Već dugo prorokujem da će se ratarstvo u Hrvatskoj mijenjati pod pritiskom niske profitabilnosti. To se počinje događati i na terenu - evo priče koja govori o jednom pozitivnom modelu suradnje ratara.
Nisam dugo pisao o Slavku. Za one koji ne znaju iz prijašnjih priča, Slavko je prijatelj koji obrađuje oko 200 hektara zemljišta u okolici Osijeka. Hrvat je i katolik. On pripada najvećoj skupini poljoprivrednika u Hrvatskoj - ratarima. Njegov put tipičan je put mnogih naših ratara koji su se nakon razvojačenja u devedesetima počeli baviti poljoprivredom. Zadnjih je 25 godina sijao, stvarao, zarađivao, iskoristio prilike za proširenje atara i kupnju mehanizacije. Isto tako se i odricao, bio posvećen, ambiociozan, spreman učiti i prilagođavati se da bi se razvijao i opstajao.
Kao i većina hrvatskih ratara u zadnje dvije proizvodne godine, muči se ostvariti dobre proizvodne i poslovne rezultate zbog izazova s niskim cijenama uljarica i žitarica, visokim troškovima proizvodnje, klimatskim promjenama, prilagodbama novoj regulativi, povećanim potrebama za obrtnim kapitalom itd. Posljedično, njegovo gospodarstvo zadnjih godina se ne širi, strojevi su sve stariji, a briga i bora sve više. Troškovi održavanja starih strojeva su visoki, a kvarovi i zastoji prečesto utječu na kilograme proizvedene u polju.
Dio investicija u mehanizaciju napravljen 2021./2022. putem leasinga na 5 godina stvara značajan odljev novca kojeg ne prati adekvatno stvorena vrijednost u polju. Jednostavnije rečeno, Slavko ne proizvodi dovoljno vrijednosti na svojim hektarima da bi se mogao zaduživati za strojeve na otplatu od 5 godina.
Kombajn kupljen 2021. godine, kojeg će koristiti idućih 30 godina, treba se u leasing kući otplatiti u samo 5 godina. To znači da će cashflow tih 5 godina biti opterećen u godinama otplate više nego što njegovi hektari to mogu podnijeti, što posljedično dovodi do problema u poslovanju jer sva dobit (koja je mršava kod ratara u 2023 i 2024. godini) odlazi na otplatu leasinga i kredita, a često se i posuđuje od frendova ili kamatara za funkcioniranje.
Te 2021. godine platio ga je 260.000 EUR (uključen žitni i kukuruzni heder), a financirala ga je leasing kuća uz 20% učešća na period od 5 godina.
Slavko stroj koristi tek 89 sati godišnje za 200 hektara koje kombajnira. To je izračun baziran na zahvatu hedera od 6,7 metara, kod brzine rada od 4 km/h i gubitkom učinka 20%. S obzirom da je rok trajanja dobro čuvanog kombajna minimalno 3.000 sati vršalice, to znači da će mu trebati 33 godine da ga do kraja amortizira. U konačnici gledajući životni vijek stroja, trošak vršidbe takvim je 58 EUR/ha. Problem je što ako se gleda kroz prizmu kreditnog opterećenja prvih 5 godina svaki hektar će isplatiti leasinga čak 260 EUR/ha. 260-58=202 EUR/ha je dodatno opterećenje po hektaru u tih 5 godina otplate. U ovom slučaju vidi se problem koji hrvatski ratari koji nisu dovoljno veliki (veći od 500 ha) imaju s nabavkom novih strojeva.
U Slavkovom slučaju leasing na rok od 5 godina stvara 202 EUR/ha više odljeva novca nego što ti kombajni mogu stvoriti vrijednosti svojim radom u tom periodu. Što je gospodarstvo veće, ta je razlika manja i OPG ga lakše podnosi. On si više ne može priuštiti nove strojeve, nije dovoljno velik.
