Dobili smo šamarčinu kao odgojnu mjeru. E sad razmišljaj, čovječe, o biološkoj raznolikosti!

Biološka raznolikost jedan je od onih izraza na kojega nailazimo na svakom koraku. Već nam izlazi na uši i ne znamo kud s njim. Sve postaje jasnije kada se (mi stariji) prisjetimo vremena kada se ona podrazumijevala. 

Sjećam se bašče svoje bake tamo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. I cvijeća i povrća, na kraju šljivik. Kokice kljuckaju po zemlji. Krave, guske, patke... svi su na pašnjaku koji prolazi kroz čitavo selo. A tek one još starije priče o stanu izvan sela, pa žirovanju svinja u vlastitoj šumi. Tada se o bioraznolikosti nije pričalo, nju se živjelo. 

Jedni bez drugih ne možemo

Današnji način života nas je razdvojio od prirode (ma i od nas samih). Želimo što više zaraditi, pojesti, potrošiti (bilo novca ili kalorija). A za to su potrebni resursi, koji nisu beskonačni. U vrijeme kada sam ja bila dijete, moja je baka za doručak jela kruha (kojeg je sama ispekla, od vlastitog žita) i grožđa (koje je raslo u dvorištu). A ja danas pravim zdravi doručak od zobenih pahuljica, nekoliko vrsta sjemenki, sojinog mlijeka, suhog voća... koji su došli tko zna odakle i zbog kojih je tko zna koliko šuma iskrčeno, zemlje i zraka zatrovano. 

Masovna prenamjena zemljišta iz šumskih u poljoprivredna i izlovljavanje krivci za Covid-19?

Biološka raznolikost je sveukupnost živih organizama iz svih izvora, kopnenih i vodenih ekosustava te svih staništa kojima pripadaju, uključujući raznolikost unutar vrsta, među vrstama, te svih ekosustava. Ili, kratko rečeno - svi smo povezani i jedni bez drugih ne možemo. Nema živog bića koje postoji na ovome svijetu, a da nema svoju ulogu (navedite mi samo jedno takvo biće u komentaru i pokušat ću vas opovrgnuti). 

Naša su rješenja u prirodi

Danas je Međunarodni dan biološke raznolikosti (u Hrvatskoj i Dan zaštite prirode), a ustanovio ga je UN 1993. godine. Možemo zaključiti da je prilično ugrožena kad već toliko dugo ima svoj dan, a njegova tema ove godine je "Naša su rješenja u prirodi". 

"Unatoč svom tehnološkom napretku u potpunosti ovisimo o zdravim i raznolikim ekosustavima. O njima ovisi naše zdravlje, voda, hrana, lijekovi, odjeća, goriva, skloništa i energija. Ovogodišnji slogan odražava nadu, solidarnost i važnost zajedničkog rada na svim razinama kako bismo izgradili budućnost u skladu s prirodom", stoji u priopćenju UN-a povodom današnjeg dana. 

Naravno, njegovom je značaju pridonijela i pandemija koronavirusa. Više nego ikada smo postali svjesni važnosti hrane, očuvanja prirode, šuma, divljih životinja, mora, zraka... apsolutno svega što nas okružuje, a iz čega smo do sada samo grabili. Bez svijesti da grabimo sami od sebe. Da mi od prirode nismo odvojeni. Da smo mi dio nje. Što bi narod rekao - sami sebe žderemo.  

Treba nahraniti sve te gladne ljude

Svjesni su ovoga problema i donositelji odluka. Tako je u utorak Europska komisija donijela dvije nove strategije u kojima se predlažu ambiciozne mjere i obveze EU-a za zaustavljanje gubitka bioraznolikosti u Europi i svijetu te za preobrazbu naših prehrambenih sustava. Za njezino očuvanje osigurat će se 20 milijardi eura godišnje!

EK predlaže: 50% manje pesticida, 20% gnojiva, ali i poticaji za eko proizvodnju?

Neće biti lako, posebno poljoprivrednicima od kojih se do jučer očekivalo da proizvedu što više hrane uz pomoć različitih tehnoloških pomagača - od pesticida do što jače mehanizacije. Trebalo je nahraniti sve gladne ljude svijeta, sa što manje ulaganja. Uvode se drastične promjene, a broj gladnih se nije smanjio. Dapače, još više raste. No to je tema za sebe. 

Iz ove tijesne kože ne možemo. Tu smo gdje jesmo i promjene su nužne. Prilikom njihova uvođenja treba biti racionalan i možda najviše - strpljiv. Za dobrobit onih koji ostaju. Na sreću, uz pomoć znanosti i modernih ekoloških i inovativnih rješenja, nećemo se morati vraćati u vrijeme moje i vaše bake. 

Kako možemo pridonjeti mi "mali"?

Mi mali, koji hranimo tek pokoje derište u vlastitom domu također možemo pridonjeti biološkoj raznolikosti. Za početak, ovog proljeća posadite cvijet na kojeg će doći pčele. Makar on bio na prozorskoj dasci ili balkonu. Ako imate vrt, posadite ga gdje god imate kakvu rupu. Koristite što manje kemijskih sredstava. 

Zašto i koje cvijeće koristiti u povrtnjaku?

Razmišljate ekološki što god više možete. Za sobom ostavljajte što manje smeća. Smijete čak biti i prehrambeni nacionalist pa jesti kruh od domaćeg brašna i voće iz okolice. 

Sigurna sam da ćemo se nakon ove šamarčine koju nam je majka Priroda dala kao odgojnu mjeru sabrati i popraviti svoje ponašanje. Zauvijek.