• Izmeđ međe
  • 08.09.2019. 13:30

Veži konja di ti aga kaže

Zelena gnojidba? Europa nam rekla i mi to moramo. Zavezala je krave pa i mi morali. Sad ih odvezali, pa moramo i mi.

Foto: Vedran Stapić
  • 1.064
  • 140
  • 0

Kud svi Turci tud i mali Mujo, stara je izreka. Zelena plaćanja, postrna sjetva, dvije žetve. Mnogo priča, puno velike propagande. Sve je to lijepo, ali izgleda kao da nam je nametnuto. Kako to da naši stručnjaci prije 20 godina, pa i 40 nisu znali da je to dobro? Učili smo o tome u školama, ali nitko nije to radio.

Moramo priznati da je tlo zapadne Europe, a posebice Amerike, jako zagađeno i sada kada su tamo zeznuli stvar morali su naći načina ispravljati ono što su pogriješili u intenzivnoj poljoprivredi. Njihovom tlu takve gnojidbe su neophodne. Nešto su slično napravili i s kravama. Prvo smo mi držali krave na paši, pa ih je Europa i napredni svijet vezao u skupim štalama. Pa smo morali i mi. Sada nam to brane. Oni opet odvezali krave pa moramo i mi. Tako je i s tim postrnim sjetvama. Oni siju postrno, pa moramo i mi. E sada, tu govorimo o kulturama kojima treba i određena količina oborina. A mi smo u podneblju gdje u lipnju i srpnju prži sve odreda i nema ni petine oborina, pa ni desetine kakve su u Njemačkoj, Francuskoj, a da ne govorimo u Britaniji, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj... 

Čovjek je taj koji ima negativan utjecaj na okoliš 

Sad nam i taj pravilnik o zelenom plaćanju ide na ruku da bi se smanjili negativni učinci poljoprivrede na okoliš. I taj negativni utjecaj svi ponavljaju kao papige. A ja ga hodajući našim poljima baš i ne vidim. Što je to negativan utjecaj na okoliš u hrvatskoj proizvodnji hrane? Ima čovjek negativan utjecaj na okoliš. Ne pravi ga sama poljoprivreda, nego čovjek. Jedna žetva, stoka na pašnjaku, ekstenzivna i poluekstenzivna poljoprivreda sigurno ne šteti okolišu, nego upravo obrnuto. Oplemenjuje ga. A zašto sad tražimo i drugu žetvu, i još jednu kulturu na istoj parceli? 

Pa sve je čovjekova pošast za zaradom.

Zanimljivo je kako zapadna Europa i Amerika postavi neku tezu onda svi pile o tome i to postane istina. Njima odgovara pa se sjetili zelene gnojidbe. Sada i mi saniramo svjetske promašaje, a sigurno Slavoniji ne treba zelena gnojidba i teško je provediva jer sunce u jednom dijelu godine prži mjesec dana bez kapi oborine i jasno je da tu nema klimatskih uvjeta da se nešto dobije od te zelene gnojidbe. Nema tu ni proizvodnje suhe tvari, ni energije, a onda slabo ima i prihrane. Čini mi se da je to samo dodatni posao u kojem se naradiš, a klima ne dopušta da dobiješ nešto.

Jednostavno nema vode.

Znam da će se uvijek javiti oni koji će tvrditi da tlo štitimo od ovoga, od onoga. Da, ali pored Hannovera ili Hamburga. I pričajući s poljoprivrednicima baš te postrne kulture čine problem. Izabrali su nam kojekakve krstašice, krmne repice, raolu i kulture koje imaju iste štetnike kao primjerice uljana repica koju sijemo kao redovitu kulturu. I pored nje ili u njezinoj blizini vaš susjed, ili mi sami sijemo postrnu kulturu koju ne smijemo ni prskati, niti braniti od korova, bolesti i štetnika. I onda svi ti štetnici pređu tebi na, da tako kažemo, redovitu kulturu i pitanje je hoćeš li se uspjeti obraniti od nje. I ako hoćeš onda tek možemo govoriti velikom utjecaju čovjeka i kemije na poljoprivredu.

Sve više bolesti, sve manje preparata 

Ako se lisne uši, primjerice, pojave na postrnoj sjetvi i one prenose razno razna oboljenja, posebice ona virusna, a ne smiješ prskati. A ti pored imaš ječam. Jedan ratar priča da je posijao tako neku argentinsku zob, pa grahoricu i tu smjesu platio za zelenu gnojidbu i već su navalile lisne uši, a on ne smije prskati do 15. listopada jer dobivaš poticaj, ono zeleno plaćanje. I morat će redoviti ječam prskati bar tri puta protiv lisnih ušiju da se ne presele na njega. Zar je to ekologija? 

I na pšenici će biti više tih lisnih ušiju jer se one vole preseliti na nešto što je friško. A svake godine sve više zabranjuju insekticide koji su djelotvorni. Neke zato da ne bi škodili pčelama i danas praktično da nema insekticida kojima bi se uspješno borili. No, ajmo, Europa je rekla to tako ide.

Zabranila što misli da treba zabraniti, a mi to moramo slušati jer su oni svoje tlo uništili, zagadili i sad se izvlače.

To je ona priča. Krave se ne smiju vezati u štalama. Pa dobro, kada su oni imali ogroman broj štala i veliki broj stoke koji tako proizvodi mnogo gnoja. Ali kod nas trč trč pa neka štala i sada moramo imati novu štalu gdje će krave hodati. Ne smijemo više vezati. Ne zato što to naša krava ne voli, nego zato što su tako propisali. Zanimljivo je da je ista struka prije dosta godina rekla veži, pa sada odveži. Prskaj, pa sada ne prskaj. Sada su rekli da kokoške moraju imati nekoliko centimetara veće kaveze, a prije za prst manje i svi ajmo sada tako kako se njima smililo pa ajmo kupovati nove kaveze.

Čini mi se da to sve diktira biznis. Netko mora zaraditi na nekim novim sredstvima, na nekim drugim kulturama, na drugačijoj opremi i slično.

A seljak će teško po onoj Veži konja di ti aga kaže.


Tagovi

Zelena gnojidba Krave Zemljšte


Autor

Damir Rukovanjski

Damir Rukovanjski

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.