Ako Slavko odluči ugasiti kombajn i postane influencer, svijet će biti gladan za 6 mjeseci
U susjednom selu ima kolege iz tvrtke Višak kapitala d.o.o. koji obrađuju 200 hektara zemljišta u parcelama prosječne veličine 20 hektara. Njima je ratarstvo usputni posao, fokusirani su na drugi core business. Ti susjedi znaju računati i shvaćaju da je njegovo znanje i posvećenost rijedak dragulj. Mudri kakvi jesu, predložili su mu da preuzme i njihov posao. Klasični outsourcing - oni kupuju sjeme, zaštitu i gnojivo, Slavkovi ljudi i strojevi rade posao na polju, a on posao planira i nadzire. Vođenje posla bi uključivalo vođenje poslovanja, tehnološke, procesne i organizacijske odluke. Klasični outsourcing i malo više od toga s obzirom da se tehnički radi o core-businessu tvrtke.
Glavno pitanje na koji ova priča mora odgovoriti je sljedeće: koliko naplatiti ovakav posao? Ovakav izračun je kao stvoren za AI Excel efendiju. Odlučio sam napraviti poslovni model koji bi reflektirao jednostavne i mjerljive naplate agrotehničkih operacija, dodatno s uslugom za vođenje poslovanja:
Kako se računa trošak agrotehničkih operacija možete čitati u Izračunu cijene rada strojeva i priključaka. Ako vam navedena priča nije dovoljna i hoćete znati više možete pročiti i Priču o učinkovitosti i Priču o crti.
Ja sam za Slavkovu poduzetničku priliku izračunao sljedeće cijene usluga, pretpostavljajući da će raditi s 20% marže. (Je li 20% marže puno? To je bitno manja marža od one koju ostvaruju trgovci na prodaji kruha.)
Usluga oranja: 78 EUR/ha (250 KS traktor +4B plug, radna brzina 7 km/h, dubina rada 30 cm, 30% gubitak učinka), Usluga gruber: 46 EUR/ha (250 KS + 3m, 8 kmh, 30 cm, 20%), Usluga sjetvospremač: 26 EUR/ha (250 KS+5,6m+FC, 10 kmh, 12cm, 20%), Usluga kultivacija: 14 EUR/ha (120 KS + 8 redi + gnojivo, 8 km/h, 25%), Usluga zaštita: 9 EUR/ha (120KS+24m, 10 km/h, 60%), Usluga gnojidba: 5 EUR/ha (120 KS+24m, 10 km/h, 40%), Usluga sjetva: 45 EUR/ha (120 KS +3m, 10 km/h, 40%) i Usluga kombajniranje: 80 EUR/ha.
Kako je primarna poljoprivreda traljava (neefikasna) industrija (zakači, otkači, utovari, vozaj, vraćaj, otkači, operi, podmaži…), ima tu još jedan dio "logistike" koji ne treba zaboraviti u kalkulaciji. Ona u primjeru gnojidbe uključuje istovar gnojiva pa utovar u prikolicu, odvoz do table, punjenje, povratak u dvorište, pranje i pripremu strojeva. U procesima gnojidbe, prskanja ili sjetve uglavnom sudjeluje još jedan traktor i još jedan čovjek. Taj dio rada procjenjujem na 4 sata po hektaru čovjeka i 2 sata traktora i prikolice. Ugrubo, radi se o dodatnih 80 EUR/hektaru troška.
I na kraju, i Slavkovo vrijeme i angažman treba pošteno platiti. Kolika je to i što to sve uključuje? Treba posao isplanirati, nadzirati, motivirati ljude, obilaziti polja i donositi odluke. Sortiment, plodored, zaštitna sredstva, gnojiva… Gledati u nebo, planirati dolazak repromaterijala, raspored ljudi, popravci i koordinacije sa servisom. To je posao od minimalno 4 sata dnevno, što je 1.000 sati godišnje jer on radi 250 dana u godini x 20 EUR/ brutosat = 20.000 EUR =100 EUR/ha. Puno? Malo? Na 200 hektara to je 20.000 EUR za pola radnog vremena odgovorna posla koji uključuje visoku razinu stresa i rada u teškim uvjetima. Meni zvuči malo.
