Nije lako biti vrtlarski influencer

Glavni hrvatski zeleni policajac posljednjih godinu dana sigurno je Kruno Pekas poznatiji kao Vrtlar Kruno. Otkako se vratio u Hrvatsku nakon godina vrtlarenja i bavljenja cvjećarstvom u Berlinu, ne prestaje prozivati odgovorne za loša okolišna rješenja i pristup u uređenju javnih zelenih površina koji ne pridonosi bioraznolikosti i održivosti.

"Stvari se polako mijenjaju, ali daleko smo još od nekih europskih zemalja koje već godinama prakticiraju odgođenu košnju to jest inteligentno upravljanje košnjom, sade trajnice koje oprašivači vole i smanjuju betonizaciju i vodonepropusnost tla“, komentira svoje društveno djelovanje posljednjih mjeseci.

Iako je za mjesto boravka izabrao Istru, točnije Vrsar, ovaj popularni vrtlar kao da je posvuda. Predaje po festivalima u Zagrebu, uređuje vrtove u Istri, javno proziva radi lošeg orezivanja stabala i postavljanja umjetne trave u javnom prostoru, svojim javnim objavama sudjeluje u sprječavanju prskanja korova glifosatom u javnim parkovima…

"Sve to radim iz dubokih uvjerenja da možemo bolje, iako sam stvarno zatrpan raznim pozivima koji i nemaju veze sa mnom, poput nedavnog javljanja da pomognem u spašavanju dupina“, kroz smijeh će.

Zalaganje za "New german" stil u hortikulturi

U Berlinu je, kaže, imao dobar posao i ugodnu radnu atmosferu, ali nešto ga je stalno vuklo u rodni kraj. Prekretnica je bila kad je saznao da će vjerojatno ostati bez vrta jer je vlasnik namjeravao prenamijeniti zemljište. A biti vrtlar Kruno bez vlastitog vrta, njemu nije imalo smisla.

"U Vrsaru, naravno, imam vrt i uzgajam i ukrasno bilje i voće i povrće i u tome uživam“, priča te dodaje: "U hortikulturi pokušavam proširiti ideju suvremenog stila u vrtnoj arhitekturi i umjetnosti, 'New german style' ili 'New Perennial Movement' gdje se sadi sve više trajnica i ukrasnih trava po principu prerijskih vrtova“. Ne sade se jednogodišnje biljke i cilj je pustiti trajnice da prođu kroz cijeli biološki ciklus od nicanja, cvatnje, sjemenja i sušenja kako bi sve izgledalo što prirodnije.

Takav stil bio je inspiracija za jedan rotor u Poreču. Bilo je, kaže, i negativnih komentara da takva sadnja izgleda divlje i neuredno, ali par mjeseci kasnije porečki rotor je primjer dobrog i atraktivnog rješenja.

Uz to što takav stil sadnje, reći će, čuva važne resurse poput vode, tu je s vremenom i ušteda na održavanju i u novcu, jer nema stalnog kupovanja novih biljaka. “Ono najvažnije je da je to mjesto bioraznolikosti gdje se hrane razni oprašivači. Čak nema orezivanja u jesen jer je suha trava dekorativna u jesen i zimi, a sjemenke cvijeća opet hrane ptice zimi”, objašnjava strastveno Kruno kojemu je drago da se sve više u nekim hrvatskim gradovima primjenjuje odgođena košnja kako bi oprašivači nakon zime imali konkretan obrok.

Za neke invazivna vrsta za druge korisno stablo

Zanimljiva su i njegova stajališta oko invazivnih vrsta, čak i kad su u pitanju pajaseni. “Nijemci visoko stablo koje je naraslo i stvara sad i neki hlad i služi i za upijanje vode te je dom životinjskom svijetu, sigurno ne bi srušili samo zato što je invazivno. Ako se i sruši stablo, ostavlja se trupac jer znaju da od njega imaju koristi. On upija vodu poput spužve”, priča te dodaje kako je stalno cilj stvaranje koristi za urbanu prirodu, ali i grad, jer važno je čim više vegetacije integrirati u urbane sredine, a ne uništavati je i uklanjati.

Svatko, kaže, pa čak i na malom gradskom balkonu može posaditi neko, oprašivačima korisno, cvijeće. Poželjno je i saditi autohtone biljke, ali i razmišljati o drugim resursima, poput prirodnog kamenja.

“Istra je puna kamenoloma i umjesto da se rade lijepa opločenja i suhozidi, sve se asfaltira. Građani se tu moraju pobuniti kao što su se počeli buniti protiv nepotrebnog ovršavanja i rušenja stabala. Svako stablo je cijeli jedan mali svijet i važno je”, spominje.

Neumoran je Kruno u svojoj namjeri da Hrvatsku učini ljepšom i održivijom. Ima, kaže, velike planove i u suradnji s brojnim udrugama i stručnjacima pokušava i utjecati na izmjene zakona kako bi se što više zaštitila priroda. Svjestan je da svojim pristupom ponekad i sruši koji most, ali drago mu je da ipak potiče na promjenu i na razmišljanje.

“Vjerojatno je potreban netko poput mene jer nisam dio nikakve stranke i nije me sram iznijeti mišljenje pa makar to netko ne voli čuti. U Berlinu su mi znali reći da sam gori od Nijemaca!”, duhovito će za kraj ovaj neobični vrtlar. Na svom društvenom profilu samo se jednom usudio objaviti nešto privatno, pa je tako izrazio oduševljenje jednom hrvatskom pjevačicom. Pratitelji su ga brzo opomenuli i dali mu do znanja da od njega, prije svega, žele korisne savjete o sadnji i brizi o biljkama te očuvanju prirode. Težak je teret biti vrtlarski influencer.