Može li moderna tehnologija ići s ekološkom poljoprivredom i što je loT?

Pojam ekološke proizvodnje veže se uz tradiciju, bio inpute, smanjen štetan utjecaj na okolinu, zdravu proizvodnju hrane i dr. No, ima li tu mjesta najnovijoj tehnologiji? Prihvaćaju li proizvođači primjenu IoTa i kako na to odgovaraju potrošači i ostali sudionici opskrbnog lanca eko hranom? 

Što je Internet stvari (IoT)?

Ukratko, Internet stvari (IoT) opisuje mrežu fizičkih objekata "stvari" u koje su ugrađeni senzori, software i druge tehnologije u svrhu povezivanja i razmjene podataka s drugim uređajima i sustavima putem Interneta.

Ideja je prisutna već dulje vrijeme, ali posljednje desetljeće bogato novim dostignućima pokrenulo je niz primjena ovih tehnologija u raznim industrijama. Uz navedeno, sve jeftinija tehnologija senzora i softwarea omogućuje i manjim poduzetnicima primjenu IoT-a.

U enormnom razvoju primjene, posljednjih godina direktan utjecaj su imale tehnologije poput Internet povezanosti, platforme za pohranu podataka (Cloud – oblaci podataka), strojno učenje te razvoj umjetne inteligencije (AI). Neki od svakodnevnih primjera su Alexa, Cortana i Siri. Prema tome većina vlasnika pametnih telefona već su korisnici umjetne inteligencije.

Ekološka poljoprivreda

Ekološki uzgoj je način poljoprivredne proizvodnje kojemu je cilj proizvodnja hrane primjenom prirodnih tvari i postupaka. Zahvaljujući trendovima osviještenosti potrošača u sustavu subvencija ova poljoprivreda u Europskoj Uniji bilježi snažan rast koji je izravno povezan s povećanim zanimanjem potrošača za takav proizvod. U petogodišnjem razdoblju (2013. – 2018.) bilježi se porast od 38% pod eko površinama u EU (Eurostat).

Ona je kompetentno intenzivna proizvodnja opterećena nedostatkom pravovremenih informacija. Za razliku od konvencionalne, ovaj pristup iziskuje više razumijevanja prirodnih ciklusa i značajno više poljskih praćenja. Pored toga, kako bi se ostvarila zadovoljavajuća financijska održivost potrebno je više raditi i na ekonomskom dijelu (marketing, prodaja, analitika i dr.). Upravo u tim segmentima IoT pruža prihvatljiva rješenja.

Primjena IoT-a u proizvodnji

Na gospodarstvima certificiranim za ekološku poljoprivrednu proizvodnju nerijetko se nalazi veći broj kultura i vrsta životinja. Svaka kultura odnosno životinja iziskuje poseban uzgojni pristup. Kako bi se što kvalitetnije provodio potrebne su mase podataka koje je potrebno sakupiti, pohraniti, analizirati te interpretirati. U praksi, zaokupljeni fizičkim radom, poljoprivrednici nisu u mogućnosti provoditi detaljne postupke koji bi im pospješili profitabilnost i produktivnost poslovanja.

Instaliranje poljskih senzora (tlo, vrijeme, praćenje rasta i razvoja, predviđanje pojave štetočina) je prvi korak u primjeni IoT-a. To je korak sakupljanja podataka. Drugi korak je pohrana podataka u digitalne oblake. Na tržištu postoje mnogobrojne opcije i uglavnom su besplatne odnosno cjenovno prihvatljive i za pohranu većih količina. U trećem koraku koriste se software za njihovu analizu  – Big Data. A nakon posljednjeg koraka, interpretacije sakupljenih podataka, donose se odluke o daljnjim aktivnostima.

Prema IOF2020 u ekološkoj proizvodnji povrća na otvorenom povećanje proizvodne efikasnosti ide do 20%. U isto vrijeme smanjuje se količina utrošene vode za više od 10% te utrošak ljudskog rada do 15%.

U uzgoju životinja tehnologija IoT-a omogućava precizno balansiranje obroka koje se temelji na utvrđenim nutrijentima u svakom krmivu. Primjer je tvrtka GrainSense koja je razvila tehnologiju koja u sekundi odredi nutritivnu vrijednost na temelju nekoliko reprezentativnih zrna odnosno grama nekog krmiva. Nakon mjerenja (sakupljanja podataka), informacije se pohranjuju u digitalni oblak iz kojeg se u istoj sekundi analiziraju i interpretiraju na računalu te šalju na pametni telefon ili tablet. Ova tehnologija je pronašla svoje mjesto u ekološkoj poljoprivredi gdje su svi sastojci krmiva oprezno kontrolirani.

IoT umjesto motike        

Najintenzivnije aktivnosti u ovoj poljoprivredi su borba s korovima, berba, sortiranje i pakiranje. One još uvijek, uglavnom, ovise o ljudskom radu. Kako se slika o poljoprivredi mijenja, a ljudski rad poskupljuje, nove tehnologije i za to imaju odgovor.  

Tehnologija GPS-a, optike i samokretnih robota se ne treba smatrati kompetitivnom i da će uzeti poslove ljudima. Ona omogućuje poljoprivrednicima povećanje poslovne dobiti, a radnicima poboljšava radne uvjete. Ionako, nerijetko u praksi poslovi odstranjivanja korova su potplaćeni i nitko ih ne želi raditi.  

Certificiranje ekološke proizvodnje

Eko proizvodnja za sobom vuče birokratski teret kontrola, dobivanja i održavanja certifikata. IoT tehnologija može riješiti i te probleme. Praćenje sljedivosti proizvoda, digitalno registriranje podataka, sakupljanje, pohrana, analiza i interpretiranje podataka pruža dokaz o podrijetlu i načinu proizvodnje. U ovom segmentu kontrolna tijela, također moraju biti osposobljena za korištenje IoT tehnologije. Na ovaj način postupak certificiranja i označivanja proizvoda se može znatno pojednostaviti. Povećava se transparentnost proizvodnje, prerade, dostave i utvrđivanje cijene, a time i povjerenje potrošača.

IoT ima i negativnu stranu, a to je rizik od gubitka podataka. Njihova se kontrola još uvijek diskutira i pokušavaju se utvrditi različita pravila i regulative. U EU postoji ustanovljeni Kodeks dobre poslovne prakse za poljoprivredu u zaštiti podataka. U ovom području je potrebno dodatno raditi te donijeti regulative i na nacionalni razini.