• Eko bučino ulje
  • 29.11.2018. 16:30

Andreja Petrović: Povratak stvarnoj iskonskoj poljoprivredi zapravo je rješenje brojnih ljudskih problema

Ususret Eko Areni: Andreja Petrović iz Varaždina se već osam godina, od samog početka, bavi upravo ekološkom poljoprivredom i to na zavidnoj razini, a krajnji proizvod je ekološko bučino ulje.

Foto: Bigstockphoto/romrodinka
  • 216
  • 29
  • 0

Nakon uspješne i hvaljene prošlogodišnje Eko Arene, Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba i ove godine organizira drugi eko sajam Eko Arena koji će se održati 30. studenog i 1. prosinca 2018. u Bedekovčini. U susret tom sajmu razgovarali smo s Andrejom Petrović iz Varaždina koja se već osam godina, od samog početka bavi upravo ekološkom poljoprivredom i to na zavidnoj razini, a krajnji proizvod je ekološko bučino ulje. Ono što je posebno u tome je da je proizvodnja u Slavoniji, a prerada u Varaždinu.

Koliko se dugo bavite poljoprivredom?

Poljoprivredom se bavimo od 2011. godine i od početka smo ekološki OPG. To je bilo pitanje izazova i sretni smo danas na našem uspjehu. Baviti se ekološkom proizvodnjom je već umjetnost, a ne rad. Je li Vam to osnovna djelatnost i koje kulture uzgajate? Da. Uzgajamo primarno bundeve, ali zbog plodoreda uzgajamo pir, pšenicu i ostalo kako plodored zahtjeva. U svom OPG-u imamo 12 ha vlastite zemlje.

Imate li zaposlenike ili sav posao uspijevate odraditi obiteljski? Većinu poslova obavljamo sami u obitelji, no pomažu nam i članovi moje obitelji:tata, mama i sestra te muževljeve obitelji , braća i sestre. Ujedno se na taj način i družimo.

Razvili i dogradili nekoliko strojeva 

Kako biste ocijenili protekle godine po pitanju prinosa?

Prinos svake godine varira, no nikad se nije dogodilo da nemamo baš ništa. Teoretske maksimalne količine se ne mogu postići. U to smo se uvjerili.

Druga Eko Arena u Bedekovčini!

Kako biste ocijenili protekle godine po pitanju cijena koje postižete sa svojim proizvodima?

Cijene se u pravilu ne mijenjaju i ne osciliraju, no pokušavamo postići da ekološki proizvodi ipak imaju razliku od konvencionalnih proizvoda. Sve smo više mišljenja kako cijelo društvo mora doživjeti osvješćenje razlike između ekoloških i konvencionalnih proizvoda. Vani se to osjeti, a nadamo se tomu i u RH. Zbog toga i dolazimo na EKoArenu, manifestaciju kakvih bi trebalo biti više, posebno za vrijeme turističke sezone.

U kojem smjeru se mislite razvijati u budućnosti?

Mi svake godine uvedemo neku inovaciju u naše poslovanje. Prije svega radimo puno na razvoju strojeva i uređaja, odnosno mehanizacije za primarnu poljoprivredu. Treba znati kako se mehaničkim putem rješavamo korova, a za to koristimo strojeve koji su unikatni i na koje dograđujemo uvijek nešto novo kako bismo si uvelike pomogli. U smislu vađenja primjese i kvalitetnije obrade poluproizvoda također puno radimo. Tako smo razvili i dogradili nekoliko strojeva koji su se u praksi pokazali jako dobri. Sve ovo radimo s ciljem smanjenja ljudskog rada. Najviše se osjeti u smanjenju okopavanja biljaka rukom. Dakle, imamo strojeve koji kopaju biljke u redu, što nam je u primarnoj poljoprivredi donijelo značajne uštede.

Očekujete li od djece da nastave i preuzmu posao?

Od djece ne očekujemo da nastave posao, no očekujemo da shvate što je rad u poljoprivredi i općenito kako se na prirodan način proizvodi i prerađuje hrana. Ukoliko se netko odluči nakon školovanja za ovaj kompletan posao, ili jedan dio bit će nam veliko zadovoljstvo. Na neki način osjetimo kako djeca vide ovaj posao drugim očima i ponekad savjetuju iz svoje perspektive koje bismo mogli uvesti novotarije na naše veliko zadovoljstvo. Pojavljuju se ideje o studiranju nutricionizma, biotehnologije i sličnih, odnosno kompatibilnih poslova ovom našem poduhvatu.

Na koji način Vam HPŠSS pomaže?

Naše iskustvo je pozitivno. Dosadašnja suradnja je zadovoljavajuća. Dobili smo vrlo vrijedne odgovore i uglavnom mislimo kako ih treba pitati i prilično su korisni. Pri tom mislim na službu u Varaždinu, a posebno gospođu Maru Bogović.

Kušaonice i nestandardna pakiranja

Što bi po Vama trebalo promijeniti u poljoprivredi u RH?

Najbolje bi bilo kad bi se cijeli sustav okrenuo prema onomu što je osnova hrvatske poljoprivrede a to su OPG-ovi s jedne strane i velike tvrtke s druge strane. Njihova međusobna suradnja niti jednim dokumentom nije, koliko je nama poznato, predviđena. Bilo bi dobro kad bi se za njihove zajedničke poduhvate mogao napisati projekt i financirati ih zajedno. Pri tomu mislim da bi se tako mogla razvijati mreža kooperanata za male i velike. Ako se tako postavi mreža onda ona ima drugačiju dimenzije od one današnje gdje vrijede pomalo poremećeni odnosi i iscrpljivanje i s jedne i druge strane. Kad to ne uspije onda se veliki okreću uvozu jer bez obzira na kvalitetu mogu uvesti takav proizvod. Mali ostaju sami, pada im kvaliteta i raste besperspektivnost.

Kako mislite da biste mogli povećati cijenu svojih proizvoda?

To je moguće, ali samo izlaskom na strana tržišta, povećavajući kvalitetu pakiranja i marketinga. Što se tiče kvalitete naših proizvoda smatramo kako je ona zbog prirode proizvoda kojima se bavimo na vrlo visokoj, odnosno zadovoljavajućoj razini kvalitete. Mi razmišljamo o kušaonicama i pakiranjima koja su nestandardna. Tako bismo mogli na drugi način pokazati upotrebu naših proizvoda. Npr. jednokratna pakiranja bučinog ulja za salate, jer su u restoranima u pravilu boce u kojima stoje ulja zaprljane. Jednokratnim pakiranjima, kao senf npr. Približili smo se kupcima i korisnicima te održali higijenu upotrebe.

Na koji način biste mogli uštediti u procesu proizvodnje?

Proces proizvodnje može biti ekonomičniji upotrebom obnovljive energije i drugim inovacijama, kao što je ranije već opisano. No, kad govorimo o obnovljivoj energiji, mi mali OPG ovci se ne možemo javiti niti na jedan suvisli natječaj da bismo mijenjali ili unaprijedili energetski pogon naših sušara ili drugih pogona. To bi trebali biti manji i jednostavniji natječaji. Imate dobar primjer u Virovitici gdje se proizvođačima duhana na sušarama dozvolilo na vrlo jednostavan natječaj promjena energenta. Dakle, Županija je organizirala natječaj koji je bio vrlo jednostavan, brz i učinkovit. To je dobar put.

Koje probleme s kojima se susrećete biste istaknuli kao najznačajnije?

Najveći problem hrvatske poljoprivrede je u tomu što imate brojne poljoprivrednike čiji se prihodi zasnivaju uglavnom na poticajima. Kad biste napravili analizu prihoda poljoprivrednika i odnos tih prihoda s poticajima onda biste utvrdili tri važne kategorije. Prva su oni čiji prihodi iz poljoprivrede prelaze značajno iznos poticaja, nakon toga kategorija gdje su poticaji i prihodi negdje u istom rangu, odnosno one crvene gdje su poticaji veći od prihoda iz prodaje vlastitih proizvoda. Ovo može biti vodič za upravljanje poljoprivrednom politikom, dodjelu državne zemlje, prioritete na natječajima i ostalo. Ali mislim da nisam rekla ništa novo, ovo je poznato, samo se ovim nitko ne želi pozabaviti. Za ovakvu evidenciju treba spojiti samo nekoliko državnih registara i sve je jasno.

Budućnost hrvatske poljoprivrede 

Kako vidite budućnost poljoprivrede u RH?

Budućnost je sigurno neizvjesna. To bi se moglo riješiti kada bi poljoprivrednici koji imaju stvarne proizvedene količine i stvarne proizvode na policama mogli dobiti i nešto državne zemlje na dugoročni zakup. Mi smo se pokušali javiti na natječaj, ali neuspješno. Onda smo shvatili kakav je to surov sustav.

Koje su po Vama najveće prednosti bavljenja poljoprivredom?

Prednosti bavljenja poljoprivredom nisu financijske prirode, ali poljoprivreda spaja ljude s prirodom, pospješuje bioraznolikost, čuva okoliš i drugo, ma koliko god to izgledalo čudno iz perspektive jednog poljoprivrednika. Ona daje odmak od surovog kapitalističkog načina obavljanja svakodnevnih poslova u kojemu je sve manje kreativnosti i inovativnosti. U visoko normiranom društvu kao što je cijela EU vrlo je malo prostora za kreativnost koja nadilazi uski krug. Zato smo se mi i odlučili baviti poljoprivredom jer ona postaje rijetkost, a posebno kad se govori o ekološkoj i biodinamičkoj poljoprivredi. Zapravo, ta ljubav mora biti usidrena u čovjeku koji nakon spoznaje o načinu funkcioniranja društva uviđa da je povratak stvarnoj iskonskoj poljoprivredi zapravo rješenje brojnih ljudskih problema.


Izvori

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba


Tagovi

Andreja Petrović Bučino ulje Eko Eko Arena


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi