Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Europski ljepak
  • 30.11.2021. 15:00

Europski ljepak - žuta, a ne bijela imela

I žutu i bijelu nazivamo imelom i često brkamo. No, ovo su dvije poluparazitske biljne vrste iz dva potpuno različita roda. Evo kako ih razlikovati izgledom, te koje su im fitokemijske specifičnosti.

Foto: Vesna Mijat
  • 342
  • 42
  • 2

Jedna je zimzelena, a druga listopadna. Jedna privlači ptice bijelim, a druga žutim bobicama. Jednu stalno slikaju, fotografiraju i koriste za božićne dekoracije, a druga zimi formira gole okruglaste grmiće uzrokujući formiranje zadebljanja na granama. Jedna najčešće stanuje na granama starih voćaka i breza, a druga preferira hrast. Ponekad ih zovu bijela i žuta imela, ali zapravo su Viscum album L. i Loranthus Europaeus Jacq., dvije različite vrste odvojenih porodica.

Za bijelu imelu Viscum album L. svi već znaju. Ljekovito-otrovna dekorativna vrsta raste kao mali okruglasti zimzeleni grmić bijelih bobica zalijepljen na grane stabala. Zimi je najuočljivija na brezama i starim jabukama. Nepoželjna je pojava na višegodišnjim nasadima jer je znak bolesnog i starog stabla iz kojeg crpi vodu i hranjive tvari. Ptice sudjeluju u njenom širenju jer pojedu bobicu i ostave je kao izmet zalijepljenu na grani. Najvažniji sastojci u imeli su viskotoksini, lektini, flavonski flavonolni glikozidi, amini (tiramin, histamin, kolin, acetilkolin), lignani i alkaloidi. Listovi i cvjetovi su ljekoviti, a bobice su često otrovne.

Otrovnost uzrokuju glikoproteini zvani lektini kao i proteini viskotoksini, no u malim količinama oni mogu biti korisni. Kada se čajevi koriste u umjerenoj dozi i po poznatoj recepturi, štetni učinci nisu zabilježeni.

Europski ljepak je različita vrsta

Loranthus europaeus Jacquin europski ljepak, žuta imela ili hrastova imela, iako na prvi pogled sliči bijeloj imeli, potpuno je drugačija biljna vrsta. Najčešće raste na hrastovima, ali nalazimo je i na kestenu, bukvi, lipi, grabu, javoru i drugom drveću. I ovu biljku najčešće šire ptice: kos, drozd imelaš, i šojka. Stablo domaćin se brani umnožavanjem vlastitih stanica i na mjestu dodira se često formiraju veća zadebljanja promjera do 30 cm koja su zimi lako uočljiva na hrastovima. Parazitiranje ljepka šteti domaćinu i protekom vremena stablo-domaćin propada.

Žuta i bijela imela 

Vidljiv je kao mali okruglasti grmić smeđe kore i tamno-zelenih listića koji razvija žuto-zelenkaste cvjetiće. Oprašuju ih kukci. Listopadan je, ali zimi razvija plodove u obliku žutih sferoidnih bobica, ispunjenih ljepljivom tekućinom. Ova sluz ima dvojaku funkciju jer štiti sjemenke od isušivanja, te se lako lijepi na granu. Pripada redu Santalales kao i slični poluparaziti koji sami obavljaju fotosintezu, ali iz biljke domaćina crpe vodu, anorganske i organske tvari (aminokiseline i šećere).

Najčešće je nalazimo na hrastu meduncu. Terapijsko djelovanje ova biljka može zahvaliti sadržaju flavonoida koji pokazuju antioksidativno djelovanje. Također, flavonoidima i terpenoidima iz lišća pripisuje se djelovanje na stimulaciju proliferacije limfocita.

U narodnoj medicini

Europski ljepak kao i bijela imela ljekovita je biljka koja se koristila u narodnoj medicini od pamtivijeka. Dugo se spominje njena primjena na azijskom i europskom području. U nekoliko područja središnje Italije cijela biljka se macerirala u vinu ili rakiji i tako koristila za liječenje ateroskleroze i povišenog krvnog tlaka. U južnoj pak Italiji korištena je za oblaganje rana radi bržeg zacjeljivanja. Pripadnici plemena Dayak s Bornea palili su zelene dijelove biljke i pomiješavši ih s uljem obložili bi bolno mjesto.