Ja bih za naplatu njegovog vremena predložio model po kojem za svoj rad i rezultat dobiva 10% od kilaže koju proizvede. To je na pšenici na 8 tona/ha x 10% x 170 EUR/ha = 136 EUR/ha. Na suncokretu 3500 kg x 10 % x 360 EUR/toni=126 EUR/ha. Ovo je model koji je motivirajući za obje strane jer potiče stvaranje rezultata - što više kila napravi, to više naplati svoj rad. Ako je manje kila, manje naplati svoj rad.
Što bi to značilo za npr. pšenicu ovisno o tipu pripreme (oranje ili gruberanje):
Pšenica o: 78 + 2x26 + 45 + 5x9 + 5x6 + 80 + 80 + 136=546 EUR/ha
Pšenica g: 514 EUR/ha
Znači, prodao bi kolegama iz Višak kapitala d.o.o. rad svojih strojeva i radnika, svoj rad, znanje i pamet za cca 500 EUR/ha, od čega bi se na pamet odnosilo 100-130 EUR/ha (sad znamo koliko vrijedi seljačka pamet).
Ovo što mu se događa sjajna je stvar. Preduvjet je bio da ima pametne kolege koji znaju računati i razumiju da sa svojih 200 hektara nikad neće biti efikasni. A drugo, shvatili su da nikad neće biti tako dobri proizvođači kao Slavko. Jer on se budi s poljem na umu, i ide leći s poljem na pameti.
Osim prihoda od usluga, koja će biti indirektna posljedica za njegovo poslovanje? Dobit će na efikasnosti, bolje će koristiti strojeve i olakšati njihovu otplatu. To olakšanje na cashflowu, uz zaradu od agrotehničkih operacija u polju, kao i od naplate svog znanja i vremena, znači da će godišnje ostvariti dovoljno da stabilizira svoje poslovanje u nekoliko godina koje dolaze.
Ovo što se događa Slavku događat će se i u mnogim drugim atarima. Muka će nisko profitabilne ratare natjerati na neku vrstu udruživanja, po raznim modelima. Ja ću to zvati oursourcing, negdje će se zvati strojni prsten, negdje zadrugarstvo, negdje uslužno kombajniranje ili sjetva. Princip je isti, sve su ostalo nijanse.
U poljoprivredi je vrlo bitno znati povući crtu koja određuje što ima smisla raditi samostalno, a za što ima smisla platiti uslugu. Prošli tjedan sam imao priliku pomoći poljoprivrednicima koji su se dvoumili trebaju li imati neke elemente svoga poslovnog sustava. npr. ako imate nasad lijeske, koja je granica isplativosti imanja vlastitog pogona za sušenje? Ili ako ste ozbiljan tovljač prasadi koja je granica kada treba razmišljati da imate vlastitu mješaonu stočne hrane? To su pitanja na koja se odgovara brojkama, odnosno izračunima isplativosti.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Ako ne znate računati sami, tu je excel efendija, obratite se s nepovjerenjem.
Tagovi
Autor
TinkiVinki
prije 1 mjesec
Kakav luđak! Stvarno nemaš obraza Maliću! Sram te bilo!!! Stvarno si pretjero!
