• Eko poljoprivreda
  • 05.05.2020. 13:30

U sedam godina isplaćeno je za eko proizvodnju oko milijardu kuna poticaja

Što se tiče spornih eko poticaja za orahe, koji su sada kao i za lijesku drastično srezani, ima tu svega, jer na stotine hektara njih nije posađeno kako treba, kaže Robert Poturica, predsjednik HSEP-a, inače uzgajivač eko lavande u Karlovcu.

Foto: arhiva Roberta Poturice
  • 1.686
  • 251
  • 0

U Hrvatskoj je od ulaska u EU broj ekoloških proizvođača utrostručen. Krajem prošle godine bilo ih je ukupno 6.322, a njima je prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u posljednjih sedam godina (od 2013. godine), isplaćeno poticaja u iznosu malo većem od milijardu kuna ili 125 milijuna eura. Dakle, daleko manje nego li se podigla bura oko netočne vijesti o vraćanju novca zbog lažnog prijavljivanja. 

"Nijedan medij od onih koji nas ne doživljavaju, a objavili su lažnu vijest vezanu za eko poticaje, nije nam se ispričao", kaže nam Robert Poturica, predsjednik Hrvatskog saveza ekoloških proizvođača (HSEP). Naime, HSEP, koji okuplja sedam eko udruga sa 250 OPG-ova je odmah zatražio ispriku svih medija koji su, kaže, "kao 'grlom u jagode' objavili odnosno prenijeli lažnu vijest zdravo za gotovo, neprovjerivši prethodno izvore informacija, što bi bilo korektno i objektivno".  

Strateški cilj od osam posto razvoja ekološke poljoprivrede nije dosegnut

Prema njegovim riječima, nije ovo prvi put pa je teško vjerovati u slučajnost da se pojedini mediji, utrkujući se tko će više i bolje, nabaciti se drvljem i kamenjem na ekološku poljoprivredu. 

Ipak, što se tiče spornih eko poticaja za orahe, koji su sada kao i za lijesku drastično srezani, kaže da 'ima tu svega' jer na stotine hektara nije posađeno kako treba. "Više smo puta tražili nadzor nad eko nasadima, ali izgleda da institucije ne rade svoj posao, jer bi zakon, kao i pravilnici koji se učestalo mijenjaju zbog prilagodbe EU standardima, trebali biti za sve isti", napominje on.

U sjeni nepostojeće afere ostalo smanjenje potpora za eko nasade oraha i lijeske

Poticaji, pak, za ljekovito bilje, a u tu skupinu pripada i eko lavanda te niz proizvoda na njezinoj bazi, kojom se kod Karlovca uspješno bavi OPG Poturica još od 2008. godine, (dvije godine nakon osnivanja OPG-a), iznose 6.000 kuna po ha. "Nije lako ući u trag eko poticajima jer se isplaćuju višekratno na račun, ali je iznos tu negdje", kaže Poturica koji drži i da je problem što eko poljoprivrednici, kod nas, nisu posebno bodovani ni kod EU fondova. 

Robert Poturica bavi se proizvodnjom eko lavande (arhiva R. Poturice)

"Dakle, sami sebi smo zakomplicirali život u Programu ruralnog razvoja kroz čitav niz mjera. Strateški cilj od osam posto razvoja ekološke poljoprivrede nije dosegnut, dok povećanje eko pašnjaka ne daju realnu sliku domaće ekološke proizvodnje", drži predsjednik HSEP-a, koji je to od 2018. godine.   

Povećanje površina pod eko proizvodnjom      

Inače, pod eko uzgojem je još 2013. godine bilo 40.660 ha, a na kraju 2017. godine već gotovo 100.000 ha, a zbog držanja stoke u 'kliničkim uvjetima' i poticaja se na udaru Brisela još prije dvije godine, našao i bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić.

