Uzgoj biljaka - dokazana terapija za mnoge bolesti

Ljekoviti učinci boravka i rada u vrtu bili su poznati još u antička vremena, a suvremena znanost fokusirala se na takav način liječenja u 20. stoljeću, kada je dr. Benjamin Rush, otac američke psihijatrije, opisao rezultate jednog istraživanja koje je dokazalo pozitivne učinke uzgoja biljaka na mentalno oboljele osobe. Nakon toga, ova vrsta aktivnosti dugo je ostala van fokusa medicine, ali posljednjih godina provodi se veliki broj istraživanja na tu temu.

A rezultati su zaista zapanjujući: ustanovljeno je da su vrtlarski poslovi izvanredna pomoć ne samo u liječenju psihičkih, već i mnogih drugih bolesti, pa se u suradnji sa stručnjacima za hortikulturu u bolnicama širom svijeta, čak i onim najuglednijim, kao što je Opća klinika u Massachusettsu, uređuju površine odgovarajućih proporcija s točno propisanim vrstama, bojama, mirisom i teksturom raslinja, koje se nazivaju ljekovitim vrtovima.

Terapijski vrtovi kao lijek

Hortikulturalna terapija ovisi od stanja, potreba i želja pacijenata: ponekad je to samo boravak u ugodnom okruženju, gdje se razgovara s najbližima, sluša glazba ili jednostavno promatra lijep krajolik. No, češće to je rad u gredicama sadnja i njegovanje biljaka, dakle aktivan pristup koji pokazuje odlične rezultate u terapiji gotovo svih suvremenih bolesti.

Kome pomaže "vrtna terapija"?

Osim što smanjuju razinu stresa i otklanjaju negativne misli, smanjujući tako napetost mišića i jačajući imunološki sustav, nepobitno je dokazano da boravak i aktivnosti u ambijentu oplemenjenom biljkama snižavaju krvni tlak, reguliraju srčani ritam, preveniraju srčani i moždani udar i ublažavaju njihove posljedice. Ustanovljeno je da se pacijenti koji se podvrgavaju hortikulturalnoj terapiji brže oporavljaju od bolesti i nakon operacija, čak i ako su samo promatrali lijep krajolik, a pritom je bol, kao prateći simptom bolesti, bio znatno slabiji, pa su uzimali manje doze analgetika. Obimna istraživanja pokazala su da boravak i rad u vrtu pomažu i u slučaju ovisnosti o drogama, alkoholu i tabletama, teških opekotina, HIV-a, raka i, naravno, psihičkih bolesti i demencije.

Hortikulturalna terapija prevenira rak dojke

Evo dobrog razloga da se dame, koje tek planiraju oplemeniti cvijećem svoj dom, terasu ili dvorište, što prije prihvate tog posla: nedavna studija pokazala je da, ako se bar tri puta tjedno posvete sadnji i njezi biljaka, smanjuju rizik od raka dojke za čak 13%-17%. Ovo se odnosi na pripadnice ljepšeg spola svih godina, a naročito one u postmenopauzi, no, o kojoj god dobi da je riječ, eksperti vjeruju da će ova činjenica ohrabriti žene da u svoj raspored uključe uzgoj cvijeća (povrća, voća). 

Idealna za oboljele od autizma

Hortikulturalna terapija poboljšava kognitivne i fizičke sposobnosti kod ljudi oboljelih od autizma, složenog poremećaja u razvoju mozga, koji se manifestira nesposobnošću komunikacije i ponavljajućim obrascima ponašanja. Ovo su potvrdila istraživanja na jednom američkom sveučilištu a znanstvenici ističu da je pacijentima, među kojima su prevladavala djeca uzrasta do 12 godina, koristio rad s biljkama i da su mnoga od njih otvoreno iskazivala radost, zabilježen je manji broj agresivnih ispada, a poboljšale su im se koncentracija i koordinacija pokreta. Uz to, mladi pacijenti su, zajedno sadeći cvijeće i brinući se o njemu, pokazivali želju za međusobnim druženjem. U drugoj studiji, u kojoj su sudjelovali ispitanici oboljeli od Aspergerovog sindroma, blažeg oblika autizma, rezultati su bili još bolji. 

Što kažu psiholozi?

Oduvijek naklonjeni ovoj vrsti terapije, psiholozi ističu njene brojne prednosti, koje osim dobrobiti na fizičkom planu, podrazumijevaju produbljivanje svijesti, širenje vidika, i, shodno tome, pozitivniji odnos prema životu i svijetu.

Imajte na umu sljedeće: da biste osjetili ove dobrobiti, ne treba vam dvorište veličine pašnjaka - dovoljno je da za početak imate nekoliko teglica.  

• Briga za biljke razvija osjećaj odgovornosti i uči nas da poštujemo život i potrebe drugih bića.
• Svijest o tome da smo njegovatelji, da se brinemo o živom stvoru, koji nema nikog drugog osim nas, čini da imamo više samopouzdanja  i jača naše samopoštovanje. 
• Vrtlarstvo nam pomaže da se opustimo i udaljimo od svakodnevice, uz njih se bavimo bezbrižnim dijelom sebe, bez rokova i pritisaka. Često se baš u vrtu, kada su misli slobodne i neopterećene, javljaju dobre ideje, koje nam u svakodnevnoj jurnjavi nikada ne bi pale na pamet.
• Kretanje u vrtu, saginjanje, okopavanje, plijevljenje, sve to zahtjeva dosta fizičkog napora koje, kao što znamo, potiče lučenje hormona sreće - serotonina i dopamina, a istovremeno smanjuje produkciju kortizola, hormona stresa. Umor koji se nakon toga osjeti je zdrav i pomoći će nam da spavamo "kao bebe!.
• Okruženi biljkama, podsjetit ćemo se da živimo u sadašnjem trenutku. Naime, jedan od najboljih načina da smirimo uznemireni um i poboljšamo raspoloženje je da budemo "prisutniji", a u vrtu ćemo na najbolji način postati svjesniji svojih osjetila. Dakle, slušajmo, gledajmo, dodirujmo, mirišimo.
• Vrtlarstvo uključuje davanje života, ali i priznavanje njegovog kraja, ono je svojevrstan podsjetnik na činjenicu da od prašine dolazimo i da se prašini vraćamo. Ono nas inspirira na razmišljanje o prirodnom ciklusu života i pomaže nam da lakše prihvatimo neminovnost kraja.
• Neki aspekti vrtlarstva omogućavaju nam da ispraznimo bijes i agresiju. Recimo, rezidba ograde, skraćivanje grana i stabljika, čupanje korova. Sve je korisno, ali zahtjeva "primjenu sile". Naravno, to ćemo, budući da smo već naučili biti obzirni prema svojim zelenim ljubimcima, činiti tako da ih ne ozlijedimo. 

Autorica: Angelina Čakširan