I u Istri su ovu biljku koristili u rakiji za liječenje mnogih oboljenja. Literatura spominje tradicionalnu upotrebu europskog ljepka za tretiranje kardiovaskularnih problema na području Bosne. U Iraku su žvakali osušene bobice radi tretiranja gnojnih čireva.

Znanstveno utvrđene činjenice

Nedavno je utvrđen efekt u borbi protiv kutane lišmanioze (parazit) vjerojatno zahvaljujući visokim koncentracijama kvercetina. Antimikrobno i citotoksično djelovanje se pripisuje prisutnosti tzv. obrambenih peptida (defense peptides), defenzina. Oni ne samo da djeluju protiv patogenih gljivica, već djeluju u suzbijanju kvasaca, pa se smatraju mogućom terapijom za humane fungalne infekcije. Rad iz 2015. godine proveden u Bangladešu utvrđuje da europski ljepak ima potencijal postati prirodni analgetik, sredstvo za ublažavanje bolova. Flavonoidi kvercetin, kamferol i rutin iz ljepka u štakora su djelovali na smanjenje akutne upale.

Europski ljepak ubija stanice nekih vrsta karcinoma (rabdosarkom kod štakora). Antioksidativni učinak uljnog ekstrakta sjemenki može zahvaliti prisutnosti monoterpena, dok je u drugom istraživanju uljni ekstrakt sjemenki pospješio imunosni odgovor na zarazu stafilokokom. U jednom radu proteini iz bobica ljepka su pokazali antimikrobno djelovanje protiv bakterija L. monocytogenes i S. aureus M7 soja. Drugačije postavljeno istraživanje pronalazi uzrok antioksidativnosti ljepka u sastojcima galne kiseline, kafeinske kiseline i kvercetina.

Nije sve crno-bijelo

No postoji i druga strana priče. Kao i većina biljaka s ljekovitim svojstvima, europski ljepak je ponekad i otrovan. Jedno je istraživanje analiziralo moguće djelovanje ljepka na genotoksičnost. Veće doze aplicirane na miševima uzrokovale su poremećaj u mitozi (smanjeni mitotički indeks pri primjeni otopine ljepka u dozi od 200 mg/kg), te promjene u strukturi kromosoma. Ovaj je pokus imao za posljedicu i smanjenje broja leukocita u usporedbi s primijenjenim manjim dozama. U drugom radu provedenom radi utvrđivanja genotoksičnosti, upotrebljen je kloroformski i etil-acetatni ekstrakt plodova ljepka u različitim dozama na koštanu srž i slezenu miševa.

Sljedeći put u šumi podignite pogled prema krošnjama i primijetite male žute bobice

Različito dobiveni ekstrakti bili su različitog sastava i ispoljavali su različito djelovanje. Tako je povećani sadržaj alkaloida povećao mogućnost pojave lomova na kromosomima, a veći sadržaj flavonoida to isto klastogeno djelovanje je umanjilo. Otrovnost ponekad ovisi i o biljci na kojoj europski ljepak parazitira.

Primijetite žutu imelu

Imela je generičko ime kojim obuhvaćamo poluparazitske vrste na kritosjemenjačama, a trenutno se razvrstavaju u 5 nesrodnih porodica reda Santalales. Porodice Loranthaceae i Viscaceae mi nazivamo imelama. Mnogi danas brkaju bijelu i žutu imelu ne shvaćajući da su ovo dvije odvojene vrste, različite biologije. No, čini se da su zbog sličnog načina života u tradicionalnoj medicini korištene na sličan način. Naši preci upotrebljavali su u liječenju i jednu i drugu. Mi danas, bijelu zimzelenu dobro poznatu imelu najčešće koristimo za ukras, a žutu uopće ne poznajemo.

Zato kada sljedeći put u šumi podignete pogled prema krošnjama, primijetite male žute bobice i prepoznatljiva zadebljanja na granama hrastova i sjetite se hrastove imele (europskog ljepka).


Fotoprilog


Tagovi

Žuta imela Bijela imela Hrastova imela Europski ljepak Loranthus europaeus Viscum album Santalales Poluparazit Karcinom Antitumorsko djelovanje Antimikrobno


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Zaljubljenik u prirodu, agronom po struci sa šarenim radnim iskustvom od znanstvenog rada u genetici, preko upravljanja poljoprivrednom zadrugom, pa do uvijek prisutnog poljoprivrednog novinarstva. Neispunjena želja joj je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednika.