Odgađanje košnje dobro je za tlo, uštedu vode i bioraznolikost

Kad se prije četiri mjeseca trajno vratio u Hrvatsku Kruno Pekas poznatiji kao vrtlar Kruno dobro je znao kakav je pred njim posao na osvještavanju hrvatskih gradova i općina o važnosti zaštite biljnih i životinjskih vrsta.

Svoje berlinsko iskustvo odgađanja košnje na određenim površinama skroz do početka lipnja želio je podijeliti s jedinicama opće uprave i samouprave koje još uvijek ne prate neke europske trendove. Stoga je na brojne adrese uputio apel o odgodi s jasnim argumentima, ali i prijedlogom kako tome pristupiti.

"Stanovnicima je visoka trava neuredna, leglo komaraca i krpelja, ali ne razmišljaju da se ptice gnijezde u njoj, da je oprašivačima to hrana, da je ježevima sklonište, da na netaknutim livadama raste raznovrsno cvijeće koje stalnom košnjom ne dobije priliku razviti se i zasijati“, priča Kruno svoje motive za slanje apela u suradnji sa čak 30 udruga u Hrvatskoj koje se bave zelenim temama.

Zaštita oprašivača i bioraznolikosti

U apelu je iznio kako "Prema EU Uredbi o obnovi prirode (2024/1991) Vijeća Europske Unije dužni smo zaštititi oprašivače i narušene urbane ekosustave. To uključuje i urbane travnjake“. Ujedno, očuvanje bioraznolikosti, okoliša na trajnim travnjacima i oranicama jedan je od ključnih ciljeva Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike. Kroz intevenciju 70.02 pozitivno se utječe na smanjenje emisije stakleničkih plinova i prilagodbu klimatskim promjenama.

Promjenu Kruno ne očekuje preko noći, ni u Berlinu u početku nisu svi bili oduševljeni idejom, ali sada je to uobičajena praksa kojoj se više nitko ne čudi. Jednostavno se dijelovi gradskih travnjaka namijenjeni za ležanje na travi, piknike i događanja redovito kose, za šetnje pasa se kose rubni dijelovi, a dosta površina je sve do 1. lipnja potpuno divlje i prepušteno prirodi.

Svatko može pomoći i dio svog privatnog travnjaka ostaviti nepokošen što duže, kaže Kruno, a zatim raditi parcijalnu košnju, kako jedan dio naraste drugi se pokosi. "To je zdravije i za tlo. Trenutno sam u Poreču i nepoznavatelju teme on izgleda divno sada, sve je pokošeno, uredno, ali već krajem lipnja ta nisko košena trava bit će spaljena jer je ništa neće moći zaštititi od Sunca dok će visoka trava i na temperaturi iznad 30 stupnjeva čuvati vlagu, a time i čuvati tlo“, objašnjava.

Nije ovo nova ideja u Hrvatskoj, neki gradovi poput Makarske još su prije dvije godine započeli s odgađanjem košnji i Zagreb je imao takvih pokušaja, zato je dobro polako stvarati naviku postavljanjem tabli koje će stanovnicima dati do znanja da nije u pitanju gradski nemar nego briga o bioraznolikosti.

"U Berlinu već godinama to rade, ali table i dalje ostaju jer je to i stalni podsjetnik da se treba brinuti o gradskom biljnom i životinjskom svijetu. Znam da komunalna poduzeća imaju stalni pritisak od građana da moraju kositi, ali ipak se nešto pozitivno događa. Pula će, recimo, sedam površina namijeniti za odgođenu košnju“, optimistično će ovaj veliki zaljubljenik u prirodu.

Dijelove ostaviti nepokošene

Premda će ovaj apel vjerojatno pasti na plodno tlo u nekim mjestima i gradovima, ono što nije dobro je da se s prvom košnjom sve odjednom pokosi. "Neke dijelove treba ostaviti nepokošenima kako bi kukci mogli utočište naći u netaknutom dijelu travnjaka, a otkos nek odleži nekoliko dana da još sazrije sjeme samoniklog bilja", savjetuje Kruno. Tim postupcima štitimo tlo, cijeli ekološki sustav i smanjujemo potrošnju vode.

Postoji i još jedan mali trik kojemu su pristupili u Berlinu, na mjestima odgođene košnje posadili su lukovice, pa je stanovnicima bilo lakše otrpjeti "neurednost“ kad su u visokoj travi izmilile glavice tulipana i narcisa. Možda bi njihova sadnja poštedjela i naša komunalna poduzeća bijesnih poziva građana radi divljih travnjaka.

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.