Koliko su skuplji rad i strojevi na usitnjenom ataru u odnosu na okrupnjeni? Koliko učinkovitost u korištenju strojeva povećava profitabilnost kod većih gospodarstava? Više o tome u ovoj priči Ivana Malića.
Puno se na tečaju Poslovna poljoprivreda vrtim oko troškova agrotehničkih operacija i rada. Obično je taj dio troškova u poljoprivrednoj proizvodnji najteže procijeniti i njihovo kvalitetno praćenje traži dubinsko razumijevanje problematike amortizacije, troškova rada, troška kapitala i održavanja strojeva.
Uglavnom mi se pokazalo u praksi da polaznici tečaja taj dio razumiju, ali vrlo često nešto "zaboravljaju“. Dobar je primjer neračunanje vlastitog rada, gledanje nabavne vrijednost stroja starog 15 godina kao osnovice za amortizaciju ili zaboravljanje troškova održavanja. Tako se Domagoj iznenadio kad je prošli tjedan nakon tečaja izračunao troškove berbe lješnjaka samohodnim ili vučenim kombajnom (“nisam mislio da je tolika razlika”), ili troškovima oranja sa svojim starim traktorom (“mislio sam da je skoro džabe”).
Iz toga razloga pišem ovu poljoprivrednu priču – shvatio sam da trebam priču koja će pokriti još jednu stranu obračuna troškova agrotehničkih operacija po hektaru. Trebam primjer koji će plastično pokazati važnost postizanja učinkovitosti u korištenju strojeva i radnika. I to na primjeru troškova gospodarstva ovisno o prosječnoj veličini ratarske parcele.
Naime, s porastom troškova strojeva, goriva, rada i kamata trošak mehanizacije i rada značajno je narastao i trenutno čini 30-40% svih troškova u ratarskoj proizvodnji. Dakako, ovisno o kulturi, veličini gospodarstva, veličini parcela itd. I kao takav značajno utječe na profitabilnost, a posljedično i na održivost gospodarstva odnosno sposobnost da financira svoj budući razvoj i/ili obnovu strojeva.
Kolika bi bila razlika troškova mehanizacije i rada na gospodarstvu koje radi na površinama prosječnih 30 hektara veličine u odnosu na gospodarstva koje radi površine prosječne veličine 3 hektara?
Za izračun, uzet ću u obzir sljedeće pretpostavke:
Neću ići u detalje izračuna, koga zanima može pročitati kako se što računa u jednoj staroj priči. Ili doći na tečaj u Zagreb 18 prosinca.
Sumarno, što dobijemo računicom na operaciji oranja ovisno o veličini parcela? Kod parcele od 30 ha veličine računam gubitke na okretanjima oko 15%, na parceli od 3 ha oko 30% - to je čak 10,6 EUR/ha razlika u trošku oranja po hektaru. Rečeno drugim riječima, oranje je 20% skuplje na usitnjenim parcelama nego na okrupnjenim. Slična je logika i na drugim operacijama, mada su gubitci učinka drukčiji od operacije do operacije (oranje je vjv operacija gdje je ta razlika natprosječno visoka).
Napomena: gubitci učinka ne ovise samo o veličini table, nego i o udaljenostima, obliku parcela, vještini traktorista itd. Nije mi cilj ovdje biti apsolutno precizan jer svaki OPG ima neku svoju računicu već mi je cilj pokazati da mogu nastati značajne razlike kojih možda nismo svjesni. I da treba računati.
Odnosno, za neku prosječnu agrotehniku na uljaricama i žitaricama (duboka obrada, 2x plitka, sjetva, 4 x gnojivo, 3 x zaštita, žetva, prijevoz vode/gnojiva/sjemena/ žitarica/uljarica...), na prosječnom plodoredu pšenica-suncokret-soja-kukuruz dobijem sljedeće:
Sve skupa, troškovi mehanizacije i rada kod efikasnijih poljoprivrednika te veličine (400 ha, 30 ha prosječna veličina parcele) bit će oko 55 EUR/ha manji nego kod onih neefikasnih čija je prosječna parcela 3 ha) Ako vam to ne zvuči puno, stavite to u perspektivu dobiti. Ako je prosječna dobit u hrvatskom ratarstvu 500-600 EUR/ha, radi se o 10-tak % razlike u dobiti. U bilo kojem poslu to je užasno velika razlika u učinkovitosti. Pitajte npr. tvornice automobila kolike napore i ulaganja rade da bi spustili troškove proizvodnje samo za 1%.
Što to znači za hrvatsku ratarsku konkurentnost? Ako smo na 500.000 hektara 50 EUR/ha manje efikasni (skuplji), radi se o 25 milijuna EUR nepotrebnih troškova godišnje.
O poljoprivredi i njenoj specifičnosti u detaljima rado pričam s Ivicom koji obrađuje 180 hektara na 230 parcela u okolici Bjelovara. Ivičin primjer je još ekstremniji primjer – osim što je prosječna parcela ispod 1 hektara, tu je još problematika brdovita terena. Kod njega je sigurno ta razlika u troškovima oko 100 EUR/ha u odnosu na 55 EUR/ha u ovom primjeru. Dvadesetak posto ratarske profitabilnosti “pojede” mu usitnjenost parcela i brdovitost terena.
Zašto je ovo sve skupa bitno, osim gornjih 25 milijuna EUR? Veliki je utjecaj efikasnosti strojeva i rada po jedinici površine na uspješnost poljoprivrednih gospodarstava. Naročito će to biti izraženo kod manjih gospodarstava koji će neučinkovito koristiti strojeve što će u konačnici dovesti do njihove manje konkurentnosti. Tu se radi o dodatnoj neučinkovitosti i zbog slabijeg iskorištenja strojeva (broj sati amortizacije u životnom vijeku).
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Zbog svih ovih snažnih sila koje djeluju na hrvatsko ratarstvo, okrupnjivanje i komasacija će se događati i dalje u privatnim i državnim režijama, a za očekivati je da će se napokon ozbiljnije početi razvijati i tržište uslužnih radova. Prvi kandidati su oni gdje su poljoprivrednici najmanje učinkoviti – to je žetva, sjetva, prijevoz. Ali to je tema za iduću poljoprivrednu priču, onu o tome kako će se razvijati tržište uslužnih radova u poljoprivredi u Hrvatskoj. Jer izgleda da je došlo vrijeme za to, profitabilnost proizvodnje ratarstva je sve niža a strojevi sve skuplji.
Ako vam se sviđa priča, teme o kojima pišem i htjeli bi bolje razumjeti vlastite troškove agrotehničkih operacija, izračune povrata investicije i prinose na uloženi kapital, prijavite se na tečajeve Poslovna poljoprivreda u Zagrebu od 18. do 20. prosinca. Još ima mjesta i na dvodnevnim i jednodnevnim tečajevima.
Tagovi
Autor
SASA FRANIC
prije 1 mjesec
tu se dolazi do strategije razvoja poljoprivrede. sto se hoce postici. i to se postize regulacijama drzave. a po meni kada se govori o tome i okrupnjavanju, trebalo bi ici da se nema radnika, kao necjeg zaposlenika, nego da svatko radi sam za sebe koliko sam moze napraviti. takve velicine parcela i gospodarstava. a ne okrupnjavanje u smislu da jedan ima 10000 hektara. jer i takav veleposjednik ne moze to raditi sam. nego rade radnici. a za stanovnistvo je bolji model da umjesto da postoji veleposjednik i radnici, da imaju samo radnici ali svaki za sebe. jednaka bi se povrsina radila, jednako bi se proizvelo, jadnaki broj strojeva bi se koristio, i jednak broj ljudi bi radio. jedina razlika je da ne bi jedan dobio vecinu a ostali placu, nego bi svi dobili svu tu zaradu razdjeljenu na ono sto bi sami proizveli.
Đuro Japaric
prije 1 mjesec
Vi g. Ivane stvarno nemate veze o poljoprivredi ! Od 1919 i SRPSKO - hrvatske agrarne reforme imamo 2 modela ; model poljoprivrednih poduzeća i model stvaranja velikog broja seljačkih imanja i USITNJAVANJE parcela i povećanje broja vlasnika ! USITNJAVANJE i povećanje broja vlasnika zemlje neće zaustaviti MAFIJA koji se nazvaše zastupnici hrvatskog sabora , a kojeg Hrvati NISU NIKADA IMALI ! U brdskoj Slavoniji gdje imam zemlju MORA se uzeti 3 do 8 parcela u zakup ili kupiti da bi se formirala površina od 1 ha ! Slično je u cijeloj brdsko- planinskoj Hrvatskoj i na otocima ! Pustite Vaše priče o površinski većim parcelama , to ima mali broj poljoprivrednih poduzeća i borci iz HPK koji su dobili veće parcele UNIŠTENOG kombinata Jasinje ! Vlasnik RH NEMA program OKRUPNJAVANJA ; rh1 može uzeti u zakup predsjednik Vladine HPK , RH 2 Vi , RH 3 ja , jasno ako SRANJE zvano RH raspiše natječaj ! Inače dobio sam na 1 godinu da obrađujem zemlju u vlasništvu SRANJA koji neki greškom nazvaše rh ! Pa UZMITE Vi na JEDNU GODINU i pravite kalkulacije !
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Stoji da se gubitci na okretanjima odražavaju u vidu gubitka vremena i većoj potrošnji goriva ,ali na to manje utječe veličina parcele,već njena dužina.Ako su parcele od 30ha i ona od 5ha iste dužine i gubitci su identični.Istina je da su veće parcele obično i veće dužine,ali nije pravilo.