• Izmeđ međe
  • 23.01.2020. 13:30

Mi imamo farmice i to "trč pa trč" naiđemo na neku - one zagađuju zrak?

Tvrdnja da nas zagađuje poljoprivreda a posebice stočarstvo suludo je. Farmi imamo u tragovima u odnosu na mogućnosti, a neobrađene su nam cijele regije pa nema što ni gaditi hrvatski zrak

Foto: Depositphotos/yanachirva.gmail.com
  • 1.417
  • 77
  • 0

Velika je panika zavladala u našoj metropoli jer je zrak zagađen. Proteklih se dana govorilo o toliko i toliko čestica, pa tako i tako djeluje na djecu, kronične bolesnike i stare. Diglo se i veliko i malo. Hrvatska je zagađena zemlja. Digle se na noge kojekavke udruge i politike koje u siječnju nemaju što raditi. Dobili prostor u medijima da pričaju i pričaju, pa čak i lupetaju.

Je li Hrvatska doista zagađena zemlja? Kažu kako nas danas sve truje. I automobili, i stočarstvo, i poljoprivreda, čak i grijanje. Ma gle čuda. Još kao mala djeca smo znali kada je zimi magla da tu ima i smoga. A što bi tek bilo da imamo tvorničke dimnjake kao prije 40 godina i da se svaka kuća grije na drva i ugalj i tko zna na čemu sve ne. I onda je bilo smoga, samo se nije na svakom koraku mjerilo i pisalo o tome.

Trč trč pa farma 

Stočarstvo? Uprli prste u stočarstvo, da nas i ono truje, ali ne uvezenim mesom nego onime što farme ispuštaju u atmosferu. Koje farme? Pa mi smo na sreću po ovom pitanju na samom dnu svijeta. Tko ima farme. Ima Nizozemska, Njemačka, Danska, Francuska, USA, Brazil, Kanada, Kina... Mi imamo farmice i to trč pa trč naiđemo na neku. Tek sada možemo možda biti zahvalni bivšim politikama koje su gurale podizanje velikih govedarskih i svinjogojskih farmi koje nisu mogle opstati. Pa ih danas gotovo i nema, odnosno možda 10 posto od onoga što je bilo.

Dakle, stočarstvo, barem što se tiče gica i kravica, nas ne zagađuje. Nema straha. Možemo bez ograničenja dizati nove i nove farme i nikako nećemo stići do toga broja da bi one išta mogle zagaditi. Ha, jedna farma od 50 krava u jednom od pet sela. To je naša istina. A ovi što se u Zagrebu boje da ih netko truje, neka se obrate nekom drugom, a ne stočarima. 

Veži konja di ti aga kaže

Poljoprivredna proizvodnja,a tu se misli na biljnu, ratarstvo, voćarstvo i povrtlarstvo navodno isto truje. Što sada? Imamo ogromne količine, kažu i stotine tisuća, ili milijun hektara neobrađene zemlje. Što bi bilo da je obrađeno? Ma opet ne bi bilo zagađenja s te osnove. Izgleda da je tu netko lud. Staklenika i plastenika imamo jako malo. Plantažnih voćnjaka još manje. Što nas to onda zagađuje? Neobrađena ona slavonska brda Papuk, Krndija, Dilj? Ona nas sigurno ne truju. Tu ima više neobrađenog zemljišta nego li možemo i zamisliti. A i šume su već i podivljale i stvaraju kisik za 100 Zagreba. Zamislite, Zagreb onečišćen, a onda padne par pahuljica snijega, te čestice spusti na zemlju i zrak postane jako čist. Sve je to normalno, ali mediji od svega prave nenormalno.

Zagađuju li nas bespuća Gorskog kotara, Like i Dalmacije? Pa tamo farmi i poljoprivrede ima nekoliko posto u odnosu na mogući kapacitet. Slobodno možemo reći - u tragovima. Tamo možemo povećati stočarstvo za tisuću posto i nećemo zagaditi ništa. Ovo bi se moglo doista zvati histerijom. A o neznanju da ne govorimo.

Počnimo iskorištavati naše prirodne resurse 

A ima i jedna istina. Koristimo fosilna goriva znatno više nego ona nastala iz drugih izvora. To malo traktora i kombajna koji voze na diesel, neće nas naročito zagaditi. Ima i tu prostora. Ono što možemo napraviti što prije je to da u skladu s Europskom unijom i njihovim novcem počnemo iskorištavati naše prirodne resurse. Gledajte samo vjetar u Hrvatskoj. Imamo ga. I to je tako jednostavno tehnologija koju je Končar razvio još prije 50 godina. Mogli bi uzeti novce iz fondova i na tim prostorima podići nebrojeno mnogo vjetrenjača. Tada bismo još više smanjili upotrebu izvora energije koji nešto zagađuju. Još je puno mogućnosti.

Hidroelektrane na rijekama. Danas je tehnologija takva da ni ta postrojenja nisu skupa, a uveliko ih može financirati EU. Energija iz valova mora, pa energija sunca. Naše hale, štale i drugi objetki idealni su za proizvodnju energije iz sunca, a barem njega imamo daleko više nego li u Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj, i daleko više nego magle u Zagrebu.

Mnogi se sablažnjavaju činjenici da se silažni kukuruz iskorištava za proizvodnju struje i grijanja. Pa zašto ne? Stoke imamo malo i hrane za to naše blago za sada imamo dovoljno. A znamo uzgajati kukuruz, proizvesti silažu, imamo i potrebnu mehanizaciju, a kažu da imamo i zemlje. Zašto onda ne bismo i to koristili za proizvodnju energije?

Nadam se da se neki neće naljutiti ako kažem da se šumama ne upravlja dobro, da su one gotovo podivljale. I da samo u šumama bez sječe stabala ima drvne mase u ogromnim količinama. A i tu postoji tehnologija da se sve to ispod drveća posječe, iščupa, pokupi i iskoristi. Kao i one šume koje su same narasle na nekadašnjim pašnjacima. A zašto su same narasle? Pa zato što nema stoke koja navodno zagađuje Zagreb. Danas se u katastrima mnoge takve šume vode pod pojmom neobrađenog poljoprivrednog zemljišta. Nama liči na šume, a to su u biti nekadašnji pašnjaci.

Zagađana zemlja nismo, a to nije ni Zagreb, bez obzira na malo smeća, magle i smoga u siječnju. A da bi mogli iskoristi naše prirodne izvore energije - to je istina.


Tagovi

Zagreb Smog Zagađenje Elektrana Vjetar Sunce


Autor

Damir Rukovanjski

Više [+]

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Ispred zgrade osječkog Fakulteta agrobiotehničkih znanosti upravo se održava '3. sajam OPG-ova' sada... Pročitaj cijelu bilješku »