Što satelitske tehnologije donose budućnosti poljoprivrede i žiteljima ruralnih prostora?

Svakim danom satelitske tehnologije dobivaju značajniju primjenu u razvoju ekonomija i društava, a taj trend nije zaobišao niti agrar. Brojni su razlozi tome, ali da bismo ih jasnije prepoznali, valja pogledati u prošlost i proširiti kontekst. 

Već duže od pola stoljeća razni sustavi šalju fotografije Zemlje iz orbite. Prvotno uz pomoć balona i zmajeva, a poslijeratna utrka istraživanja svemira između Sovjeta i Amerikanaca rezultirala je satelitima i značajnim ulaganjima u tehnologije te spoznajama u čijim rezultatima uživamo i danas. 

Broj različitih satelita raste (astronomski, komunikacijski, navigacijski, meteorološki i dr.) kao i broj onih čija je svrha nadzor i snimanje Zemlje (opservacijski). Posljedično raste i broj tvrtki i organizacija koji se bave obradom i distribucijom nastalih zapisa - fotografija. Tu su dakako i avio snimanja, kao i sveprisutniji dronovi. 

Devedesetih godina prošlog stoljeća dolazi do značajnijeg razvoja satelitskih tehnologija u dva smjera. Prvi, predvođen svemirskim agencijama - NASA-om (skraćeno od engl. National Aeronautics and Space Administration) i ESA-om (European Space Agency) koji je išao u smjeru velikih multifunkcionalnih satelita dugoročnih misija, i drugi, privatnih investitora, u smjeru manjih, lakših i specijaliziranih.

Danas je u Zemljinoj orbiti više od 3.372 satelita različitih namjena i gabarita (prema UCSUSA) s različitim rokovima izvršenja zadaća. 

Prije su težili tone, a danas ih opisujemo kilogramima. Nekadašnje su misije trajale po 15 godina, dok je danas sve veći broj onih kojima je plan provesti dvije ili tri godine ‘gore’ na zadatku.  

Popis država lidera ove industrije očekivano predvodi SAD, koje potpisuju 56 posto od ukupnog broja svih satelita, a slijedi ih Kina s 12 posto i Rusija s oko pet posto. Sve veća cjenovna pristupačnost dovela je do toga da se povećava popis zemalja koje danas šalju vlastite "šatlove" u Zemljinu orbitu. Svatko s vlastitim budžetima i očekivanjima.

U sadašnjosti tako svjedočimo velikim ulaganjima kapitala u brojne privatne kompanije i čitave nove flote satelita, što je dovelo do smanjenja jediničnih koštanja i još veće pristupačnosti ovih tehnologija u primjeni. Primjera radi, samo tvrtka Planet Labs inc. ima 234 satelita u orbiti, a Elon Musk ispred SpaceX najavljuje izradu i skoro lansiranje novih 30.000 (?!) za razvoj komunikacije kroz projekt Starlink.

Mnogi su prepoznali mogućnosti koje taj pogled ‘odozgo’ pruža različitim aspektima života na Zemlji, a i potencijal povrata ulaganja u iste.

Sustav kojega već prilično podrazumijevamo, Globalni položajni sustav - GPS (skraćeno od engleskog ‘Global Positioning System’) niz godina mijenja tijekove i u agraru. Tu su i meteorološke informacije proizašle iz satelita koje svakodnevno pomažu predikcijama događaja, a u posljednjem valu dolaze i primjene multispektralnih fotografija i indeksa koji su njihov derivat. Tome je dakako pridonio i trend smanjenja cijene serverskih resursa koje se koriste za skladištenje, obradu i posluživanje podataka prema krajnjim korisnicima.

Temeljem njih možemo računati na čitav niz novih korisnosti na razini jedne farme, gospodarstva. Detekcija promjene može dati informaciju da je nečega previše ili premalo u tlu (hranjiva, vode), da imamo problema sa štetnicima te sugerirati kada je optimalno vrijeme za aktivnosti. 

Spoznaja proizašla iz informacije, pretpostavka je reakcije. 

Logika govori da rastom kvalitete fotografija raste i mogućnost njihove primjene. Tako danas pojedine velike farme na američkom kontinentu nadziru stada, gdje se brojno stanje goveda držanih na otvorenom utvrđuje dnevno i automatski, a čovjeka se na teren šalje samo po potrebi. 

Paralelno s tim trendom, razvijaju se i druge dostupne online baze podataka o proizvodnji (korisničkog karaktera (npr. eGAP, Agrivi i dr.), strojnih zapisa (traktora, kombajna i drugih uređaja i alata npr. DataConnect) do javnih (npr. katastar, ARKOD, Agronet i dr.)). Kad tome još dodamo sve što donosi IoT ‘internet stvari’ (engl. Internet of Things) dolazimo do neslućenog broja kombinacija informacija kojima nastaju nove vrijednosti i mogućnosti. 

Zato danas osiguravajuća društva lakše rade procjene potencijalnih šteta i analize nastalih - od poplava, suša, požara i drugih nepogoda, a primjera radi, bankari mogu pratiti razvoj stanja u sektoru, poradi procjene rizika povrata njihovih plasmana.

Šumari vrlo povoljno i učinkovito nadziru krađe, razvoj bolesti ili pak širenje neke od invazivnih vrsta, a biolozi kvantificiraju utjecaj klimatskih promjena na vegetaciju uopće.

Države i investitori mogu imati vrlo točne regionalne i nacionalne procjene uroda, kao i realnu inventuru stanja usjeva pojedine sezone. Takve informacije već niz godina utječu na formiranje cijene žitarica i uljarica na svjetskim burzama.

Satelitske tehnologije su tu kao sveprisutnija činjenica u raznim modelima - za jedne treba platiti više, za druge manje, a treće su besplatne i smatraju se javnim dobrom. Među potonjim, posebno značajni nama u europskim zemljama (financirani našim novcem), su Sentinel sateliti iz programa Copernicus (ESA). 

Razvojem tehnologije, raste i kvaliteta zapisa. Tako smo od nekadašnjih 50 metara u prirodi za jedan pixsell na ekranu (najmanja jedinica digitalne fotografije) došli na današnjih 30cm, što dakako umnožava mogućnosti korištenja. 

Podataka danas imamo više no ikada, što stvara još veći potencijal kreiranja novih vrijednosti. Vrijednosti koje donose promjene u sva područja proizvodnje hrane. O kojima stoga valja više učiti.

Učiti, jer voljeli ih ili ne, "velika braća" su gore i svakodnevno bilježe zbivanja. Jer je lukrativnije biti dijelom globalnih tokova nego ih ignorirati.

SatelitFoto@AgroRH

Informacijski sustav Agroklub, zajedno s CALiS (Centre for Applied Life Science Osijek; Centar primijenjenih bioznanosti Osijek), Javnom ustanovom Županijskom razvojnom agencijom OBŽ te poljoprivrednim proizvođačima u sklopu Mjere16 PRRRH provodi projekt SatelitFoto@Agro - Primjena dostupnih online servisa satelitskih fotografija u okviru mogućnosti i potreba domaćih proizvođača hrane.