Previše sam deprimirao sebe i čitateljstvo pšenicom, pa sam ovu priču o njoj odlučio poboljšati s prikazom dobre profitabilnosti uljane repice. Brojke pokazuju da se ratari moraju dobro zamisliti.
Poljoprivredne priče prate poslovnu stranu ratarstva u Hrvatskoj. Radim to iz razloga što je ono naš najznačajniji sektor (preko 50% površina, 30-tak % stvorene vrijednosti u poljoprivrednoj proizvodnji, osnovica za sektor stočarstva). Ujedno, radi se o najglasnijem sektoru, a cijena pšenice redovita je medijska top-tema sredinom lipnja. Pšenice ja naš jedini medijski poljoprivredni super-brand. Ujedno, ratarstvo je sektor u kojem se najviše “lupeta” - bez stvarnog razumijevanja računice ratara i što ona znači za opstojnost sektora.
Lani sam se detaljno pozabavio profitabilnošću pšenice, suncokreta, soje i kukuruza. Odabrao sam ove četiri kulture zbog toga što sam s tim kulturama pokrio preko 80% ratarskog plodoreda. Moj način analize je da skupljam stvarne podatke od ljudi koje poznajem (relativno mali uzorak, slobodno se uključite sa svojim podacima). Analizom profitabilnosti te četiri kulture dobijem solidan presjek poslovanja ratara, koliko su uspješni kao poduzetnici, te što ta zarada znači za njihovu dugoročnu opstojnost.
Podsjećam, u 2024. izračunao sam da je prosječna profitabilnost na ratarstvu bila oko 400 EUR/ha. Iako možda zvuči dobro uložiti 1300 EUR/ha i imati 400 EUR/ha dobiti, u poljoprivredi ta računica nije tako jednostavna (vidi Priču u priči na kraju). Nakon loše 2023. godine to nije dovoljno profita da bi se osigurala daljnja ulaganja u sve skuplje strojeve i tehnologiju, okrupnjivanja zemljišta ili izgradnju vlastitih skladišnih kapaciteta. Odnosno onih ulaganja koja mora provesti hrvatski ratar kako bi stvorio preduvjete da bude konkurentniji nego što je danas. Više o tome sam pisao u pričama Kuda ide hrvatsko ratarstvo? i Griješe li Hrvati koji kupuju poljoprivredno zemljište?
Završio bih ovom pričom matematiku za pšenicu roda 2025. - godinu u kojoj su hrvatski ratari imali visoke prinose, neki i rekordne! Ti su prinosi u ataru oko Osijeka u prosjeku između 7,5-8 tona/ha, a ima i pokoji odlikaš s prinosima preko 10 tona/ha, što je vrhunski rezultat. Kad sve te podatke stavim u svoj mlinac (Excel), ispada mi da su moji ispitanici lani zaradili na pšenici 350 EUR/ha, a ove godine malo više - oko 450 EUR/ha. Glavni razlog boljoj profitabilnosti su viši prinosi, jer troškovi proizvodnje su usporedivi, 1331 EUR/ha vs. 1290 EUR/ha, potpore sam računao da su iste od 300 EUR/ha, a otkupne cijene par % više nego lani.
Napominjem, ovi moji ispitanici su štreberi i ostvaruju visoke prinose. Ako ćemo se spustiti na neki prosjek: on je u Hrvatskoj za pšenicu oko 6 tona/ha - tu se ostvaruje gubitak od 12 EUR/ha. Na 7 tona/ha - plus od 151 EUR/ha. Na 8 tona/ha - plus od 314 EUR/ha. Na 9 tona/ha - 477 EUR dobiti po hektaru proizvedene pšenice. Naizgled zvuči dobro ako ste dobar proizvođač i imate vrhunske prinose, ali ako ste ratar koji radi tek 30 hektara, kako ćete živjeti i napredovati ako vam je godišnja dobit od poslovanja u ratarstvu manja od 15.000 EUR (30 ha x 477 EUR/ha)? Kako ćete obnavljati strojeve, okrupnjavati zemljište, ulagati u skladišne kapacitete? Nikako. To je golo preživljavanje.