REVOLT
prije 1 mjesec
Posjecujem ovaj website redovno, citam, razmisljam ali ne komentiram evo vec vise od godinu dana. Jer me uglavnom bijes hvata a zaista nije u redu da ga prenosim drugima, pisana rijec ima moc stoga ne zelim da sirim negativu precesto. Ali na ovaj clanak se moram osvrnuti jer se dotakao jako puno stvari koje cini se nekima nisu ocite pa evo da sumiram ukratko. Naime, ja ne mogu zaliti nekoga tko je ocito vec prebogat ali jos uvijek jako pohlepan pa ga je to eto dovelo do ozbiljnih problema. Jadan Slavko, ima samo 200ha, kombajn od 260k EUR i vjerojatno jos 500k EUR u ostalim svojinama, ubija se od posla, papirologije i jos stavec a sve to za sitne novce ili cak odlazak u minus. Onako na prvu rekao bih da je lik zesci psihijatrijski slucaj, vjerojatno u domeni korporativnih psihopata. Daj jos, hocu vise, odmah, ne pitam za cijenu i a jos manje za posljedice! Ukupna steta koju taj lik radi je u biti epska, evo za primjer on vjerojatno nesvijesno sprijecava druge zainteresirane za ulazak u poljoprivredu i svojim losim primjerom i cinjenicom da je zagrizao prevelik komad kolaca tj. zemlje ali ne pusta. Zbog takvih je prakticno nemoguce kupiti 10ha oranica a kamoli 50ha ili vise. Sta meni ili slicnima vrijede i novci i trud i dobra poslovna ideja kada Slavko & Co. ne zeli smanjiti zalogaj tj. pohlepu iako ga to sve ocito jako puno kosta? On se inati, koprca, mudruje, udruzuje sa slicnima, petlja sa kamatarima i tko zna sto sve jos a u biti je jako jednostavna situacija. Jednostavno scale down, ako ti ne ide i nema jednostavnog rijesenja prodaj nesto od toga sto imas i daj drugima sansu, da barem probaju. Takodjer, zasto ne bi probao nesto drugo, sta si zapeo kao magarac a vidis da ne ide glatko, da li si zaista glup ili sta, ne kontam? Uzmi si godinu dana odmora, putuj malo, odzumiraj od trenutne situacije i okoline, razmisli na sta ti zivot prolazi jer ti realno moze biti mnogo bolje. A Vi, Ivane Malicu, pomazete pogresnima! Respect za Excel i kalkulacije ali cini mi se da ne razumijete da pomazete i postojecim i buducim ako ne pravim onda wannabe "Too Big To Fail" igracima a to je jako pogresan put. Jer bez njih se moze kao sto se moze i bez Slavka. Na samo petini zemlje koju Slavko obradjuje ja i mnogi drugi bi sigurno bili profitabilni, bez ikakve pomoci izvana, bez svih tih petljanja i kombinacija i bez izmisljanja tople vode. Jer evo samo na web stranicama Agrokluba postoji barem 20 clanaka o tome kako nekim ljudima ide dobro, kako i zasto, skoro pa u detalje objasnjeno. Drugdje online ima barem 200 slicnih i drugacijih primjera koji vjerojatno u Hrvatskoj nece biti replicirani jer ste se i Vi i Slavko najeli ludih gljiva, veeeliki biznismeni mos mislit...
osijek 2012
prije 1 mjesec
Covjek ima glediste u svakom clanku da smo mi maloumni i neznamo hodati,te njegove budalastine i izvlacenja iz excel tablica je radila moja baba prije 70 godina u biljeznici jel joj se isplati srotat svinjama ili ne..stvar je u tome da on skroz pise kako mi neznamo ovo ono i navodi neke svoje kvazi dobre primjere kao recimo u ovom clanku firma koja iz hobija radi 200ha zemlje i placa usluge..i naravno prodaje neke tecajeve i maglu..mogu tako i ja njemu odrzati jedno predavanje kako bi on trebao zaposliti jos 5 ljudi kupiti 5 trimera u pevecu i zaraditi stotine tisuca eura..i naravno naplatiti mu taj tecaj..neznam tko mu uopce pusta da pise te clanke
Velimir Komericki
prije 1 mjesec
Čovjek ima gledište iz druge perspektive,i to je ok. Nemožemo generalizirati i primjeniti na sve poljoprivrednike,jer puno njih nema 200ha a ni 500ha. Isto tako,strojevi su postali preskupi(novi),rijetki ih mogu kupiti.
