Priča o učinkovitosti: Koliko košta rad strojeva i radnika?

Puno se na tečaju Poslovna poljoprivreda vrtim oko troškova agrotehničkih operacija i rada. Obično je taj dio troškova u poljoprivrednoj proizvodnji najteže procijeniti i njihovo kvalitetno praćenje traži dubinsko razumijevanje problematike amortizacije, troškova rada, troška kapitala i održavanja strojeva.

Uglavnom mi se pokazalo u praksi da polaznici tečaja taj dio razumiju, ali vrlo često nešto "zaboravljaju“. Dobar je primjer neračunanje vlastitog rada, gledanje nabavne vrijednost stroja starog 15 godina kao osnovice za amortizaciju ili zaboravljanje troškova održavanja. Tako se Domagoj iznenadio kad je prošli tjedan nakon tečaja izračunao troškove berbe lješnjaka samohodnim ili vučenim kombajnom (“nisam mislio da je tolika razlika”), ili troškovima oranja sa svojim starim traktorom (“mislio sam da je skoro džabe”).

Iz toga razloga pišem ovu poljoprivrednu priču – shvatio sam da trebam priču koja će pokriti još jednu stranu obračuna troškova agrotehničkih operacija po hektaru. Trebam primjer koji će plastično pokazati važnost postizanja učinkovitosti u korištenju strojeva i radnika. I to na primjeru troškova gospodarstva ovisno o prosječnoj veličini ratarske parcele.

Naime, s porastom troškova strojeva, goriva, rada i kamata trošak mehanizacije i rada značajno je narastao i trenutno čini 30-40% svih troškova u ratarskoj proizvodnji. Dakako, ovisno o kulturi, veličini gospodarstva, veličini parcela itd. I kao takav značajno utječe na profitabilnost, a posljedično i na održivost gospodarstva odnosno sposobnost da financira svoj budući razvoj i/ili obnovu strojeva.

Troškovi mehanizacije i rada na gospodarstvu

Kolika bi bila razlika troškova mehanizacije i rada na gospodarstvu koje radi na površinama prosječnih 30 hektara veličine u odnosu na gospodarstva koje radi površine prosječne veličine 3 hektara?

Za izračun, uzet ću u obzir sljedeće pretpostavke:

• atar 400 ha, traktor 300 KS, traktor 150 KS, kombajn 400 KS sa hederima, sijačica žitna 3m i kukuruzna 6m, prskalica i rasipač 24m, plug 5 brazdi, gruber 3 metra, sjetvospremač 6m, kultivator 8 redi, prikolice, viljuškar, terenski automobil, radionica i praonica...
• vlasnik + 2 radnika, prosječan bruto2 trošak 1800 EUR/mjesečno. (minimalno +0,5 radnika za usitnjeno gospodarstvo). Razliku u potrebnim satima rada računam samo na efikasnosti u korištenju strojeva – dio u kojem su vlasnik i radnici agronomi, mehaničari, nabava i prodaja, dostava itd. računam da je isti broj sati potreban bez obzira na okrupnjenost atara.
• trošak mehanizacije sastoji se od troška amortizacije, održavanja, kamata i goriva (bez troškova rada radnika). Trošak amortizacije je baziran na cijeni novih strojeva s realnim satima korištenja na ovoj vrsti gospodarstva npr. traktor 15.000 sati, kombajn 3.000 sati vršalice, sijačice 1.000 sati, strojevi za obradu tla 1.500 sati...

Neću ići u detalje izračuna, koga zanima može pročitati kako se što računa u jednoj staroj priči. Ili doći na tečaj u Zagreb 18 prosinca.

Sumarno, što dobijemo računicom na operaciji oranja ovisno o veličini parcela? Kod parcele od 30 ha veličine računam gubitke na okretanjima oko 15%, na parceli od 3 ha oko 30% - to je čak 10,6 EUR/ha razlika u trošku oranja po hektaru. Rečeno drugim riječima, oranje je 20% skuplje na usitnjenim parcelama nego na okrupnjenim. Slična je logika i na drugim operacijama, mada su gubitci učinka drukčiji od operacije do operacije (oranje je vjv operacija gdje je ta razlika natprosječno visoka).

