• Krešimir Butković
  • 10.01.2016. 11:15

Spasili farmu - ali i osjetljivu društvenu skupinu!

Lijepi su primjeri iz drugih zemalja. S jedne strane farma s dugogodišnjom tradicijom na izdisaju, s druge socijalno isključene osobe s autizmom. Netko se dosjetio spojiti to dvoje. Uključivanje autista u rad u staklenicima dovelo je ne samo do njihove resocijalizacije, već i do izgradnje uspješnog poljoprivrednog projekta - Ruže za autizam.

Foto: TatyanaGl/bigstock.com
  • 2.636
  • 385
  • 0

Blagdani su iza nas. Većina je dobro prošla na vagi i sad se mahom traže detoksikacijske dijete i slobodni termini u teretanama i bazenima. Prosječan seljak s tim nema problema; ili ga ne dira debljina ili izgubi kile dok si rekao dijeta radeći na imanju. Prva vijest koja je pozitivno pridobila pažnju na portalu bila je vezana za uspješan izvoz hrane. Ovaj način privređivanja ima smisla. I nije samo bitan novac.

Da je samo do novca, naši ljudi bi odavno svoj kruh tražili po svijetu. Od svih ratova pa do potpune slobode Hrvatske, hrvatski seljak branio je svoju grudu iz ljubavi prema zemlji, djedovini, tradiciji. Njegov rad na tom polju, u staji, šumi protkan je ljubavlju koju ne može dokučiti netko tko ne poznaje svaki pedalj svog imanja, tko ne pomiluje kravu što ga zahvalno gleda kad u četiri ujutro dođe snažiti blago. Odnos seljaka spram njihovog je znatno intenzivniji, privrženiji, odaniji. Kad seljak odluči napustiti imanje, plače mu duša dok zemlja jeca i ogrezne u jalovost.

Ima onih koji odvoje kunu više i kupuju domaće

Pozitivni pomaci na tržištu daju nadu i motiviraju seljaka da njegova patnja ima smisla. Uložio je toliko u mehanizaciju, slobodno bi mogao doktorirati pravo kad se sjeti svih zakona o poticajima koje je pročitao, ekonomiju je magistrirao čim je prijavio OPG i registrirao ga, a mogao bi pisati i romane iz znanstvene fantastike jer je to čista znanost kako se bori za preživljavanje. No, trećina i više hrvatskih građana su siromašni ili na granici siromaštva. Kupuje se loša roba u trgovačkim centrima, istisnuto je domaće tržište i sve se svelo na vakumirane rajčice usred zime i savršene jabuke presvučene voskom.

Gledam na TV-u kumicu koja uporno dolazi na svoj štand na dolcu i prodaje zlata vrijedan sir. Prijatelj radije odvoji kunu više i kupi domaće mlijeko na mlijekomatu. To je početak osvješćivanja, a ne da nam ljudi umiru u srednjim godinama jer su se najeli plastike i kobasa i šunki koje u sebi sadrže više kemikalija nego sva polja tretirana umjetnim gnojivom.

Naše maslinovo ulje treba biti još i skuplje

Jedan pak prijatelj sudjelovao je u branju maslina. Kad je nakon par dana rada vidio žuljevite ruke i osjetio bol u kralježnici samo je zaključio: Kakva su to ulja iz Španjolske i Italije? Naše maslinovo ulje treba biti još i skuplje; em zbog truda, em zbog kvalitete! I imamo kvalitetu koja se sve više otvara na van, na izvoz, i probija se tržište deficitarno kvalitetnim proizvodima.

Današnji način života narušava naše i zdravlje naše djece

Nego, vratio bih se na blagdane koji su prošli u tren oka. Obično kažu da se na Badnjak događaju čuda, da možemo u ponoć razgovarati sa životinjama, da nas razumiju. Da, ponekad imamo osjećaj da nas više razumiju životinje nego ljudi. Božić donese neki mir u naša srca, molitve dobiju dodatnu snagu, probudi se zajedništvo, družimo se, blagujemo za stolom, čestitamo i kolendavamo po susjedstvu.

Budite realni - učinite nemoguće!

Ne znam jel' smijem spomenuti ime mog nesuđenog kumčeta. Dijete lijepo kao anđeo. Živi blizu nas, otac mu i ja nesuđeni kumovi, znamo se dvadesetak godina. Prekrasni dječačić osuđen je od malih nogu nositi svoj križ. Još teže je njegovim roditeljima koji znaju kakav život čeka njega i njih. Pokušavaju na sve načine izliječiti ga, no do dana današnjeg lijek još nije pronađen za autizam. Da, sedmogodišnji anđeo ima autizam. Slabo je kontaktibilan, živi u svom svijetu, u izolaciji od djece jer ih autistična djeca u pravilu i ne primjećuju kao druga djeca. Anđeo je stalno u našim molitvama, ne samo moje obitelji već i drugih susjeda. Molimo se i za njegove roditelje da izdrže, da ne pokleknu, da ostanu zajedno i zajednički pomognu nositi križ djetetu koje uživa njihovu pažnju i bezgraničnu ljubav.

Šestero od tisuću djece rođeno s autizmom

Za autiste je poznato da imaju neredovit san i često se bude. Naš anđeo često viče u noći i zbog toga nam se susjeda ispričava. Pokušavamo joj objasniti da nema nikakva problema, da ju razumijemo i da je to normalno kod takvih dijagnoza. Svi bi joj htjeli pomoći, a ne znamo kako. Stvaran problem nastaje u trenutku kad roditelji kroz negaciju odbijaju prihvatiti činjenicu da im je dijete autistično. Mnogi će okriviti cijepljenje iako je brojka na 1.000 novorođenčadi 1-2 oboljelih, što se u spektru autizma penje i na 6 djece na 1.000. Izuzetno visok prosjek koji se pripisuje nasljednim genetskim anomalijama. No, da ne idemo u dubinu povijesti bolesti, autistične osobe su posebne osobe.