Đuro Japaric
prije 1 mjesec
Pa ratare TREBA UNIŠTITI jer UNIŠTAVAJU zemlju - tlo ! Većina kontinentalne Hrvatske je za RATARSKO - stočarsku - peradarsku proizvodnju ! Dio ratarskih kultura kao INDUSTRIJSKO bilje , dio za prehranu RIBE ! Mi koji imamo površinski manje OPG , PLATIMO primjera usluge kombajniranja ! Postoji oblik STROJNOG prstena , to znači da VIŠE OPG mogu KUPITI zajedničku mehanizaciju !
slobodan rajić
prije 1 mjesec
Svi bi seljaci trebali na kurs kod Malića da ne ostanu glupavi, biće gužva.
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Tko mora posuđivati od kamatara za normalno funkcioniranje je definitivno propao.Onaj tko kupuje novi kombajn uvijek računa na dodatne usluge,ili kupuje rabljeni kombajn samo za svoje potrebe.Prodaja novih poljoprivrednih strojeva je u silaznoj putanji,a pogotovo kombajna i zato je tvornica Deutz Fahr zatvorila svoj pogon u Županji,jer su narudžbe pale za 50%.Trenutni tržišni uvjeti u poljoprivredi su neodrživi na duže staze i nije riješenje povećanje površina,jer ako jedne godine imaš nula eura zarade na100ha,imaćeš i na 1000ha,ili eventualnu neku zanemarivu mizeriju.Koliko bi trebao danas pojedinac obrađivati da bi zaradio samo prosječnu plaću?Koliki su tu ulazni troškovi za jedno radno mjesto,ako računamo sva obrtna sredstva od same zemlje,pa do potrebne mehanizacije,popratnih objekata i na kraju stručnu izobrazbu za samo obavljanje poslova?Također je rizik poslovanja neusporediv sa niti jednom drugom industrijskom granom i snosi ga isključivo proizvođač.Obrt kapitala je jako spor,a postotak zarade je nizak i ako samo jedan faktor u cijelom procesu zakaže dolazi do ozbiljnih problema.Kod nas ne postoji tržište i otkupljivači nam redovno isplaćuju najmanje cijene,pa imamo klimatski faktor koji je sve izraženiji i nakraju najgori faktor je traljava država.Država isplaćuje avans za jesensku sjetvu u studenom,a recimo znamo da je u Njemačkoj isplata bila 01. listopada,pa za proljetnu sjetvu dobijemo isplatu u svibnju i lipnju.Seljaci se tješe da je bolje ikada nego nikada,ali zaboravljaju da su se zadužili za sjetvu,umjesto da su ostvarili rabate za kupnju gotovinom.Upravo je u toj činjenici sva njihova zarada,koju će na kraju pokupiti trgovci.Onda se nameće pitanje tko pokupi poticaj, trgovci ili seljaci?
osijek 2012
prije 1 mjesec
Opet lupetanje i okretanje matematike onako kako ti odgovara,sta ako je slavko kupio kombajn preko intervencije 73.10 sa povratom od 65% ili mozda i 85% ako je prebacio sve na sina mlađeg od 41. pa jos uzeo povrat pdva i eto ga sa ucescem od 20% isplatio ga je u jednoj godini. Iskreno tko kupuje novi kombajn bez subvencije osim velikih zita belje osatine i slicno. pokusavate svakom pricom nametnuti neki svoj model u kojem je poljoprivrednik malouman i radi kardinalne greske. Svi koji su u poljoprivredi znaju da su tu milijuni kombinacija,nekome nesto odgovara nekome ne.