Prije par dana sam pustio priču koja govori o promjenama proizvođačkih cijena osnovnih poljoprivrednih proizvoda u periodu od 2018. do 2025. godine. Iznenadilo me da su prosječne cijene osam osnovnih proizvoda (mlijeko, meso, jaja, uljarice, žitarice, šećer) više u prosjeku čak 53%. Još me više iznenadilo da je uljana repica poskupjela manje od prosjeka, odnosno 29%, a pšenica tek 8%. A sjetite se moje stare priče o pšenici u kojoj je vidljiv porast troškova proizvodnje od 30+ % u periodu od 2020. do danas. U zadnje 3 godine njezina profitabilnost (i ostalih žitarica) ugrožena je porastom troškova proizvodnje kojeg ne prati adekvatan porast cijena na tržištu.
A što je s uljanom repicom, kulturom koje sijemo na tek 20.000 hektara? Teoretski, mogli bi je sijati do 100.000 hektara bez ugroze plodoreda. Ajmo na matematiku.
Dok sam istraživao matematiku za proizvodnju pšenice, neki od mojih “ispitanika” su imali u proizvodnji i uljanu repicu. Od njih, dvojica su ove godine imali izvanredne prinose - preko 4 tone/ha prinosa na solidnom uzorku hektara. To je stvarno respektabilan rezultat. Na brzinu sam taj podatak “iskubicirao” sa cijenama, potporama i troškovima - i tada sam shvatio da ove godine uljana repica zaslužuje svoju Poljoprivrednu priču. Ili barem pola priče.
Od zlatnog ulja do crnih brojki: U samo 4 godine nestalo 1.915 proizvođača uljane repice
Bez obzira što čini manje od 5% ratarskog plodoreda u Hrvatskoj, kultura je to koja ima svoju konstantnu tržišnu potražnju, trpi lošija tla, odlična je pretkultura, i najvažnije, kao kultura koja se žanje u lipnju manje je podložna klimatskim promjenama i sušnim ljetima.
Ima kod nje i izazova, traži puno znanja i ulaganja, ne trpi viškove vode nu tlu, a ograničenja zaštitnih sredstava čine proizvodnju nesigurnijom. Međutim, ako je moguće ostvariti na njoj više dobiti nego na ostalim kulturama, to je onda vrijedno rizika. Ili minimalno vrijedno za staviti ju na “listu promatranja” ili posijati ove godine par hektara i sam zaključiti nešto iduće ljeto.
Pitanje na koje ova priča želi odgovoriti je sljedeće: koliko je ove godine veća profitabilnost u proizvodnji uljane repice u odnosu na proizvodnju pšenice?
Od proizvođača dobio sam podatke o njihovim prinosima i proizvodnim troškovima. Oni izgledaju ovako:
Ukupni troškovi proizvodnje 1285 EUR/ha. Uljana repica je prosječno prodana po 445 EUR/toni (nakon bonifikacije).
Što to znači na određene prinose i uz potpore od 300 EUR/ha:
Dakle ova moja dva repičina štrebera su imali preko 800 EUR/ha dobiti na proizvodnji. Usporedbe radi, jedan od njih je imao izvanredan prinos pšenice (preko 9 tona/ha), na čemu je ostvario 440 EUR/ha dobiti. Proizvodni rezultat prinosa od 9 tona pšenice po hektaru je rezultat u klasi prinosa preko 4,5 tone uljane repice po hektaru.
Nema dileme, uljana repica je zvijezda ovogodišnje žetve, bez obzira što nije bila tema dnevnika.
Evo još razloga zašto je repica odličan izbor za hrvatskog ratara, ako već uporno želi ostati ratar i ostvarivati 3-4-5% prinosa na svoj kapital:
Ove godine su dobri proizvođači uljane repice imali dvostruko veću dobit nego dobri proizvođači pšenice. Ratari, razmislite o njezinu vraćanju u svoj plodored. Iako se na temelju jedne godine ne mogu donijeti dugoročni zaključci, opet teško se mogu ignorirati tolike potencijalne razlike u dobitima.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Priča u priči: uljana repica dobar je primjer koliko je bitno tržište i da od njega uvijek sve kreće, svaki uspjeh, ali i neuspjeh. Već sam napisao da je tržišno vrlo zanimljiva roba - to znači da hrvatski ratar dobije sličnu cijenu kao i neki zapadnoeuropski ratar. Međutim, što je sa pšenicom i zašto tržište i na njoj ne funkcionira tako? Hrvatska pšenica ima problem tržišta, jer se cijena formira na paritetu sjeverna Italija, što znači u praksi oko 40 EUR/toni manju cijenu za hrvatske ratare nego za talijanske. Uzmimo sad mog specijalca sa 9 tona/ha pšenice, koji je usprkos sjajno odrađenom poslu u polju ostvario tek 450 EUR/ha dobiti na pšenici. Da nam je tržište “bliže”, on bi ostvario dodatnih 40 EUR/toni x 9 tona/ha = 360 EUR/ha dobiti. 450 + 360 = 810 EUR/ha dobiti.
Gledajući ih perspektive kapitala, na prosječnih 15-tak tisuća EUR/ha kapitala koji se koristi u proizvodnji pšenice (zemljište + strojevi + infrastruktura): 450 EUR/ha znači 3% prinosa, a 800 EUR/ha znači 5.3 % prinosa.
Kako god okreneš, onaj poljoprivrednik koji hoće pristojne financijske prinose na vlastitu imovinu, mora glavom bez obzira bježati od ratarstva.
Povezana biljna vrsta
Sinonim: - | Engleski naziv: Swede rape, oilseed rape | Latinski naziv: Brassica napus L. (Partim)
Uljana repica proizvodi se zbog dobivanja ulja. U sjemenu uljane repice ima oko 40 % i oko 20 % bjelančevina. Ranije je ulje uljane repice korišteno za osvjetljenje i mazivo, a... Više [+]Tagovi
Autor
Zapuštena privatna zemljišta velik su potencijal hrvatske poljoprivrede, evo priče o Imotskoj bari
Terminske cijene kukuruza u lipnju pale su na najniže razine u zadnjih šest mjeseci
Jesmo li s tri milijarde eura iz Programa ruralnog razvoja poboljšali stanje domaćeg agrara?
Zašto dajemo 120 puta više potpora za sijeno nego za krumpir?
Zašto dajemo 120 puta više potpora za sijeno nego za krumpir?
Jesmo li s tri milijarde eura iz Programa ruralnog razvoja poboljšali stanje domaćeg agrara?
Zapuštena privatna zemljišta velik su potencijal hrvatske poljoprivrede, evo priče o Imotskoj bari
Svi znamo za inflaciju, posebice za rast cijena hrane, no što je najviše poskupjelo?
Zlata vrijedna biljka i moćan afrodizijak?
Svi znamo za inflaciju, posebice za rast cijena hrane, no što je najviše poskupjelo?
Zašto se kaže: "U jednoj ruci slama, a u drugoj vatra"?
Jesmo li s tri milijarde eura iz Programa ruralnog razvoja poboljšali stanje domaćeg agrara?
TinkiVinki
prije 2 sata
Kompletna budaletina!!!🤣🤣🤣
Marta Radić
prije 4 sata
Nemojte samo poljoprivrednicima raditi kalkulacije...neka oni sami rade ponaosobno. U današnje vrijeme kalkulacije su drugačije..jer inflacija je neumoljiva. E sad pitanje kad trošiš novac i kad isti taj vračaš... cijena kapitala , amortizacija i dr...Kada sve stavite na papir..postavljate pitanje...puno novca okrenuo , nažalost novca nikad manje. U biti mi živimo u virtualnoj financijskoj prevari.
mali poljoprivrednik
prije 5 sati
Smanjio se broj hektara pod repicom i još se potrefila se godina sa manjom invazijom sjajnika,pa je proizvodnja ispala profitabilna.Dokle god se ne riješi efikasno sredstvo za suzbijanje sjajnika ne sijem više niti hektara.Ovi koji siju sretno im bilo,ali meni se ne riskira,a niti kemija sa zaštitnim sredstvima....
osijek 2012
prije 7 sati
Opet ovaj pravi kalkulacije 😂😂😂