Devet od 10 autista ostat će socijalno isključeni

Ovisno o spektru autizma, o jačem ili slabijem autizma, mnogi od njih razvijaju različite vještine: od glazbe, matematike do informatika, tako da nerijetko imamo i autiste znanstvenike čija istraživanja dovode do velikih otkrića. Ovisno o pogođenosti autizma, postoje oni koji su u mogućnosti artikulirati s okolinom, no većina njih ne razgovara i ne komunicira. Do petnaeste godine izgubi se i agresivnost u 2/3 i autoagresija. Djeca tada, ukoliko su i prošla neku posebnu školu, postaju teret društva i velika briga roditeljima. Devet od 10 autista ostat će izolirano i socijalno isključeno. Mali broj od njih imat će prijatelje. U svom emocionalnom razvitku privezuju se na jednog ili oba roditelja koji skrbe o njemu, skloni su automatizmu, ponavljanju i imaju određenu hranu koju jedu. No, moguće ih je isprakticirati za određen posao.

U jesen 2008. godine gospodin Tom Pinchbeck najavio je da će zatvoriti svoj dugogodišnji posao uzgoja ruža. Grijanje u staklenicima, veliki troškovi održavanja, cijena proizvoda koja se nije mogla nositi s niskom cijenom cvijeća koje se sve više uvozilo iz Južne i Centralne Amerike te Ekvatorijalne Afrike. Očaj je bio tim veći jer se radilo o poslu koje se prenosilo iz generacije na generaciju. Tradicija koja je krenula njegovim pradjedom 1929. godine i aktivirala 100 drugih farmi u posao s ružama.

Buket ruža s dušom - zaposlili autiste na farmi

Bezizgledna situacija dovela ih je do ključa u bravi. Sjetite se koliko je poslova i OPG-ova stavilo ključ u bravu. Ali, čuda se događaju. Ako izgubite posao nikako si nemojte dopustiti izgubiti ideju! Javio mu se prijatelj s koledža koji ima autističnog sina i predložio mu da prošire ideju da aktiviraju osobe s autizmom u projekt resocijalizacije kroz rad u staklenicima. Od tada do danas resocijaliziralo se veliki broj osoba s autizmom, vraćen im je smisao za život, roditelji su odahnuli, a stvorila se i kakva takva predispozicija za zaradu. Prvotno zamišljeno kao poligon za radnu terapiju preraslo je u poseban biznis. Buket koji se prodaje po 15 dolara postao je buket ruža s dušom.

Poljoprivredni projekt - Ruže za autizam

Cijeli SAD uključio se u očuvanje ove farme jer novac ne ide samo u zadržavanje farme, već i zadržavanje te otvaranje novih radnih mjesta za marginaliziranu skupinu društva, za ulaganje u rehabilitaciju, za otvaranje domova. Sve je dignuto na viši nivo i danas se taj projekt zove: Roses for Autism (Ruže za autizam).

Ovaj lijepi projekt može biti dobar primjer svima nama na koji način uključiti osobe s invaliditetom ili druge pogođene skupine u poljoprivredne projekte. Nedavno smo govorili o apiterapiji kod OSI-a u pčelarstvu. Prije par dana gledao sam prilog o djevojci koja je modni kreator i osmislila je vjetrovku za beskućnike koja se navečer rasklopi u vreću za spavanje. Beskućnici su bili oduševljeni, no rekli su da je njima potrebniji posao. Djevojka je prihvatila ideju, otvorila šivaću manufakturu, naučila beskućnice šivati i pokrenula posao šivanja jakni i uz to osmišljava druge modne ideje da im osigura posao. Ima i potporu države.

Možda ova ideja i nije tako neostvariva

Zar tako nešto ne bi mogli i mi? Da nam država da potporu, ili EU fondovi, da ljudi rade u staklenicima, uzgajaju salatu, krastavce, voće, jagode, rajčice, egzotično voće, da muzu krave, rade sireve, strižu ovce. Ideja ima, nadam se i mogućnosti. Vratimo smisao i vjeru u život osobama s invaliditetom. Izvucimo ih iz osame, dosade, četiri zida i pokrenimo inkluziju od njihova djetinjstva do starosti.

Masline su neobrane, vinogradi zapušteni, spašavamo autohtone životinje. Nemojmo zaboraviti naše najbliže. Tu su oko nas. U susjedstvu. U stanu do. Kući do. U selu. Gradu. Državi. U srcu. Možda da sve krene 2. travnja. Na dan Svjetskog dana autizma. Možda i vi spasite ne samo svoj OPG, možda pokrenete državu i vratite osmijeh na lica roditelja djece koja se ne smiju.

Foto: TatyanaGl/bigstock.com


Tagovi

Izvoz hrane Domaći proizvodi Autizam Resocijalizacija autista Poljoprivredni projekti Ruže za autizam Branje maslina Spas OPG-a Krešimir Butković


Autor

Krešimir Butković

Krešimir Butković rođen je 1973. u Zagrebu, kolumne kontinuirano piše od 1994. (Seebiz portal, Rapski list). Uz novinarski, bavi se i književnim radom, tekstopisac je za glazbu i recenzent. Istaknuti je borac za prava osoba s invaliditetom i pokretač plivačkog maratona za OSI na Rabu.