Biougljenom do kvalitetnog tla, evo kako ga dobiti iz ostataka poljoprivredne proizvodnje

Poznato je da kvaliteta tla u Hrvatskoj, ali i svijetu postaje sve lošija, pogotovo onog koje se godinama iscrpljuje i koristi za monokulture. U vrijeme sve češćih suša i klimatskih promjena poboljšanje kvalitete tla trebao bi biti glavni cilj poljoprivrednicima. Može li biougljen u tome pomoći?

O njegovim prednostima kao popravljača tla već se priča neko vrijeme, ali dok se u nekim zemljama čak i prodaje, kod nas se čini kao da su u pitanju neki pojedinačni istupi. Riječ je o drvenom ugljenu koji se proizvodi postupkom pirolize i to iz ostataka rezidbe, krčenja, zapravo bilo čega biološkog u poljoprivredi.

U Istri su tako, doznajemo, neki vinari već započeli s njegovim korištenjem u svojim vinogradima koristeći ostatke rezidbe vinove loze, a već se spominju i bolji prinosi zahvaljujući takvom postupku. Potaknuo ih je na to projekt Bionutrivine - Biougljen kao ekološki prihvatljiv i održiv način upravljanja ishranom vinove loze u kontekstu klimatskih promjena financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost. Projekt provodi Institut za poljoprivredu i turizam Poreč.

“Primjena takvog biougljena u tlo vinograda iz kojeg dolaze ostaci rezidbe stvara temelje za kružnu ekonomiju, povećava kapacitet tla za vodu, a time i otpornost na sušu, povećava mikrobiološku aktivnost, dakle veće je usvajanje hranjiva i veći prinos”, ističe voditelj projekta Igor Palčić te dodaje da se proizvodnjom biougljena smanjuje i emisija stakleničkih plinova.

Svi ostaci poljoprivredne proizvodnje potencijal su za biougljen

Još 2022. godine na Institutu su počeli s ovim istraživanjem korištenjem posebne peći za pirolizu koja je oblika stošca. U peć se ubacuju ostaci rezidbe tako da se oni postupnu dodaju i na kraju se tim postupkom dobije oko 30 posto drvenog ugljena od sirovine. Iako su vinogradari znali usitnjene ostatke vinove loze ostaviti na samom zemljištu to je, međutim, bio potencijal za razvoj bolesti ako je sama loza bila zaražena. Kod spaljivanja toga nema.

Palčić dodaje da to nije samo rješenje za vinovu lozu te bi se na taj način mogle koristiti sve biomase koje nastaju kao nusproizvod poljoprivredne proizvodnje, od kukuruza, maslina, stajskog gnojiva nadalje.

Može se, kaže Palčić, biougljen proizvesti i jednostavnije dakle na isti način kako se proizvodi drveni ugljen. Ono što čini razliku je zaustavljanje procesa potapanjem u vodi, pri čemu dolazi do nestanka početne hidrofobnosti biougljena te razvoja mikroorganizama.

Biougljen u kućnoj varijanti 

O procesu izrade peći s retortom koja uspješno proizvodi biougljen već smo pisali.

Jednostavna proizvodnja biougljena kod kuće

Međutim, postoji još jednostavnije rješenje za vrtlare s manjim vrtovima koje nam je pokazao Belgijac Kristoff Goossens, također veliki pobornik biougljena. U svom povrtnjaku u zagrebačkom naselju Dubrava, upravo na ovaj način riješio je ostatke nakon krčenja površine od 500 kvadrata zarasle kupinama i pajasenom. Ono što nije pretvorio u sječku, jednostavno je spalio.

"Puno sam čitao o terri preti u Amazoni, velikom području gdje je pronađena jako kvalitetna crna zemlja iz koje je sve raslo kao od šale dajući velike plodove. Znao sam da je moja zemlja ovdje glinena i kisela i da ju moram obogatiti, pogotovo jer sam je oštetio krčenjem i poremetio njezin mikrosvijet“, priča nam.

Proučavanjem došao je do zaključka da može sam napraviti crno zlato na nešto jednostavniji način. Kristoff je iskopao rupu dubine oko 80 centimetara koja ima oblik stošca, dakle postepeno se širi od dna prema vrhu.

Obogaćuje kompost

Na dnu rupe, pomoću kartona i sijena, zapali se vatra na koju se zatim slažu grane otprilike jednake debljine jedna kraj druge. Zatim se na njih nadodaju nove grane i tako dok se ne ispuni malo više od polovice rupe. Cilj je dodavanjem granja na neki način zaustavljati vatru i sprječavati ulazak zraka. Bijeli dim obično je znak uspješnog izgaranja.

"Na kraju sve dobro zalijem tako da zapravo pliva u vodi. Voda će onda otići, a meni će ostati komadi ugljena koje posušim i pod prstima trebaju pucketati kad ih pokušavate prepoloviti. Onda ih ubacujem u gotovi kompost, ne stavljam ga odmah na zemlju nego mu prvo dajem priliku da obogati kompost i da se počnu stvarati mikroorganizmi“, objašnjava Goosens i dodaje kako kroz šest tjedana biougljen s kompostom može na zemlju.

Takva zemlja, tvrdi, puno bolje propušta vodu, a iako mu je prva godina i uz biougljen je koristio i puno malča, Kristoff je stalno ubirao plodove u svom vrtu. Jedino s čime se zapravo morao boriti su bili puževi jer njima ni biougljen, kao uostalom i malo što drugo, ne predstavlja prepreku.

Kako to izgleda pogledajte i u videu: