• Golub visokoletač
  • 21.02.2019. 14:55
  • Osječko-baranjska, Bilje

Zvonimir Laslo s budimpeštanskim visokoletačima druži se od svoje šeste godine

Jedan od rijetkih, doista pravih zaljubljenika u ovu pasminu koja je osim u Mađarskoj popularna u velikom dijelu Europe, je Zvonimir Laslo, uzgajivač iz Bilja kraj Osijeka.

Foto: Damir Rukovanjski
  • 1.625
  • 81
  • 0

Golubovi visokoletači su posebna grupa pasmina golubova kojima je zajedničko svojstvo vrlo visokog leta pri čemu se često podignu toliko visoko da ih se više ne može vidjeti golim okom. Zabilježeno je da je jedan budimpeštanski visokoletač viđen iz aviona na visini od 6.000 m što je najviši ikad zabilježeni let goluba. Zovu ih i popularno Pertlovi. Iz razloga što se njihov nastanak veže za braću Jožef (József) i Ferenc Pertl (Pörtl). U Hrvatskoj se teško može pronaći uzgajivača više nego li je prstiju na jednoj ruci. U Bilju smo posjetili Zvonimira Lasla. Jednog od tih rijetkih, doista pravih zaljubljenika u ovu pasminu koja je osim u Mađarskoj popularna u velikom dijelu Europe.

"S golubovima sam od svoje šeste godine života. Do sada sam izmijenio jako mnogo pasmina, a sad već 20-tak godina uzgajivač sam budimpeštanskog visokoletača. Trenutno stažiram za suca, a to je neophodno da bih se mogao natjecati", priča nam Zvonimir pokazujući svoj veliki golubinjak. Odjeljak za mlade golubove, za natjecatelje pa onda poseban za matično jato. Gnijezda, stajališta, mali boksovi... Sve po pravilu. Taj golub ima svoj standard leta koji je propisan. Pravilnik koliko treba biti u nevidljivosti jer kod njih je potrebno da ih se što manje vidi.

Budimpeštanski visokoletači 

Smatra se da je rad na stvaranju golubova visokoletača u Budimpešti započeo oko 1800. godine. Tada su uzgajivači visokoletača po cijeloj Budimpešti uzgajali jednu staru pasminu pod imenom Peštanski rodasti (Pesti gólyás). Bili su to dosta mali golubovi koji su letjeli u zbijenom jatu, velikom brzinom i iznenada odlazili u nevidljivost, ističu u nekim literaturama te da je upravo ta pasmina preteča Budimpeštanskog visokoletača.

Zvonimir Laslo uz brojne nagrade 

"Jato je od 14 do 24 goluba i cilj je što manje ih vidjeti. Da bi priznali let, mora najmanje 14 golubova u isto vrijeme sletjeti na krov. Može izletjeti 20 golubova i ako vam se pola ne spusti jato je diskvalificirano. Potrebno je dosta trenirati. Golubovi se puštaju gladni, a cilj je treningom postići da se 20-tak golubova sjedini. Da su kao neka kugla u zraku. Što ih više tjeraš, umorniji su i više su zajedno. Što ih više treniraš, uspješnije hraniš, bolji si. Kada dođete do leta od tri do četiri sata, onda ih stopiramo, jedan dan. I tako redom. U Hrvatskoj ima svega nekoliko uzgajivača, ali nisu povezani. Imali smo u Vinkovcima klub, ali više ne funkcioniramo", ističe naš domaćin.

Svoju šansu vidio u bazgi, danas Zvonimir Laslo ima eko plantažu s 1.600 sadnica!

Posebna je briga za svaku kategoriju golubova, mladi, natjecatelji, matično jato. Svako ima svoje sisteme držanja, uzgoja i hranidbe. Matično jato ostaje zatvoreno, da tako kažemo, zauvijek. Prvo mužjaci i ženke budu odvojeni, onda ih Zvonimir sparuje po svojim željama kako bi iskoristio najbolje karakteristike i tako ih prenijeli na potomstvo, odnosno da se stvori što je moguće kvalitetnije natjecateljsko jato. Sezona leženja počinje u ožujku i traje do jeseni, priča ovaj uzgajivač.

Godišnje dobije 50 mladih golubova 

I kod ovih golubova postoje linije, sojevi, a Laslo ima pak nekoliko linija. Imena linija su prema nekim uzgajivačima, nekima koji su živjeli čak i prije sto godina. Pa se po Europi nailazi na linije tzv. Janos, Kalman, Jozef, Ištvan i slično. Pokazujući nam golubinjak priča i o sastavima smjese za hranidbu. Pšenica, zob, ječam, proso, lan, sirak, grašak, kukuruz, su komponente. Nešto nabavlja od rođaka, a nešto nalazi na tržištu. Ima doduše i gotovih hrana, ali ipak se za sada Laslo oslanja na svoje recepture. Golubove cijepi protiv Salmonele i paramixa. Potrebno je ustvari redovito čistiti i dezinficirati golubinjak i to je najbolja prevencija protiv bolesti. U matičnom jatu ima 14 pari, a u pravilu godišnje dobije 50 mladih golubova.

Donosimo i kratko malo izvoda iz standarda: Prema standardu, ovo je golub veličine srednjeg visokoletača, skladne konstrukcije, živahne pojave, obrastao gustim i tvrdim perjem,u jatu visoko leti. Tijelo mjereno od voljke do repa dugačko je 24-27cm, a visoko20-23cm. Tijelo se prema repu postepeno spušta. Glava je srednje veličine (dužina i visina skoro izjednačene), tjeme glave je malo zaobljeno, čelo se prema kljunu neprimjetno spušta i sužava. Kljun je dug 13 do 17mm, srednje debljine, malo nadole postavljen i sivkastocrn. Nosne bradavice su duguljaste, ravne, u sredini podijeljene i bijelo naprašene. Vrat je srednje dužine, vertikalnog držanja i srazmjerno debeo dok se prema glavi srazmjerno sužava.

Golubovi vrijednog uzgajivača 

Grudi široke, ispupčene, mišičave, malo naprijed isturene i srazmjerno uzdignutog držanja. Leđa u ramenima široka, a prema repu se srazmjerno sužavaju i spuštaju. Krila dobro razvijena, naležu na repna pera, ali su kraća od repa. Rep je sa 12 pera, pljosnat, uzan, zatvoren, srednje dužine, pada po liniji leđa, ali krajevi ne dodiruju pod. Noge široko izrasle iz tijela, u odnosu na tijelo kratke. Kod primjeraka s glatkim nogama noge i prsti su jasno crveni. Kod čarapastih golubova svih podgrupa prsti i nokti prekriveni su kratkim perjem. Nokti su sivkastocrni, stoji u dijelu standarda objavljenom u knjizi Goluborstvo.


Tagovi

Zvonimir Laslo Budimpeštanski visokoletač Golub


Autor

Damir Rukovanjski

Damir Rukovanjski

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi