaštićene oznake izvornosti Državni inspektorat Ministarstvo poljopriverde Neretvanska mandarina Ogulinski kiseli kupus


Autor

Krešimir Ivančić

Više [+]

Međunarodni stručnjak s dugogodišnjim iskustvom rada u području strateškog planiranja politike ruralnog razvoja i poljoprivredne politike, kohezijske politike Europske unije te uspostave kontrolnih i upravljačkih sustava, procedura i regulatornog okvira za upravljanje pomoći EU.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Pšenica k'o na Markovo, repica skoro pa ocvala, zemlja suha, Sunce upeklo...
Što li će biti od ove godine.