Podsjetimo, eko oranice, kao i trajni nasadi su se udvostručili, a trajni travnjaci su rasli gotovo 300 posto, s 14.000 ha na gotovo 41.000 ha. Bujanje trajnih travnjaka s 316.000 ha na 610.000 ha, u praksi znači prelazak s konvencionalne na eko poljoprivredu 347 eura, ako se radi o oranicama, a 576 eura, ako se u pitanju povrtnjaci, a 868 eura ako su u pitanju višegodišnji nasadi. Najbolje su prošli oni koji su prenamijenili travnjake u ekološki trajne travnjake za što su dobili 310 eura po ha, a nastavili su dobivati po 258 eura za njihovo održavanje, što znači njihovu kosidbu jedanput godišnje, ako se već nešto mora raditi na njima za dobrobit leptira i pčela. 

Istovremeno, zabilježen je rast sa oko 1.000 na 1.400 domaćih ekoloških proizvoda na tržište, ali niska domaća kupovna moć zadržala je prosječnu potrošnju na svega 20 do 30 eura. Danska, koja se prva u EU, barem deklarativno, odlučila za 100 posto eko proizvodnju od ove godine, na ekološki uzgojenu hranu izdvaja 150-200 eura mjesečno.

I dalje, imamo najmanje eko povrća iz domaćeg uzgoja, svega 30-ak hektara, u prvom redu zbog specifične tehnologije proizvodnje u zaštićenim prostorima, koja poskupljuje proizvodnju, a traži više fizičkog rada, što nedostatna zarada teško pokriva.

Ipak, OPG Darka Šipeka se odlučio za zahtjevniju ekološku poljoprivredu, a i dalje je jedini eko proizvođač povrća na gradskoj tržnici u Varaždinu. On ističe da je nepovjerenje kupaca i dalje veliko, dok Martina Borić, eko konzultantica iz tvrtke Bioinput drži 'da netko žmiri na jedno oko', kad se radi o njihovoj kontroli.  

Bujad pravi velike probleme           

Na ljutom kršu u ličkoj zabiti i dalje vrijedi ona da je bolje umjeti nego imati, pa je do eko poticaja došao i onaj tko se prvi sjetio upisati ih uz 'dva svjedoka', zbog čega se sada vode i brojne sudske tužbe. Dodatnu zbrku stvara što se u ARKOD-u ne može vidjeti čija je parcela pod eko proizvodnjom, a samo prije tri godine, 462 ha (sve, ne samo eko proizvodnja) su bila neprihvatljive površine u sustavu poticaja.        

Eko češnjak Željka Pikule

Ipak, ima i onih koji vrijedno rade u sustavu eko poticaja. Tako OPG Željka Pikule iz Zagreba u gotovo pa praznom malom ličkom selu Počitelju, ispod Velebita, između Gospića i Svetog Roka, uzgaja eko češnjak na svojoj djedovini na blizu jedan ha, a kojega je prošle godine bilo čak 800 kg. Pikula kaže da tih 6.000 kuna eko poticaja dobro dođe za održavanje 'hladnog pogona', jer bez problema, unatoč lanjskoj krađi čak 300 kg češnjaka, proda sav urod po cijeni od 100 kn za kilogram. 

S druge strane, tvrtki 'Agrovelebit' iz općine Lovinac, ali i OPG-u Jurice Miškulina, uzgajivaču 70-ak autohtonih buša iz Gospića, su poticaji bili umanjeni jer nisu na vrijeme izmalčirali paprat, koju u Lici zovu bujad, s površina u sustavu eko poticaja, a time bi, kažu, samo napravili dodatnu štetu travnjacima, koji su ionako svake godine pogođeni sušom. Čuli smo i da je upitno povećanje uvjetnih grla 10 ha sa jednog na pet u sustavu eko poticaja, jer u brdsko-planinskim pašnjacima Like nema dovoljno trave pa se stoka, koja cijele godine boravi na otvorenom, mora prihranjivati sjenom veći dio godine.  

Jurica Miškulin uzgaja buše (Foto: M. Petković)

Miškulin ističe da je bilo ljeta kad je svaki dan izdvojio 600 kuna za tri rolo bale sjena za stado buša. "Osim toga, gdje je trošak od 50.000 kuna za zakup zemlje državi, dok administracija trenira strogoću na krškim pašnjacima, pa ne možete dobiti više od 20 posto poticaja zbog bujadi, koju ne možete uništiti ni da je zapalite, a to ne smijete", pita se on.   

Na globalnoj razini velika potražnja za eko hranom

Podsjećamo, kako se i čulo na prošle godine održanom EkoForumu, sve do nedavno, a prvi Zakon o ekološkoj poljoprivredi je donesen još 2001. godine, nije bilo terenskih kontrola u periodu od 1. studenog do 1. ožujka, iako se i po zimi pojedine poljoprivredne kulture uzgajaju, beru i prerađuju poput primjerice maslina. Sporna je bila i Uredbe EU o ekološkoj poljoprivredi iz 2018. godine što se tiče nula rezidua, odnosno kažnjavanje proizvođača oduzimanjem eko certifikata ukoliko se u finalnom proizvodu nađu ostaci nedopuštenih tvari u eko proizvodnji, što je problem jer se ne kontrolira sama proizvodnja već finalni proizvod, zatim uvoz u EU iz drugih zemalja...

Sama eko proizvodnja na svjetskoj razini čini svega 3-4 posto. Iako se vidi trend povećanja eko proizvoda na tržištu, ne vidi se sukladno tome i povećanje, odnosno konverzija površina.  Na globalnoj razini je potražnja velika za eko hranom, što možda na lokalnoj razini nije vidljivo.

Ana Marušić Lisac iz kontrolnog tijela 'Biotechnicon', kaže da kontrolna tijela ne sankcioniraju proizvođače ukoliko naiđu na nepravilnosti, nego slijedom toga ne izdaju certifikate niti potvrdnice eko proizvođačima, a i sami su podložni kontrolama od strane Agencije za akreditacije.

Postoji Katalog kojim se propisuju sankcije proizvođačima, a kontrolna tijela su dužna vršiti provjere na terenu i prije isplate poticaja za eko poljoprivredu proizvođačima, prije nego ih Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) odobri. Istaknula je i kako nije zadovoljna pozicijom kontrolnih tijela, te naglašava njihovu važnost u osiguravaju proizvodnje u skladu sa regulativom.

'Samo zdrava hrana nam može biti kao lijek'  

Kontrolna tijela također ne savjetuju eko proizvođače, već se proizvođači za savjete moraju obratiti bivšoj Savjetodavnoj službi, a sada jednoj od uprava u Ministarstvu poljoprivrede. Ona održava i neformalno obrazovanje koje su svi proizvođači u ekološkoj poljoprivredi dužni proći.

Pašarenje je važno zbog zdravlja tla, ali i dobrobiti domaćih životinja

OPG Božice Žeželj iz Bedenice kod Zelene, ima eko proizvodnju voća na 4,5 ha. Ona kaže da su klimatski uvjeti i elementarne nepogode, posebno zadnjih godina, najveći problem u zahtjevnoj eko proizvodnji, koja je njihov konačni izbor. Eko imanje je izvan prometica, ograđeno i sa 5,5 ha njihove šume, koja ih štiti od zagađivača iz susjedstva, ali dvije godine za redom nisu imali jabuka, što ih je proizvodno unazadilo, ali ne i obeshrabrilo. Ovaj OPG je jedan od prvih certificiranih eko dobavljača voća za 'Biovegu', a zbog zastarjelih strojeva htjeli bi aplicirati i na EU fondove. Drži da ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj 'nema alternative', jer samo zdrava hrana, nam može biti kao lijek.

"Imamo jako puno neobrađene zemlje, kao i nezaposlenih, a mogli bi biti mala zemlja velike ekološke proizvodnje", zaključuje Božica Žeželj.     


Fotoprilog


Tagovi

Eko proizvodnja Poticaji HSEP Robert Poturica


Autor

Marinko Petković

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Stigla nam je jesen... :)