Napomena: gubitci učinka ne ovise samo o veličini table, nego i o udaljenostima, obliku parcela, vještini traktorista itd. Nije mi cilj ovdje biti apsolutno precizan jer svaki OPG ima neku svoju računicu već mi je cilj pokazati da mogu nastati značajne razlike kojih možda nismo svjesni. I da treba računati.

Što to znači za hrvatsku ratarsku konkurentnost? 

Odnosno, za neku prosječnu agrotehniku na uljaricama i žitaricama (duboka obrada, 2x plitka, sjetva, 4 x gnojivo, 3 x zaštita, žetva, prijevoz vode/gnojiva/sjemena/ žitarica/uljarica...), na prosječnom plodoredu pšenica-suncokret-soja-kukuruz dobijem sljedeće:

• Trošak mehanizacije na okrupnjenom gospodarstvu iznosi oko 25 EUR/ha manje nego na usitnjenom gospodarstvu iz gornjeg primjera
• Trošak rada na okrupnjenom gospodarstvu iznosi oko 30 EUR/ha manje nego na usitnjenom gospodarstvu

Sve skupa, troškovi mehanizacije i rada kod efikasnijih poljoprivrednika te veličine (400 ha, 30 ha prosječna veličina parcele) bit će oko 55 EUR/ha manji nego kod onih neefikasnih čija je prosječna parcela 3 ha) Ako vam to ne zvuči puno, stavite to u perspektivu dobiti. Ako je prosječna dobit u hrvatskom ratarstvu 500-600 EUR/ha, radi se o 10-tak % razlike u dobiti. U bilo kojem poslu to je užasno velika razlika u učinkovitosti. Pitajte npr. tvornice automobila kolike napore i ulaganja rade da bi spustili troškove proizvodnje samo za 1%. 

Što to znači za hrvatsku ratarsku konkurentnost? Ako smo na 500.000 hektara 50 EUR/ha manje efikasni (skuplji), radi se o 25 milijuna EUR nepotrebnih troškova godišnje.

O poljoprivredi i njenoj specifičnosti u detaljima rado pričam s Ivicom koji obrađuje 180 hektara na 230 parcela u okolici Bjelovara. Ivičin primjer je još ekstremniji primjer – osim što je prosječna parcela ispod 1 hektara, tu je još problematika brdovita terena. Kod njega je sigurno ta razlika u troškovima oko 100 EUR/ha u odnosu na 55 EUR/ha u ovom primjeru. Dvadesetak posto ratarske profitabilnosti “pojede” mu usitnjenost parcela i brdovitost terena.

Zašto je ovo sve skupa bitno, osim gornjih 25 milijuna EUR? Veliki je utjecaj efikasnosti strojeva i rada po jedinici površine na uspješnost poljoprivrednih gospodarstava. Naročito će to biti izraženo kod manjih gospodarstava koji će neučinkovito koristiti strojeve što će u konačnici dovesti do njihove manje konkurentnosti. Tu se radi o dodatnoj neučinkovitosti i zbog slabijeg iskorištenja strojeva (broj sati amortizacije u životnom vijeku). 

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu. 

Zbog svih ovih snažnih sila koje djeluju na hrvatsko ratarstvo, okrupnjivanje i komasacija će se događati i dalje u privatnim i državnim režijama, a za očekivati je da će se napokon ozbiljnije početi razvijati i tržište uslužnih radova. Prvi kandidati su oni gdje su poljoprivrednici najmanje učinkoviti – to je žetva, sjetva, prijevoz. Ali to je tema za iduću poljoprivrednu priču, onu o tome kako će se razvijati tržište uslužnih radova u poljoprivredi u Hrvatskoj. Jer izgleda da je došlo vrijeme za to, profitabilnost proizvodnje ratarstva je sve niža a strojevi sve skuplji.

Ako vam se sviđa priča, teme o kojima pišem i htjeli bi bolje razumjeti vlastite troškove agrotehničkih operacija, izračune povrata investicije i prinose na uloženi kapital, prijavite se na tečajeve Poslovna poljoprivreda u Zagrebu od 18. do 20. prosinca. Još ima mjesta i na dvodnevnim i jednodnevnim tečajevima.